Ovo je priča o najdražoj Rijeci kojoj tepamo da je otvorena i multikulturalna ali u kojoj će se i danas premnogi zatvoriti iza primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kada Simkea bace u Rječinu ili Acu tuku na par metara od njih. (Jer mi se ipak držimo one dobre navade: Mene se to ne tiče)