Na primjer, za posjeta izložbi Riznica zagrebačke katedrale 1983., Hu Yaobang, tadašnji generalni sekretar CK KP Kine, napisao je da su naši preci zajednički stvarali drevnu kulturu svijeta i da je naša zadaća da u suvremenom svijetu stvaramo mir i novu civilizaciju.

Svašta se pisalo o Lorkoviću i Vokiću, a nikad da je povod za strijeljanje bio sastanak sa Subašićem u Topuskom 1944. Kao sekretar CK bio je i Andrija Hebrang i dobrim dijelom baš zbog razgovora u Topuskom je izgubio glavu.

Od 1928. je bio organizacijski sekretar CK KPJ i ilegalno djelovao u Zagrebu pod stalnom opasnošću od represija Šestojanuarske diktature.

Barba Luka bi bio sekretar CK SKH.

Od Ivice Račana i Mirka Banjeglava, dvojice tada liberalnih članova CK SKH dolaze upozorenja da je MIlutin Baltić, sekretar CK SKH i tada najmoćniji čovjek u Hrvatskoj podivljao i da kraj nije daleko.

Tito im to nikako nije mogao oprostiti, jer on se već uveliko predstavljao kao novi generalni sekretar CK KPJ, a pošto njegovi oponenti nisu popuštali, samozvani šef KPJ im je objavio otvoreni rat.

Na robiji, Čolaković je, zajedno s Brozom, bio član Mesnog, odnosno kaznionog komiteta i obavljao mnoge zadatke na ideološkom obrazovanju komunista, kao i u smislu poboljšavanja veza komunista s robije s partijskom organizacijom na terenu, i zbližio s Radom Vujovićem, koji je prije hapšenja bio organizacioni sekretar CK KPJ, a s kojim će se kasnije naći u Moskvi, na zajedničkom radu, sve dok Vujovića nije zadesila tragična sudbina u Staljinovim čistkama.

Od 1939. sekretar CK KPH te od 1940. član Politbiroa CK KPJ, jedan od organizatora hrvatskog antifašističkog pokreta i oružanog ustanka 1941.

Toga dana, 23. kolovoza 1939., je novi Hitlerov saveznik postao tadašnji novopečeni generalni sekretar CK KPJ, Josip Broz Valter, koji će tek u Drugom svjetskom ratu postati poznat kao " Tito " kojega je na taj položaj instalirala, ne Kominterna kao ostale čelnike komunističkih partija u Europi, nego sovjetska tajna policija GPU/NKVD kojoj je tada na čelu bio masovni zločinac, boljševik Berija, i diktator Staljin kao ondašnje božanstvo u svijetu komunizma čiji je kult ličnosti, kao i sovjetski totalitarni sustav, bio predložak i za diktaturu maršala Tita u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata.

To je radio Marko Bezer, izvršni sekretar CK ' (Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava: Sažetak razgovora s Dragoljubom Krnićem, Zagreb - 15. lipnja 1999.).

32. Andrija Hebrang (1899. 1949.) političar, u svibnju 1941. postaje rukovoditelj Vojnog komiteta KPH, a u lipnju član Operativnog rukovodstva za Hrvatsku, krajem 1943. godine postaje politički sekretar CK KPH, 1944. godine smijenjen s funkcije.

Od 1944 - 1966. sekretar CK KPH (SKH), a od 1966 - 1969. predsjednik CK SKH.

Norac bi bio konobar Bandić bi bio referent u uredu za opštenarodnu odbranu Sanader bi prodavao pornografiju Barba Luka bi bio sekretar CK SKH Rajić bi vozo kamion Rojs bi vozio autobus Korade bi mijenjao špine po Zagorju Zagorec bi bio pomočni geodeta i nanašao bi motke A Ivić Pašalic bi u najboljem slučaju izdavao recepte za " Plivadone " Tolj bi bio pred svršetkom studija Jugoslavistike Gotovina bi bio u zatvoru u Francuskoj Todorić bi bio sitni švercer na Dolcu Kerum bi vozio valjak Da nije bilo rata Djakic bi bio neka pijancina, sada cuva svoju guzicu a istinski branitelji ga se stide...

U to vrijeme sekretar CK KPH, a od travnja 1945. i predsjednik Vlade FD Hrvatske je Vladimir Bakarić.

