Razvedeni sam otac, koji alimentaciju plaćam redovito, I ne pomisljam da ikada to promijenim

pocelo je sve prije 8 mjeseci kada sam se zagledala u jednog muskarca starijeg od sebe 9 godina. otisla sam raditi u jedan grad, i tamo sam upoznala njega, on je bio na ljetovanju sam, poceli smo se druziti i bili smo frendovi nekih 2 mjeseca.. dok se nije dogodio prvi poljubac i sve bi to bilo dobro, da on nije ozenjen, znala sam to od prvog trena, rekao mi je, ali sam mislila da ce to biti samo avantura tako da mi na pocetku i nije pretjerano smetalo, a i nisam znala da ce to otici dalje od bezazleni poljubaca, ali otislo je, otislo predaleko. proslo ljeto, mi smo ostali zajedno, ja sam se vratila doma, kao i on, i sada je tisucama kilometara daleko, ali to nije bila prepreka da se mi ponovno nademo, dosao je k meni na tjedan dana, i tada sam shvatila da mi taj decko doista znaci. i znacila sam i ja njemu, cim je ostavio sve, lagao sve, svakodnevno se svadjao sa svojom suprugom samo da bi mene vidio. bilo je to za nas predivno putovanje, on se opustio i nije puno mislio na to sto ce ga cekati kada se vrati doma. vratio se doma, zena mu je uzasno sumnjala provjeravala ga kako je god znala i umjela, ali on je ipak preduhitrio tako da nikada nije mogla dokazati svoju sumnju osim sto je on hladniji prema njoj. ali od kada se on vratio doma, mene je pocela gutati ljubomora, vise nisam mogla smisliti nju, niti pomisao da je s njom u krevetu, da je ljubi, grli ili joj govori da je voli, a voli je, samo kaze mene vise. doista on je toliko dao za nasu vezu, ali ipak meni to nije bilo dovoljno, kada sam ga trazila da je ostavi ipak je rekao da ne moze, nabrojao je razne razloge.. tada sam ga ostavila, i jako patim sada bez njega. no, to nije bilo sve.. proslo je od prekida samo koji dan i on mi se javio, od tada me zove svaki dan, prica samnom prijateljski iako mu je jednom izletjelo " volim te ", a ja, ja se s druge strane pravim da sam dobro, a umrla bi za jedan njegov zagrljaj. znam da sam tog zabranjenog muskarca zavoljela, a znam da nisam smjela, i eto nisam rekla ne, kada se moglo to reci. i rekao mi je, on ima zelju da me jos jednom u zivotu vidi, prijateljski bar, a ja pomisljam kako se samo smjelo igra samnom, a ja, ja sam bila ta koja se na pocetku igrala s njim. zanima me, jel netko ima slicno iskustvo, moze li mi reci kako dalje, kako ga preboljeti ili sto napraviti, jako me grize savjest, najrade bi da dodem do njegove supruge i sve joj kazem, da ju vise ne pravi budalom, svasta mi pada na pamet. luda sam od razmisljanja, ne znam vise.

decki hvala: top: pakleni patuljak je pred neku godinu stavio dva linka (sto sam u medjuvremenu nasao) i solidno su mi pomogli... sutra cu malo po ducanima u jednom gradu malo vecem od zg-a pa ce se vec nesto naci... naime interesirala me je usteda svakog grama jer ce dnevno pjesacenje iznositi od 6 - 10 sati... opet ce biti kombinirano sa nekim drugim aktivnostima pa moram imati i donekle normalnu odjecu... vreca ce biti tu.. na laptop i ne pomisljam.. od elektronike kamera je a must kao i mobiltel, music player i kablovi... kise znam da ce biti kao i vjetra... ujutro hladno po danu pretoplo... kupio sam i ceonu svjetiljku i jos neke sitnice... u biti nece biti penjanja na everest ali k vragu ima toliko sitnica... cak cu nositi malu tubu paste za zube i slicne bedastoce... zujan: i ja sam lani gledao neke bolivijske vrhove ali odozdo: cerek: 6 km visine ja za moju malenkost previsoko: eek:

