Kasnije su liberali, zbog pojave i utjecaja marksizma i drugih ogranaka ekonomske misli, koje su zastupale radikalno drugačije političko-ekonomske sustave, ublažili svoj stav i razvili manje drastičan odnos prema državnoj intervenciji.

Za anarhizam sam se postupno opredijelio kako sam polako shvaćao neke pojmove i političko-ekonomske odnose u društvu.

Današnje političko-ekonomske dinamike na svjetskom planu su izuzetno složene, i podložne inim utjecajima, te bi bilo veoma teško, ako ne i nemoguće, ostvariti promjene kroz djelo nekog nadahnutoga vođe.

Za Tuđmanovu ideologiju katolicizam je bio tek svrsishodni instrument nacionalizma, baš kao što je nacionalizam bio instrument državotvorstva, a državotvorstvo alat za instaliranje političko-ekonomske oligarhije ovjekovječene u dvjesto bogatih obitelji i pedesetogodišnjoj vladavini HDZ-a, nalik na vladavinu CSU-a (tobože demokratski legitimnu) u također katoličkoj Bavarskoj.

Kombinacija potpune kulturalne tabule rasa (punka) i pragmatične političko-ekonomske perspektive neovisnih diskografa poslužila je kao vrsta globalnog osnaživanja.

Zato je govor o seksu stanoviti susret s tom poražavajućom činjenicom ali i implicitna potvrda da je seks sastavni dio kapitalističke političko-ekonomske tehnologije.

Uglavnom, od 2001., otkako ga slušam, Vidošević uporno govori protiv dosad neupitne političko-ekonomske dogme u Hrvatskoj - liberalnoga kapitalizma i rasta vanjskog duga.

Treba pokazati da ljudi neće trpjeti da ih se i dalje ništa ne pita i da se zemlja i dalje sustavno uništava radi koristi sitne političko-ekonomske elite.

A iza brda, u toj terra incognita političko-ekonomske diskusije se valja DEVALVACIJA KUNE

U Varaždinu je 1767. formirano Kraljevsko vijeće za političko ekonomske i vojne poslove Hrvatske, u sklopu kojeg se regulira gospodarenje i zaštita šuma.

A oni koji su očekivali analizu današnje političko-ekonomske situacije s konkretnim primjerima sigurno su na početku ostali razočarani kada im je Žižek uzvratio kao Winston Churchill: Sve što vam možemo ponuditi su krv, znoj i suze teške teorije

Njemački model izlaska iz krize eurozone je dijametralno suprotan uobičajenim recepturama anglosakosonske političko-ekonomske kuhinje?

Znao je i da bezuvjetno, slijepo slušanje stranih dobročinitelja (koji promiču političko-ekonomske interese vlastitih zemalja) ide na štetu nacionalnih interesa RH (davno prije WikiLeaksa).

U vremenu kada se pomaci globalnog pejzaža sve dramatičnije odražavaju na transformaciji modusa i okvira prezentacije suvremene umjetnosti, nameće se urgentna potreba da se na brojnim forumima prezentacije suvremene umjetnosti istodobno pokušaju preispitati priroda izložbenog žanra, kao i međuigra s fenomenima političko-ekonomske globalizacije u koju izložbeni projekti stupaju na različite načine.

Današnji internacionalizam zapadne umjetnosti nije ništa drugo nego jedna funkcija političko-ekonomske moći Zapada koji svoje vrijednosti nameće drugim ljudima. () Riječ internacionalno trebala bi značiti nešto više nego par zapadnih zemalja ().

Naime, i ta djeca slušajući te političke maštarije gdje svi znaju sve (posebno Čačić, Nobelovac za ekonomiju, inače ing. arhitekture), ili nitko ne zna ništa, a najmanje KAKO OSTVARITI političko-ekonomske ciljeve države, razvijati regiju Slavoniju itd., i ta djeca zalutaju na programe gdje se izvještava sa suđenja Sanaderu i gdje se već nazire presuda, no jedino nije jasno hoće li optužnica biti proširena i na nekog svjedoka?

Ovu neo-klasičnu građevinu inače su izgradili Njemci pod pokroviteljstvom kajzera Wilhema koji je želio učvrstiti političko-ekonomske odnose sa Osmanskom Imperijom.

