Šireći svoj utjecaj izvan granica britanske akademije, s evidentnim posljedicama na povećani obuhvat tema i poticaja, kulturalni su se studiji oplođivali mnogim humanističkim disciplinama (primjerice znatnim pomacima u historiografskoj metodologiji, teoriji i praksi, napretkom u sociologiji, politologiji, etnografiji, jezikoslovlju, psihologiji, teoriji vizualnih umjetnosti i dr.), te uključili susljedne metodološke plodove strukturalističke, poststrukturalističke i postmoderne kulturalne teorije od radova Rolanda Barthesa, Michela Foucaulta, Pierra Bourdieua ili Michela de Certeaua, do partikularnih perspektiva postkolonijalne, feminističke i queer teorije.