Jes skupi su - al feeling mi je bio toliko savrsen da vise ni ne pomisljam na nes drugo - dogodila se ljubav na prvo lezanje: zubo:

Sad ce mi stara konacno vratit onaj pokretan, pa ipak-zasluzila sam ga;) Sutra pisem kemiju... malo me je trta da ne dobijem komad ali opet ni ne pomisljam se pobrinut da ga bas i ne dobijem... neda mi se ucit.

Kad pogledam u nazad, vidim puno trnja i svakakvih lguposti Pomisljam da je sve to bilo korisno.

Ja svaki put osecam nelagodu kada im cujem glas... jos goru kada im pogledam lica i poglede u ocima... i pomisljam da je 1991 g. i da je EU jos decenijama daleko od HR...

Uopce ni ne pomisljam da bi trebali imati i kopirati druge - primjer kolinijalistickih sila http://en.wikipedia.org/wiki/Gurkha, ali malo najobicnije razboritosti makar spram nedavne proslosti.

Zvuci kao tlapnja ali pomisljam da sam od jedne partnerice dobio infekciju usne supljine tijekom odnosa (felacio).

I jos jedna opaska: I sto je vise slusam, sve vise pomisljam na Mitcha Alboma i njegov betseller The Five People You Meet in Heaven ".

A lupestine je bilo i ni ne pomisljam je pravdati.

Ne pada mi napamet da koristim bilo sta sto nije open-source, a da ne platim.Nikom vise ni ne pomisljam instalirati piratski windows.Uvek preporucujem linux.

Mislim da se nikada necu osloboditi te bolesti, ako to i jest bolest, nezelim se predati, jer onda pomisljam kako bi bilo najbolje da me nema, a tesko mi je boriti se sama sa sobom

Jana, savrseno se razumijemo... i ja sam prije obozavala izlaske, kave, druzenja, a sad mi je zbog ovih odvratnih stanja, sve to muka... imam osjecaj da mi unistava najbolje godine zivota: (najgore od svega mi je kada me uhvati taj osjecaj nestvarnosti, odvojenosti od svijeta, to mi je tako jezivo, da bas zato i pomisljam da mi nesto sa glavom nije u redu i da cu pasti u nesvijest kad tad: (imas li i ti takve simptome?

to sto stokes kaze da baotian ne moza s mista je cista glupost, jer on ide s blokadom 50 km/h a bez blokade 68. istina je da je 4 t nejaci od 2 t, al zato ne smrdi, ne dimi, ne brunda itd. je imam i gileru koja moze ici 80 km/h i platio sam je 20000 kn pa mi sluzi za iste potrebe kao i baotian i stvarno mi ne pruza neke velike uzitke. za ovo lito cu uzeti jos tri baotiana za rentavanje i ne pomisljam na ista drugo jer su mi stvarno izvrsni. potrosnja im je max. 2,5 l eurosupera

Na amway seminare ne pomisljam ici jer osobe koje me jos uvijek pokusavaju upisati su mi rekle vise nego dovoljno o amwayu, tocnije dvoje njih, oba dvoje imaju zavrsene " ozbiljnije " fakultete i zaradjuju poprilicno i bez amwaya.