Kronološki gledano Josip Broz, zvan Tito ", je već 14. svibnja 1945. u Zagrebu predsjedao sastankom štaba I. armije/prvobitne Prve proleterske brigade/i II. armije Jugoslavenske armije kao i Glavnog štaba Hrvatske, kojima su zapovijedali generali Koča Popović, Peko Dapčević i Ivan Gošnjak/ratni zapovjednik Glavnog štaba Hrvatske bio je do 1945. godine sekretar CK KPH Andrija Hebrang /.

Godine 1944., na poziv CK KPJ i druga Tita, odlazi na Vis, kao organizacioni sekretar CK KPH, i na toj dužnosti se nalazio od jeseni 1943. godine.

Sastav zločinačke organizacije koja je 1945. zapovijedila, nadzirala i počinila zločin genocid nad hrvatskim narodom: " Drug " Josip Broz " Tito " (Jugoslaven, i boljševik, bravar i maršal, ZLOČINAC, glavni zapovjednik u " Vrhovnom štabu " Jugoslavenske armije, predsjednik jugoslavenske vlade i generalni sekretar politbiroa CK KPJ, te agent Kominterne i doušnik sovjetske tajne policije NKVD), zatim, partizanski general Koča Popović (Srbijanac, i komunist, profesionalni oficir, zapovjednik Prve proleterske brigade, i I. armije JA), partizanski general Peko Dapčević (Srbin, i komunist), general JA Ivan Gošnjak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, zapovjednik partizanske vojske u Hrvatskoj), partizanski general i politkomesar Vladimir Bakarić " Mrtvac " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, predsjednik lokalne komunističke vlade u Zagrebu), partizanski general Aleksandar Ranković (Srbijanac, boljševik, krojač, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba ", i šef OZNE za Jugoslaviju), Milovan Đilas (Crnogorac i boljševik, član politbiroa CK KPJ i " Vrhovnog štaba "), Boris Kidrič (Slovenac, i boljševik), Andrija Hebrang " Mirotočivi " (Hrvat, i komunist, trgovac, ratni sekretar CK KPJ i zapovjenik partizanske vojske u Hrvatskoj do 1945.), general Ivan Krajačić " Stevo " (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, bravar, šef OZNE za Hrvatsku), Ivan Maček (Slovenac, i boljševik, šef OZNE za Sloveniju), Franc Leskošek (Slovenac, i boljševik, šef partizanske vojske u Sloveniji), zatim, partizan Vladimir Nazor (Hrvat, jugoslavenski i hrvatski književnik i zločinac, predsjednik predsjedništva komunističke skupštine " ZAVNOH "), zatim, Gabrijel Divjanović (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, poslijeratni direktor zagrebačke zvjezdarnice, a 1945. načelnik vojnosudskog odjela II. armije partizanske Jugoslavenske armije), zatim, partizanski general Kosta Nađ (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i titoist, oficir OZNE), zatim, politkomesar I. armije partizanske Jugoslavenske armije, Mijalko Todorović (Srbin, velikosrpski koljač), zatim, general Arso Jovanović (Srbijanac, profesionalni oficir, Jugoslavenske armije od veljače 1945. godine, i pomoćnik generala Ivana Gošnjaka), Josip Boljkovac (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, i boljševik, oficir OZNE u Karlovcu), zatim, Josip Manolić (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i ratni zločinac, oficir OZNE u Bjelovaru), zatim, partizanski oficir i ratni zločinac Većeslav " Veco " Holjevac, komandant I. korpusa partizanske vojske u Hrvatskoj, i član " Komande grada Zagreba " (zadužen za kršenje ljudskih prava hrvatskih izbjeglica u Zagrebu, i za likvidaciju hrvatskih ratnih ranjenika i " ročnika " u Zagrebu, 1945. godine), zatim, Aleksandar Koharević, ministar zdravstva komunističke lokalne vlade u Zagrebu (zadužen za likvidaciju ranjenika iz zagrebačkih bolnica, zajedno s Krajačićem koji je odgovoran i za maceljske žrtve zajedno sa Stjepanom Hršakom i ostalom partizanskom bandom), zatim, Drago Desput (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, komunist), član sudskog odsjeka " Glavnog štaba NOV " Hrvatske, Stanko Obradović (Srbin iz Hrvatske), partijski sekretar KPH u partizanskoj " IV. udarnoj brigadi ", Dimitrije Georgijević, opunomoćenik " Odjeljenja za zaštitu naroda " za Jugoslaviju, Jakov Blažević (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), partizanski Javni tužilac Hrvatske, zatim, Vukašinović (predsjednik partizanskog tzv. " NOO " za Slavoniju), partizanski major OZNE, " drug " Brnčić, zamjenik komesara, potpukovnik Robić Ivan, pomoćnik majora Ćuk Milojko, major Vujanović Damjan, major Vidović Lazo i kapetan Janeković Slavko, članovi izvršnog aparata za tako zvane " specijalne zadatke " tzv. " III. odsjeka Odjeljenja za zaštitu naroda " za Hrvatsku, Zvonko Komarica, iz opunomoćeništva partizanske divizije " KNOJ " u Hrvatskoj, zatim, " drug " Vicko Krstulović, ministar unutarnjih poslova komunističke Hrvatske (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik i zločinac), i drugi de facto ubojice iz zločinačke organizacije komunističke partije, zatim, " drug " Lutvo Ahmetović, de facto ratni zločinac sa Jazovke, i zamjenik načelnika UDBE u Zagrebu, Simo Dubajić (Srbin iz Hrvatske, boljševik, i četnik, te velikosrpski koljač iz 45 ' na Kočevskom Rogu), glavni komandant koljačke partizanske jedinice na Kočevskom Rogu, major, " načelnik štaba IV. armije), i ideološki vođa pobunjenih Srba iz 1990. godine), zatim, oficir Jugoslavenske armije, " M. P. " (Jugoslavenka hrvatskog podrijetla, zločinka i boljševik), partizanski politkomesar u " XI. dalmatinskoj brigadi 26. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije " koja je iz svoje jedinice odabirala ljude za " povjerljiv zadatak " ubijanja ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu, zatim Nikola Marić Bokež " Crnogorac ", " komesar čete ", Kosta Ugrica, politkomesar " I. bataljona " partizanske " XI. dalmatinske brigade ", član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) i KPJ, sudionik ratnog zločina i masovnih ubojstava na Kočevskom Rogu 1945. godine, Albert Štambuk, " zamjenik politkomesara 1. čete 5. bataljona XI. dalmatinske brigade " Jugoslavenske armije, Dinko Periša Ljubo, pukovnik " JNA ", Ivan Gugić, (partizanski) vojnik, Titov borac u " XI. dalmatinskoj brigadi ", svjedok-pokajnik, zatim, Nikola Maršić, " zamjenik komandanta 2. bataljona XI. dalmatinske brigade " koji je zapovijedao izabranicima iz " XI. dalmatinske brigade ", u sastavu od 60 do 70 partizana koji su ubijali na Kočevskom Rogu hrvatske ratne zarobljenike, i zarobljene hrvatske civile, Ljubo Barbarić " Hvaranin ", " politkomesar 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član SKOJ od 1941. i KPJ od 1943. godine, Ivo Franković, " komandir 3. čete 3. bataljona XI. dalmatinske brigade ", član KPJ od 1943. godine, Božo Kačić, partizanski desetar u " XI. dalmatinskoj brigadi ", također sudjelovao u genocidu na Kočevskom Rogu, i u silovanju zarobljenih hrvatskih žena i supruga kod Kočevja ubijenih časnika hrvatske vojske oružanih snaga NDH, Ante Ćepić, " omladinski rukovodilac 4. bataljona u XI. dalmatinskoj brigadi Jugoslovenske armije " maršala Tita, Maks Baće i Jovo Kapidžić, Rankovićevi pomoćnici, izdali su, uz Ivana Matiju Mačeka, Simi Dubajiću zapovijed od Rankovića i Broza " Tita " za pokolj hrvatskih ratnih zarobljenika na Kočevskom Rogu kod Ljubljane, 1945. godine, partizanski pukovnik Dušan Dule Korać (Srbin sa Korduna), politički komesar 26. divizije JA, član komisije viših oficira koja je došla u kontrolu do jama-masovnih grobova na Kočevskom Rogu, zatim, počinitelji genocida u Maclju kod Krapine 1945. godine, Stjepan Hršak (Jugoslaven hrvatskog podrijetla, boljševik, titoist i zločinac, krojač po zanimanju, oficir (partizanski poručnik) i komandant tajne službe partizanske vojske u Krapini, i krvoločni isljednik OZNE, i komandant zarobljeničkih koncentracijskih logora u Krapini i okolici, te glavni zapovjednik i egzekutor na Maclju, zatim, ubojica s Maclja, Ivan Valjavec (Hrvat), doušnik UDBE među hrvatskim radnicima (" gastarbajterima ") u Zapadnoj Njemačkoj nakon rata, Rudolf Krivak (Hrvat), Josip Koret (Hrvat), Dragutin Koret (Hrvat), Stjepan Vinceljak (Hrvat), Šimek Leljak " Šinter " (Hrvat), Florijan Šerek (Hrvat), funkcionar UDBE nakon rata, Ivan Strmečki " Stanko " (Hrvat), ubijao nedužne ljude i u zagorskom Jesenju za vrijeme rata, Slavko Kovačec " Štefunjak " (Hrvat), Dragutin Draganić " Radobojec " (Hrvat), Josip Kovačec (Hrvat), Alojz Brodar (Hrvat), Zvon Smrečki (Hrvat), Miško Grobotek (Hrvat), August Herceg (Hrvat), i još 45 drugih partizana-ubojica na maceljskoj gori, te Leopold " Leo " Horvat (Hrvat), zapovjednik civilne OZNE u Krapini (zajedno s Hršakom izabirao dobrovoljce-ubojice za pokolj u Đurmancu i na vrhu maceljske gore Ilovec, a poslije rata radio u zagrebačkoj UDBDI, umirovljen sa činom kapetana UDBE), zatim, Branko Löw (Hrvat), oficir OZNE u Krapini, Ivica Fizir (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, i gradonačelnik Krapine nakon " demokratskih " promjena 1990. godine, Valent Katalenić " Valek " (Hrvat), istražitelj civilne OZNE u Krapini, Petar Bezjak " Perica " (Hrvat), zloglasni komesar koncentracijskog logora u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretja kod Krapine, 1945. godine, a poslije rata bio je " isljednik " zloglasne UDBE u Zagrebu, Milan Kunštek, prvi zapovjednik i " veliki i zloglasni krvoločni komandant " koncentracijskih logora kod Krapine, Branko V (i) dović (Hrvat), " komandant " komunističkog koncentracijskog logora u Oroslavlju kod Krapine, 1945. godine, Josip Frankol (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, Ivan Đurkin (Hrvat), krvoločni isljednik vojne OZNE u Krapini, zatim Mladen Šafranko " Marijan ", partizanski podoficir i stražar vojne OZNE u Krapini, svjedok-pokajnik o genocidu u Đurmancu, Mirkovcu i Maclju kod Krapine, 1945. godine, zatim, Dragutin Rafaj, partizanski oficir, i partizan Živko Vujčić, ubijali su, metkom u potiljak, hrvatske teške ranjenike iz zagrebačkih bolnica na Jazovki kod Sošica na žumberačkom gorju, i mnogi drugi partizanski i jugokomunistički ratni zločinci i zločinci protiv čovječnosti...

