ALII, li, li, li, srecom to, eto, nije slucaj. jasno da, dok preslusavamo takve klasike, nikad necemo imati filing kao sto ga imashe pariski studenti, radnici i prijatelji boljitka 1968. godine, no ta muzika i dalje zivi. sada dosta izmijenjena i obucena u komercijalno ruho. s obzirom sta je pank sve morao da prezivi od sedamdesetih do danas - cudo je sto nam rijec " pank " vise nije nepoznanica. sa njim su mnogi muzicari koketirali, i oni koji su trebali, i oni kojeg su se toga trebali maniti. pank pop, pop pank. ali, zahvaljujuci dosta blazem i " probavljivijem " pank roku, pank je ostao na zivotu i vjerujem da je moguc povratak nekadasnjem zvuku. globalizacija ne nestaje, socijalni problemi ne nestaju, glupost ne nestaje - dakle pank ce i dalje da postoji