Kad god sam mogao voziti 8.4 sam vozio... kad je diglo da predjem na 7 onda nisam htio izlaziti i experimentirati nego sam stiso zube i urlikao od straha... a kad je bilo prebrutalno da niti ne pomisljam na 8.4 onda mi je vec bilo i jako i za 7... tj 7 mi je bio na OP onda i dušu bi crnom Ðavlu prodao da mi podari 6. Ove godine sam vlasnik 6 - ice (tj nisam ja nego moja djevojka, ali valjda bu posudila koji put) pa cemo vidjeti koliko će biti koristena ta moja postavka 8.4, 7.2 i 5.9... nekako mi se taj 7.2 u cijeloj prici cini nepotreban ali necu nis pricati

Ja ne mogu a da ne pomisljam na najgore, jednostavno sam takav tip, ali danas sam i tako neopisivo sretna zbog tih srdasca da mi je gotovo nemoguce biti negativna... sad su stvarno tu i nedam im da odu, ljubavi moje male

Kad se listaju sacuvana izvjesca i iscitavaju " zlocini " pomisljam na »obredno unistavanje«, kako je to cest slucaj u nastranim demonskim ritualima.

To svakako nije definitivan dokaz, ja ni ne pomisljam da sila koju jos ne razumijemo (nismo na kraju evolucije niti na kraju znanosti) ima oblicje kakvoga opisuje ova ili ona Crkva, ali crkvena je dogma samo malo smjesnija od vazece znanstvene.

Par dana zahvaljujuci duji i ekipi po cile dane stiscem f5.. nebi li nesto vise sazna... ludilo me vata neizvjesnost grize kad je ric o nasem hajduku.. samo da ne budemo ka Milan.. po prosjeku godina.. i sad razmisljam dvi noci ako se i dovede taj neki klasni napadac ko bi to moga biti.. i vidija san sada rosso manager i nasmijem se.. uostalom on je i dosa sa takvom nekom idejom prema hajduku (citaj Grant). I iduce sta mi padne napamet i odem na transfermarket pogledat jednog igraća skime je rosso igra u maccabi-u i vidin da mu je cijena 1,500 000 sta i nije puno.Uglavnom ric je o argentincu koji sad igra za izreal.. i trenutno je u B. Mönchengladbach koja se jedva spasila od ispadanje.. i sad pomisljam da prica rosse nije zavrsila sta se tice naseg hajduk i u ovom moru nagadjanja.. meni je palo ime - - - - Colautti, Roberto - - - 27 god ima..

znate sta znaci biti usamljen? kada vas sve boli iako ste zdravi. kad vas i najmanja sitnica moze rasplakati.i sama pomisao da cete se iduce jutro probuditi sami vas tjera da se ne zelite probuditi. u snu je ljepse. tamo se desava ono sto zelim.ono o cemu mozda ni ne pomisljam realno.ali negdje je u meni.i neda mi mira.ali to je samo san.jer kad svane jutro jedine poruke/pozivi koje dobivam su oni potpuno besmisleni.usluge, pitanja na koja i oni sta ih postavljaju imaju odgovore. nevazno. jer ono sto je u meni vaznije je od svega.ali to drzim u sebi.ne otkrivam da itko zna.mozda poneki komadic otkijem kada je vec ocito.ali to su komadici. i nitko nece znati kako mi je stvarno. utopit cu se u poslu.jer tamo bjezim od stvarnosti.to je okrutan svijet na koji sam ionako oguglala odavno. jos sa 15 dok sam se bavila nekim drugim poslom. i radit cu noc i dan.i necu ni spavati jer se ne zelim suociti sa istinom, sa onim sta mi je potrebno, zagrljaj, poljubac. a netko ce me poljubiti tu i tamo.ali to mu nista ne znaci.znam da je kasnije otisao drugoj. ja sam dobila tek par besmislenih poruka pred jutro.jedan dragi bivsi za mene ima samo tajanstvene poglede.kada nitko ne vidi.ali svi znaju da je kemija izmedu nas snazna. kazu da se da rezati napetost.ali i on sada ima drugu. nije da ga zelim puno.ali mozda... onaj koga zelim najvise me izgleda zaboravio.cekam cijeli dan da se javi.ne znam uopce zasto ga ocekujem.nije da ima tu obavezu.niti kada ju je imao nije ju izvrsavao.ali cijeli tjedan razmisljam kako bi bilo lijepo ga opet vidjeti.samo malo.malo popricati.da vidim taj njegov osmijeh.sad razmisljam sta bi opet htjela dozivjeti od njega.i ne znam za tocnu pojedinost.jednostavno-njega.njegovu paznju.izlaske koji su cesto zavrsavali jako spontano.jer nam je bilo svejedno.sjecam se kako smo se usred jedne noci motali oko jednog shopping centra trazeci wc.nasli smo samo na jednu skitnicu koja nam je pokazala obliznji grm:) zelim pricati s njim.zelim mu reci sta mi se sve dogodilo.mozda je za neke stvari i cuo.a mozda da je cuo bi sada bio ovdje i pazio na mene. mozda ga uopce nije briga. dodje mi da dohvatim bocu jackiea i utopim tugu u alkoholu.ali znam da to nije rjesenje.jer sutra ujutro imam sastanak.mozda i vise njih.ma ni ne znam.nije mi niti vazno.znam da cu sve to srediti.imam sve u malom prstu. i ovo je jedni nacin da se nekome izjadam.jer nemam kome. svaki prijatelj je na svojoj strani. znam da bi mnogi zeljeli da im se sada javim ali ne mogu.kako ga kazem da sam JA, ona je redovito na svim druzenjima, zabavama, eventima, uvijek nasmijana, okruzena hrpom ljudi, da, lijepa (kad vam to kazu 100 puta po veceri ta rijec izgubi smisao), ja usamljena nitko mi ne bi vjerovao.jer mi ne vjeruju ni mnoge druge stvari.i jednom cu pred nekome puknuti i otvoriti se.do onda...