Organizacioni sekretar CK SKOJ-a postao je septembra 1942. godine, a sekretar od novembra 1943, ostavsi na toj duznosti do raspustanja ove organizacije poslije rata 1948. Rato Dugonjic vrsio je znacajne funkcije u organiziranju i aktivnosti Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugoslavije (USAOJ).

No nisu Azteci neki jedinstveni slučaj, jer evo i naš dubokoreligizni Očenašek Mate Granić žrtvuje svoje srce za« Končar », baš kao što se i žrtvovao i naš narodni heroj, politički sekretar CK KPH Rade Končar prije njega.Još malo pa će i 22. svibnja 1942., kad su našeg Radu i još dvedesetpetoricu drugova, dok su prkosili smrti izvukujući Živjela Sloboda

Na Četvrtom kongresu KPJ, u Drezdenu, 1928. godine postao je organizacijski sekretar CK KPJ.

Na robiji Colakovic je zajedno sa Brozom, bio clan Mjesnog, odnosno kaznionog komiteta i obavljao mnoge zadatke ma ideoloskom obrazovanju komunista, kao i u smislu poboljsavanjaveza komunista s robije s partijskom organizacijom na terenu, i zblizio s Radom Vujovicem, koji je prije hapsenja bio organizacioni sekretar CK KPJ, a skojim ce se kasnije naci u Moskvi, na zajednickom rradu, sve dok Vujovica nije zadesila tragicna sudbina u Staljinovim cistkama.

