Arheološka iskapanja, izvršena u laði te crkve u siječnju i veljači 1985. potvrdila su unutar postojeće crkve i srednjovjekovnu crkvu iz 12. st., koju i Poljički statut spominje.

Ja sam iz kraja gdje se pisao Poljički statut.

Takav impozantan zbroj, koji je četirima etažama Klovićevih dvora unutar dvanaest tematskih modula savršeno rasporedio arhitekt Mario Beusan, i one poznatije predmete, lokalitete, fenomene, povijesne činjenice (primjerice Sinjska alka, Poljički statut) konačno smješta u prikladan kontekst, priču.

Poljički statut kaže da su potomci Elema, sina hrvatskog kralja Miroslava, a migracije roda Limića sežu iz doba ekspanzije Osmanskog Carstva u 16. stoljeću.

Osim kneza važan segment njihove samostalnosti bio je i Poljički statut koji datira iz 15. stoljeća, a zbog svoje je originalnosti i pravičnosti u gotovo svim udžbenicima pravne povijesti.

Povijest ovoga kraja ne počinje danas, ploče ne predstavljaju " svojatanje svojega ", već ukazuju na vrijedno postojanje drevne Poljičke kneževine na čijem je tlu nikao i supetarski kartular i Poljički statut, te niz starohrvatskih crkvica u čijem nizu je i ona najsjajnija, crkva sv. Petra koja je u neposrednoj blizini " sporne " ploče, i zbog čega to područje, odnosno Poljica, možemo zvati Hrvatska u malom.

Sadržaj Poljičkog statuta, značajnog primjera koji upućuje na mogućnost komunikacija staroukrajinske i starohrvatske kulture, detaljnije je problematiziran u poglavlju " Rus ' ka pravda i Poljički statut " (str. 31 - 47).

U tekstu je Poljički statut uspoređen s Rus ' kom pravdom, prvim starorus ' kim pisanim zakonikom.

Uz Poljički statut, ovo je jedan od najznačajnijih pravnih dokumenata toga vremena.

Poznato mi je da je i povijest Podstrane povezana sa Slavenima, ali nisam znala da se Poljički statut iz 1440. godine spominje u staroslavenskim župama.

Bosančicom je pisan i »Poljički statut« (XV. st.) te dubrovački »Libro od mnozijeh razloga« (1520) (v. dolje)..

Poljički statut jedan je od najstarijih i najvažnijih hrvatsko povijesno-pravnih spomenika.

Okupljenima je pročelnik katedre za ukrajinski jezik u Zagrebu pokušao predočiti koliko ukrajinska staroslavenska, predkršanska mitologija korespondira s Hrvatskom, spomenuvši boga Peruna, ali i komparirajući Poljički statut i Rusku pravdu.

Po bogatstvu i izvornosti regulative, od svih naših srednjovjekovnih zakonskih spomenika s njime je usporediv jedino Vinodolski zakon (1288). Poljički statut nije samo trajan spomenik narodnog prava, nego i neiscrpno vrelo građe za upoznavanje društvenih odnosa, gospodarskih prilika, pučke kulture i ostalih vidova narodnog života.

Poljički statut je imao više redakcija.

To potvrđuje i isprava kraljice Elizabete iz 1333. godine u kojoj se spominje Poljički statut.

Zalažući se za nepovredivost ljudskog života, podsjeća na Poljički statut, čije se inače drugo izdanje, po cijeni od 20 kuna, može nabaviti na istoj adresi kao i godišnjak« Poljica ».

Zato i kaže naš Poljički Statut: DOBRO JE ŽIV BIT

Najvažnija su ćirilična djela Povaljska listina, Povaljski prag, Poljički statut, a ćirilicom su tiskana mnoga djela bosanskih franjevaca.

U drugoj skupini grafičkog izraza, dizajniranja plakata i razglednica dominira nadahnuće proizašlo iz srednjovjekovnih pisanih spomenika poljičke i omiške baštine, kao što su Poljički statut, Supetarski kartular, Omiški statut, Omiška dukala.

No dobro, svatko ima pravo živjeti (pa i budale i neznalice), kako bi lijepo rekao Poljički statut, jedan od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti, državnosti, uostalom i civiliziranosti, pisan upravo - ćirilicom.

Poljički statut je isprava od neprocjenjive vrijednosti.

Poljički Statut je nastao kao rezultat zadovoljenja potrebe da se postigne što veća nezavisnost od srednjovjekovne Hrvatske i Venecije.

Za ono vrijeme Poljički statut pokazuje visoki stupanj pravne stručnosti i društvene svijesti.

Tomasović navodi tri važna pravna spomenika iz nacionalne povijesti, Istarski razvod (1257), Vinodolski zakonik (1288) i Poljički statut (1404) u kojima se izričito navodi da su pisani hrvatskim jezikom.

U velikom broju hrvatskih srednjovjekovnih statuta, koji su zakonodavno uređivali čitav upravni život pojedinih gradova i općina, najpoznatiji su: Vinodolski zakonik (1288. g.), Dubrovački statut (1272. g.), Korčulanski statut (najstariji od svih sačuvanih statuta), Istarski-porečki (1363. g.), Krčki (1388. g.) i Poljički statut (1440. g.).

To su primjerice: Povaljske listine i praga, Humačke ploče, Povaljske listine, Poljički statut, a nekoliko ćiriličnih slova ima i Bašćanska ploča.

" Srednji vijek " zastupa " Hrvatska vladarska arhitektura ranoga srednjeg vijeka ", " Starohrvatska kulturnoumjetnička baština ", " Srednjovjekovno plemstvo na prostoru između Zrmanje i Neretve ", " Srednjovjekovni Vlasi kontinentalne Dalmacije " i " Poljički statut: sinteza tradicionalnih i novih pravnih načela ".

Glavni zakonski akt Republike bio je Poljički statut, koji je uz Vinodolski zakonik jedan od najstarijih i najvažnijih povijesnih dokumenata.

moj dida je porijeklom iz Solina.pretpostavlja se da su se moji preci doselili iz Petrova polja kod Drniša u Solin, a to je bilo oko 1650. moje prezime ima još u Istri, oko Pule i prema jeziku kako govore Hrvati iz tog kraja Istre, veoma je sličan jeziku mog dide.to je šćakavica.nikakva staroštokavica.najbolje je reć šćakavica. šćakvicon je napisan iz Poljički statut iz 15. st. baba mi priča čakavski, inače je iz Kaštela.uspoređujući standardni književni hrvatski sa šćakavicom i čakavicu sa šćakavicom, vidi se da je dosta bliža šćakavica čakavici, nego štokavskom-ijekavskom. povelje bosanskih kraljeva i natpisa na stečcima i neke kasnije spisi franjevaca, pokazuju izuzetnu sličnost tog starog bosankog govora sa govoron mog dide. a još da kažen da posavski govor, tj šokački, je izuzetno sličan čakavskom.pa i sama akcentacija je slična.šokci su naselili slavoniju a došli su iz bosne. specifično na posakvskom govoru je čakavski akut.a ne samo to, ima mnogo sličnosti taj posavski govor sa čakavskim.i onda je apsurdno govorit o nekoj staroštokavici u bosni. to je šćakavica, koja je slična i čakavici i štokavici, al je sličnija čakavici.