Recimo ako držim nogu na pedali gasa u jednom položaju, meni variraju obrtaji ispod 2000 rpm, recimo od 1000 do 1500 a ja ne pomjeram nogu sa papucice gasa... Uglavnom dihtung glave je promijenjen kod mog majstora, ravnjanje glave je uradeno i sve po propisima, na motoru nisu primjeceni nikakva oštecenja.I tu imam potpunu vjeru.

Polako, vrlo oprezno, pomjeram glavu, vrat mi ukočen, okrećem je malo prema njoj.

Bolucka onako blago kad jedem i pomjeram jezikom, iritantno je.

U trenutku kad se pomjeram, u namjeri napustiti toplinu kreveta, Jelenina me ruka zaustavi.

Panicni Ilijin glas mi govori da se ne pomjeram jer ce on doc u Sinatri.

Ruku mogu puno više da pomjeram i to sa minimalnom boli i bez lijekova, psihički sam se kao preporodila i bez uveličavanja moja leđa su su potpuno u redu, kao da me nikad i nisu boljela.

Mara je zaspala i jedini zvuk je škripa kreveta dok se pomjeram.

Šuteći, polako se pomjeram, ustajem i počinjem oblačiti.

Osjecam da je tvrdji, ali kad pomjeram to mjesto, osjecam da je ugradjen u tkivo koze (dakle, ne da se kotrlja pod kozom ili slicno, nego je vise kao loptica koja se pomjera zajedno s povrsinom koze)

Ono se izdiže iz trave, ogromno.... nešto sa širokom glavčugom, trouglastom, gleda me... poče da se pomjera... telo dugo sigurno kilometar, pa ima neke žute pegice, a migolji, onako klizavo, vlažno, uvija se, pravo na mene... a ja ne trepćem, samo gledam, ne pomjeram se

Borio sam se svim snagama da me pusti no nisam mogao da se pomjeram zatim je svojim prstima iskopao moje lijevo oko i stavio sebi na mjesto gdje je inače srce zatim je svoje srce koje je imalo oblik oka ali izgledalo kao da je od crvenog rubina stavio meni gdje je bilo iščupano oko