Ne pomisljam nikako prestati dojiti, zaista se trudim jer nekako mislim da je to sve neka faza koja ce proci.

Ne vjerujem da su ljudi poput njega promaseni slucajevi i da se tako ponasaju cijeli zivot, ponekad pomisljam da je takav samnom a da bi danas sutra s drugom bio drukciji.

evo, kazes, i ti si se nasla u takvoj situaciji, mozes potvrditi, da na pocetku je sve izgledalo bezazleno, pa si se zato i upustila u avanturu sa ozenjenim, niis ni mogla znati da ces zavoljeti ili da ce otici tako predaleko.. pa ni ja nisam znala samo sam mogla znati da ce u toj prici netko izaci povrijeden. ja se jos dobro drzim, smogla sam snage da ga ostavim, ali nemam mira, sada.. i sada jos uvijek razmisljam gdje je on, misli li na mene, ljubi li suprugu kao mene.. svakakva me pitanja more, i nekako bar mislim, da mi je lakse kada mi se javlja, a javlja mi se svakodnevno, glumi mi frenda, a stalno koristi situaciju da mi kaze da me voli ili da mu nedostajem, cak je smisljao novi plan kako da me vidi. a ja, ja ocito jos nisam ni blizu preboljenja, jer ni jedan decko me ne zanima osim njega niti jos pomisljam da nekoga drugog pogledam..

Danas, 20 godina nakon rata, kad ta ista Hrvatska koja je po cijeloj Hrvatskoj izgradila autoputeve i na tim autoputevima se mnogi obogatili, taj isti Dubrovnik stoji prometno izoliran, niti autoputa, niti redovne brodske linije, niti jeftinih avionskih letova za Dubrovnik nema, pomisljam: " Pa i Kraljevina Jugoslavija nije duze trajala od 20 godina.

Pomisljam da ih prijavim sanitarnoj inspekciji.

Pomisljam kako da im udarim kakav dobar sah-mat.

Kako tko, pomisljam zadovoljno sljedece jutro, svjez i odmoran.

Zatim se susi, lijepi se po meni - ponekad pomisljam da na svijetu nema dovoljno sapuna da se operem od svega sto sam pocinio u vase ime. Kad je umro 2001. Budhoovo ime spominje se po prvi puta u The New York Timesu