Neki kažu da je grijeh uvreda Bogu, ali i prilika da se ponizimo kako bismo uvidjeli da postoji nešto ljepše: Božje milosrđe, rekao je Papa istaknuvši kako je vjera dar i čin koji nas se osobno tiče, ali Bog nas poziva da živimo zajedno svoju vjeru kao obitelj, kao Crkva.

Veoma je potrebno da kao narod ponizimo svoja srca pred Bogom, moleći Ga da nam oprosti što smo zanemarili ispunjavanje evanđeoskog naloga.

Čudan je ljudski ponos, mislimo da ćemo nešto izgubiti ako se ponizimo pred drugim, priznamo da smo pogriješili iako možda nismo toga bili ni svjesni.

Pridružimo mu se, govorimo s Njim, molimo mu se, ponizimo se i radujmo s Njim, i sjetimo se da nismo vrijedni boraviti tamo.

I ovo je dio programa koji smo najavili i koji provodimo, bez želje da ikoga ponizimo i da bilo koju vrijednost, ako hoćete i biblijsku, stavimo u drugi plan - poručio je tada premijer.

Želja mi je da se, analogno Starom i Novom zavjetu, molimo u tišini planine, da se molimo u Duhu i Istini, da se penjemo na brdo, u planinu, u osamu, noseći drvo križa, prisjećajući se Kristove muke, da izbjegnemo ' vašare i kirvaje ' poslije katoličkih blagdana, jer će nam u planini, u pustari, gdje nema struje ni treštanja loše glazbe, lakše pasti mrene s očiju, srce postati skrušeno i raskajano, sjetit ćemo se nevinih duša i promišljati o svom životu; da se u pokori, kršćanskoj ljubavi, euharistiji te poslije u agapi ponizimo, gledajući i osluškujući Boga kako sja, miriše, šumi i šapuće u tišini.

Skrušimo se i ponizimo pred Gospodinom, zazovimo zagovor nebeske majke Marije, prinesimo Gospodinu dostojno ovu svetu misnu žrtvu, da po njoj Bog bude proslavljen, naše molitve uslišane, naše zahvalnosti primljene i mi utvrđeni u vjeri sigurnijeg koraka upravljeni prema vedrijoj budućnosti našeg Hrvatskog naroda i naše domovine Hrvatske.

Na nama je ili da se sami ponizimo, ili ćemo u svojoj oholosti čekati dok nas Bog ne ponizi.

Dakle, može se ako se vjeruje (po vjeri doći do razumijevanja) i ako se hoće, tj. ukoliko svoj ja ponizimo (nisi Bog sam po sebi) i stavimo u službu, umjesto u gospodarenje/vladanje, tj. ukoliko zajednički interes ne POISTOVJETIMO s osobnim, jer ljubiti sebe također znači željeti (i činiti) bližnjem što i sebi samom.

Jesmo li svjesni kako nam se osjeća dijete kada ga javno ponizimo?

Iskoristimo vrijeme dok nam svijetle Petrove riječi i ponizimo se pred moćnom rukom Božjom

Mislimo ako ponizimo i pokorimo tog čovjeka, da smo uspjeli.

Ne ponizimo li se, ne zamolimo li kajući se oproštenje za zastranjenja, sve se plašim bliske budućnosti.

To nas jedino može naučiti da budemo strpljivi i ponizimo se kada se stvari ne događaju na način kako bismo mi to htjeli i kada se sve čini uzaludnim.

Ponizimo, dakle, dušu svoju pod rukom Božjom, u svakoj kušnji i nevolji; jer će »ponizne duhom spasiti " (Ps 33, 19) i uzvisiti.

To će biti ako se odsad ponizimo kao što se On ponizio, ako se odreknemo vlastitih zadovoljstava radi nasljedovanja Njega, podnošenjem svojih malih križeva i ako se poput Njega koji je darovao svoj život radosno darivamo za svoga bližnjega.« (Sveti Vinko, Coste III, str. 629, pismo br. 1202 upućeno jednom svećeniku u zajednici Santes, 27. ožujka 1650.)

Ne zato da druge ponizimo ili ih smatramo manje vrijednima.

Ljude treba informirati i reći im da su zasigurno na krivom putu bez Boga i da BOG ZBILJA POSTOJI i da je Bog naš Stvoritelj, Otac nebeski koji se objavio u sinu Isusu Kristu i da nas On ljubi takvi kavi jesmo ali da se pokajemo i ponizimo i priznamo vlastiti grijeh i krivicu i da smo nemoćni bez Njega Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog sina da ne umre niti jedan koji mu vjeruje, već da ima život vječni.

Milostan je u svemu, prošćen ' je prosimo od togaj tere mu duše ponizimo.

Kasnije smo počeli kritizirati druge, u lažnoj nadi da ako ponizimo druge, da ćemo tako uzdići sebe.

Jasno je, glavni naš grijeh je bio to što smo izabrali slobodu, da sami o sebi odlučujemo i da se pred nikim, osim pred Allahom, ne ponizimo.

Ponizimo svoje srce i iskreno i pobožno istražujmo Riječ života; jer samo takvo držanje, ponizno i skrušeno, može vidjeti svjetlo.

Ponizimo se pred Kristom, živim Bogom, pa će nam dati prosvjetljenje i zaživjet će živi Bog u našim srcima.

Evo načina kako i mi možemo biti jedno, kako možemo postići slavu koju nam Gospodin daje, a to ćemo ostvariti ako postanemo slični njemu, ako se oplijenimo od svoje umišljenosti, ako se ponizimo i predano stavimo u službu drugima, ako svoju ljubav usmjerimo prema svima, a posebno prema onim najpotrebnijima, poniznima, odbačenima, slabima, onima na rubu društva.

Manji je problem nacionalni ponos, već je grozno što i kad se ponizimo (nekad moraš pojest i g.) ustvari ne dobijemo ništa, nitko nas ne šljivi.

Ako se ponizimo radi svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće umiriti sve, koji se na nas srde.

Kao što Apostolu tako i svakome od nas Gospodin pruža svoju svemoguću ruku, ako se ponizimo znamo ju prihvatiti: " Dosta ti moja Milost "

Preporuča se također da tražimo prilike da se ponizimo u služenju, vršeći poslušnost, pokazujući slaganje, i sve to sa puno jednostavnosti; ili izbjegavajući da se suprostavljamo, raspravljamo, oduzimamo riječ.

Umrijevši umjesto čovjeka, Krist je pretrpio kaznu i osigurao oprost. (1 SM 340) Bog traži da priznamo svoje grijehe i ponizimo svoje srce pred Njim, ali i da istodobno imamo povjerenje u Njega kao svojeg nježnog Oca koji neće odbaciti onoga koji se osloni na Njega.

Dragi brate u Kristu e tako sam i ja otpala zbog oholosti koja se zavukla u srce poput lopova ni ne primjetivši da sam zapala u najgore zlo.moje iskustvo govori da kada se ponizimo srcem i čeznemo svom dušom za gospodinom okajavamo i činimo pokoru za taj grijeh, odlučimo poći cu priznajući da smo grešnici otac nebeski prima u zagrljaj natrag raskajana grešnika, oprosti sebi jer ti je otac oprostio.Pročitaj na molitve.info Tamna noć autor je sv. Ivan od Križa.Mir i dobro dragi brate i svaki blagoslov neka te snađe