Zovem ih da mi pomognu da se popnem na nešto ako trebam njihovu pomoć na primjer.

Svidio mi se jedan niski rinzol, i baš mi je nekako došlo da se preko njega popnem na pločnik.

- Pitali ciganina šta radi po cijeli dan, tek će on: - Ja kad ustanem popnem se na verandu, jedem nešto, popijem kafu, popušim cigaru, popnem se na verandu, jedem nešto, popnem se na verandu, popijem kafu, popušim cigaru, popnem se na verandu, igram se s ' djecom, popnem se na verandu, jedem nešto, popnem se na verandu i legnem da spavam.

Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo, pa ga bog požnjeo i umijesio od njega hljeb, pa udrobio u vruće mlijeko, te jede.

Opazim na bijeloj stazici vrtlarske ljestve, svučem cipele, popnem se polako na balkon i uđem u salon sa poluotvorenim vratima iz druge svijetle sobe.

Ali ako se ja popnem na te ljestve, a ispred mene se počinje odmotavati neka klavijatura od milijun tipaka, milijuna i milijardi

I ako se popnem i ako padnem ostajem ja.

Ili da se popnem do prvih gorica?

Budući da u tinejdžerskim danima nisam znao pisati komične tekstove kako bih zabavljao ljude, onda je mađioničarstvo bio način da se popnem na pozornicu i zabavljam ljude.

Kad sam se popeo do njegove sobe, ljestve su bile povucene gore i morao sam da se popnem na krov i da na tavan udem kroz prozor: moj punac je lezao na poljskom krevetu, cijela polovica lica mu je bila u krvi, u ruci je drzao revolver...

Moram priznati da me ta odluka poprilično brine iz razloga što su nam neki dobri ljudi pomogli što novčano što pametnim savjetima, i bez njih uopće ne bi mogli otići na ovaj put, a oni su očekivali da se popnem na 6000 m kao od šale.

E to zašto je bolje da ja od kuće pišem postove na svom blogu, umjesto da se popnem na propovjedaonicu, ili čak ako nije bolje, zašto mi ovo drugo neće dozvoliti.

On mi obećaje parfem ako se popnem do Laghi di Fusina - gdje ćeš bolje motivacije.

da, nedjelja je upravo sam ručala. pitaš se šta sam radila prije toga? pa ovako... ujutro sam se probudila u 8:00. zapravo trgnula sam se iz sna jer me prepala budilica. koliko god ja pokušavala da mi zvono za budilicu ne bude neki šok to mi ni ovaj put nije uspjelo. zasvirala je Dilemma. i ja sam se trgnula. ugasila budilicu i nastavila spavati. ako se to uopće može nazvati spavanjem. zapravo uopće nisam spavala već sam zatvorila oči na nekoliko minuta i prisjećala se sna. sanjala sam lika s koji sam hodala tijekom ljeta. kao ja se spuštam niz stepenice kod crkve a on se penje i ne prepoznaje me. ja ga onako mutavo gledam i skužim da oko vrat ima kolanicu svijetlo i tamno plave boje, baš onakve kakve ja radim. i tako ja nastavim dalje. kad odjednom, (znaš kako su snovi svi neki čudni), ja skužim da on ide iza mene. ja odem do jedne žene kod koje smo bili (sestrine kume) na ljetovanju, a ona nešto tamo s rubljem radi. skužim ja da ona gleda u njegovom smjeru, a onda pogleda u mene ignorirajući ga i upita me: " Tina, trebaš li ti dobiti ili si već dobila...? ". ja joj odgovaram: " ne meni je već prošla ". zamisli koje pitanje... kad ja ti se nekako popnem na taj balkon i moja stara kuha ručak kod njih (sestrine kume i kuma...). sjećam se da sam nešto pitala mamu ali se ne sjećam što sam je pitala. uglavnom san mi je koma... zar ne?........................ otvorim ti ja oči i siđem u dnevni boravak. mama je već bila budna. napravila sam si kavu, lijepo je u miru popila gledajući (i slušajući) MTV, VIVA-u... oko 8:40 sam se obukla i stara i ja smo krenula na misu. staroj sam rekla da krenemo par minuta ranije kako ne bi morala ići sa dosadnom ali VRAŠKI DOSADNOM Ivonom. pristala je iako mi je nekih 10 - tak minuta pripovjedala kako to nije lijepo od mene i kako sam bezobrazna. mene to nimalo nije pogađalo u srce. pred crkvom sam spazila Doroteu i tako smo zajedno ušle i sjele. nakon mise smo ona i ja otišle do patera kako bi mu rekle da ćemo dolaziti na njegove sate o podučavanju sviranja gitare. bilo mu je drago. zamolio nas je da mu pomognemo oko pospremanja grafoskopa i takvih dumina. ok, pomogle smo mu. stara je za to vrijeme čekala vani. kad smo Dorotea i ja izašle skužile smo da Ivona čeka s mojom kevom (mamom). stara se smiješila a ja sam je mrzovoljno pogledala. onako prezirno.

i ja imam taj pcm, i nemrem dobit adsl, dali smo zahtjev t-comu i vele mi da ce taj pcm maknut u roku od dva tjedna (od toga je proslo 7 mjeseci). nakon mjesec dana smo otisli u opet u t-com pitat di je zapelo oni vele da to nece napravit uopce jer im nije u interesu jer u mojoj ulici samo sam ja predao zahtjev za adsl i skidanje pcm-a.isli smo jos par puta s nekim zahjevima ali nista... sad mi dodje da se popnem na stup i da glavom razbijem to govno od " pcm uredaja ". zasad imam web n walk ali je preskup pa ga nemogu imat duze od besplatnih 9 mj. ako ima ko kakav savjet kako da ih nagovorim da ga skinu molim ga da odgovori.