Najveći teret ove političko-ekonomske i moralne dubioze vezane uz TLM (sadašnji Adrial d. d.) podnijet će osiromašeni građani RH kroz plaćanje PDV-a i trošarina kupovanjem nerazumno skupe struje i benzina kao i kroz nepravedne poreze na siromaštvo (n. p. na posjedovanje malih automobila kupljenih pomoću skupih kredita) i sl.

Odlično je zapisala Jelena Lovrić:« Sanader izgleda bolje, ali djeluje puno gore »Dozvoljavamo da manipuliraju nama, da nam sole pamet često politički nepismeni ljudi, sitni politikanti znaju bolje od nas samih koliko je još rezervi u novčaniku, koji bi sebi pridavali značaj, čak, ozbiljnih političkih vođa koji bi nas mogli i čak znali izvući iz najveće, najtragičnije političko-ekonomske krize od osnutka hrvatske države 1991. Ivo Sanader ama baš ničim ne zaslužuje fotografiju na naslovnici Jutarnjeg.

Trenutni izgled portala ne otkriva mnogo, s obzirom da su na njemu testni sadržaji, no raniji aktivizam Marka Rakara da naslutiti kako će se na webu najvjerojatnije obrađivati političko-ekonomske teme, što potvrđuje i (trenutno) jedini pravi tekst na portalu koji se bavi pitanjem što će se doista dogoditi (s proračunom) na jesen.

Naša je tranzicija, koliko god ona u detaljima možda bila traljavo izvedena iz pozicije političko-ekonomske elite, dovela upravo do onoga do čega je i trebala dovesti.

Kolega ap će možda znati pokojeg, ali ja u svojem ograničenom poznavanju političko-ekonomske scene u Hrvatskoj baš za takve i ne znam.

Inteligencija toga prijedloga zapravo jest zahvat u mitologiju grada, u zaboravljenu nataloženost njegova urbaniteta stvorenoga prostorom koji sam sebe vlastitim potencijalima razvija po mjeri vlastite pameti, poput svih uspješnih autopoetičnih tvorevina š to u sebi i nisu gajile klicu trenutačne političko-ekonomske demagogije.

Iz analize takvih slučajeva proistječe zaključak da je osim masovnog narodnog pokreta potreban i njegov politički organ koji će moći u ime naroda (ali pod kontrolom naroda) preuzeti vlast i doista radikalno zaokrenuti politiku i početi voditi društvo u korist većine, a ne dosadašnje političko-ekonomske oligarhije.

Kako preokrenuti politiku da radi u korist većine (radnikâ, nezaposlenih, umirovljenikâ, studenata, seljakâ...) a ne u korist političko-ekonomske elite?

No, dvojba nije Balkan ili Europa nego interes većine ili interes sitne političko-ekonomske elite pojašnjava.

Pieper otkriva da je ostao zapanjen količinom poricanja koja se može primijetiti kod europskih političara kada je riječ o Grčkoj i naročito kritizira izvještavanje medija koji cijelu situaciju svode na političko-ekonomske igre te se stalno piše o Trojci, rezanju dugova, budžetskim rupama koje se broje u milijardama i tako se sustavno ignoriraju drugi važni aspekti krize.

Ima li prostora za optimizam Optimističniji analitičari rekli bi da je i to uspjeh ako se stvari gledaju kroz vizuru opće političko-ekonomske situacije, nerazvijenosti tržišta kapitala, nepostojanja svijesti i znanja u tijelima vlasti o tome što je osiguranje i kako ono može pridonijeti kreiranju povoljne klime za razvoj biznisa, te očigledne nespremnosti značajnijih sudionika na tržištu (a tu se prije svega misli na tvrtke u vlasništvu europskih osiguravajućih društava) da investiraju kapital i znanje u razvoj i promociju novih vrsta usluga.

Ono što se događa u Evropi je samo repriza nekih događaja u bliskoj prošlosti, kada su se počele rušiti istrošene ideologije i na njima sagrađene političko-ekonomske tvorevine.

Smatramo za potrebnim podsjetiti na važeće političko ekonomske odnose iz toga doba, jer iste daju još veću vrijednost postojanju toga Društva.