Od prvijenca " Wedding Party " koji je snimio još 1966. pa sve do komercijalnog proboja s kultnom " Carrie ", De Palma se ispirirao na izvorištu velikog Hitchcocka. 1971. - Umro je Nikita Sergejevič Hruščov - sovjetski političar i državnik koji je od 1953. do 1964. bio prvi sekretar CK KPSS, a od 1958. do 1964. predsjednik sovjetske vlade.

Križ triba za spas njihovih duša jer da nije bilo huškanja crkve i rata: Kerum bi vozio valjak a seke brojala otpremnice Jaca ne bi bila u 90 kvadrata, ni Nadan u svojih nekoliko stotina takodjer, Glavaš bi bio sekretar za ONO i DSZ Šeks bi bio zamjenik sekretara za ONO i DSZ Borković bi dogurao do starijeg vodnika... Čikara bi bio vodnik I klase... Krstičević bi sada polagao za kapetana JNA... Norac bi bio konobar Bandić bi bio referent u uredu za opštenarodnu obranu Sanader bi prodavao pornografiju Barba Luka bi bio sekretar CK SKH Rajić bi vozio kamion Rojs bi vozio autobus Zagorec bi bio pomoćni geodeta i nosio bi motke Tolj bi bio pred svršetkom studija Jugoslavistike Todorić bi bio sitni švercer cvijeća na Dolcu za ostale nitko ne bi ni znao uglavnom - sve bi bilo na svom mjestu, a i za svezahrvatsku i bratiju bi se našao kakav psihijatar - na besplatnu uputnicu

Otac Đurđice Pralas zloglasni je Marko Bezer, nekadašnji šef osječke Udbe i izvršni sekretar CK SKH zadužen za ' državnu sigurnost ', koji je počinio samoubojstvo krajem veljače 1992. godine.

Na Četvrtom kongresu KPJ u Drezdenu 1928. postao je organizacijski sekretar CK KPJ.

Bez oca; koji je bio sekretar CK KPH i do 1948. zauzimao najviše dužnosti u zločinačkoj Titovoj Jugoslaviji, a koji nije bio ni Židov, ni Hrvat nego rigidni boljševik - staljinist; ne bi nikad došao u vrh hrvatske politike.

Č im je prokopan poslednji metar, prvi su izi š li Ko č i Dzodze (istaknuti revolucionar Albanije, poste rata organizacioni sekretar CK KP Albanije, streljan u eri Informbiroa), Krste Crvenkovski i drugi č lanovi partijskog komiteta.

Miloš Jakeš - inače posljednji generalni sekretar CK KSC prije pada komunizma u federaciji Čeha i Slovaka - tvrdi pak da su " pravi krivci za ondašnje stanje danas na visokim državnim i drugim funkcijama. " I inače poznat po svome nepromijenjenom tvrdokomunističkom opredjeljenju (zbog čega ne propušta niti jednu prigodu kritizirati Mihaila Gorbačova zbog poteza koji su doveli do raspada SSSR-a i istočnoga bloka), Jakeš dodaje: - Svrstava me se među one koji su ostali vjerni socijalizmu pa nam se naši protivnici za to žele osvetiti.

Predsjednik Izvršnog vijeæa postaje Dragutin Haramije, sekretar CK SKH Pero Pirker, Sreæko Bijeliæ dolazi na èelo zagrebaèkih komunista, a bilo je i mnogih drugih koji æe kasnije postati žrtve èistki i progona nakon udara u Karaðorðevu, 1. prosinca 1971. Hrvatski narodni preporod ima svoju prvu javnu demonstraciju 15. ožujka 1967. donošenjem Deklaracije o položaju hrvatskoga književnog jezika.

- Nakon što g a je ovaj izvijestio o neuspjelu pokušaju kod generala Jurišića, ujutro 10. travnja, politički sekretar CK KPH, Rade Končar, naložio je Gregoriću da pokuša uspostaviti vezu s Udruženjem rezervnih oficira i Udruženjem dobrovoljaca te da zajednički zatražimo oružje.