Popnem se ja na oni voz, spuštim oni prozor, stavim onu torbicu između noga.

Rijetko sam kada i smjela ulaziti u vešeraj zbog maminog straha da se ne opečem na vatru, ili nekako popnem i padnem u vodu.

a moje plačkalice sve redom navršavaju tridesetu i ovako.... kmeee, vida kmeee... pa se ja prestrašim, šta je? jel te ugrizla ovca?... ma ne, nego ću navršit trideset. jel razumiješ? više nikad, ali nikad neću imat dvadeset. zar to nije pretužno. to je tako tužno. evo ja cijelo jutro kmečim. i minival dala da što više ovci ličim i sve neke kovrče nabacila i repić i papke. od sutra strašna sudba me čeka. probudit ću se u fraku, sijeda, mrkog lica, s dvoje djece i možda već kojim unukom, imat ću vjerojatno dva kredita i ko zna kakve sve probleme. možda bolje da ne idem uopće spat, popnem se na kat i sa snom vodim rat.

Takav je to bio dan i za Šimicu Mudronja i mnoge njezine vršnjake i vršnjakinje, sve u crnini - mnoge sa štapom, neke i istoga imena poput Šimice Mudronje (76) iz uvale Podražanj koja kaže... nisam mislila je li teško ili nije, nego samo da se popnem, da uspijem, ovo je jedinstvena prilika....

Popnem se ja na kat naoružana keksima ko da idem film gledati.

Kad sam ušla jedva se od umora popnem na onaj stol vidim ja on klima glavom i nešto govori ali ja ga ne mogu baš doboro razumjeti ali znam da govori o nepucanju mojih folikula, i kaže mi da ga još malo pričekam vani pa da će me brzo opet prozvati.

Popnem se jednom nogom na rub kade, a drugom zakvačim za pola centimetra gornjeg ruba keramičkih ploćica na suprotnom zidu.

Mislim si ja... kako da ja sutra dođem do bolnice... fala bogu pa su sve bolnice u Zagrebu na brdima, kako oni misle da se mi šepavi ljudi penjemo gore... dok se popnem već mi je potreban i kardiolog i pulmolog a kako funkcioniram možda i patolog... sigurno im je mrtvačnica prostrana.. sa mjestima za sjedenje, tipa čekaonice... dobiješ smjernicu " ojte tamo sjednite dok vas ovo brdo i otežano disanje ne dokrajči... hoćete kaj popiti? " Dragi moji, zayebano je to, ništa od moje sobe sa pogledom na more...

... evo i mene ekipo... znam znam nije me dugo bilo, a što ćeš... obaveze...;) prvo more, pa odmor van Zagreba, pa prekojučer scadba... al sam se naplesao... i tako krenuo sam pisati o zgodi koja me toliko nasmijala i rastužila u isto vrijeme da nisam znao dal da se smijem ili plačem... evako je to bilo... bio je utorak (mislim da je ali nije zapravo bitno)... i bilo je jaaako vALovIto, stvarno su se rijetki usudili ići kupati... i tako ja jedan među njima kažem svojoj dragoj da idem u more malo roniti jer ako sam već došao na plažu onda ću se i okupati... i tako skočim na glavu, a more... toplo, divno, obožavam valove, ne znam, to mi je nekako zanimljivo a ne kada je onako mirno to je dosadno jeli tako?... i počnem plivati sa maskom na glavi kako bi vidio prekrasno dno prekriveno morskim ježevima koliko i Zagreb semaforima...;) i ronim i ronim i idem sve dalje i dalje... te naiđem na jato riba, dobro ajde bile su to prije ribice od 8 kvadratnih centimetara (cca. 4 x2) ali bilo ih je za popizdit puno... i tako pokušavam uloviti koju golim rukama, znam malo sam LUDDD... i nakon otprilike 25 min shvatim da sam u tom razuzdanom lovu malo skrenuo sa puta, zapravo malo više... kojih 100 - tinjak metara u daljinu i 40 - tak u stranu tako da me moja draga nije mogla vidjeti, pa odlučih krenuti prema obali... popnem se po stepenicama kad mi draga krene u zagrljaj sva suzna... reko kaj je sad bilo... a ona meni " Pa di si ti, ja sam se tak splašila da sam te izgubila.

- Dajte barem da se popnem

- Ostaje mi samo da se s vama negdje i sama popnem.

Ja sam išo s namjerom da ga popnem na pogled, sve sam prošo i pao na jednom gibu u detalju, do kraja smjera sve postiskao bez beda.

Vrijeme kad sam to radila isključivo zbog ljepote su iza mene.Počela su popuštati staračka koljena i kukovi pod opterećenjem i zapušem se dok se popnem na drugi kat.

Popnem se na kat, prošavši kroz gomilu gluposti, naočala, kozmetike i ko zna čega sve na prizemlju.

I taj osjećaj lakoće dok hodam, i sreće kad potrčim ili kad se popnem na 12. kat svoje zgrade, a da ne ostanem bez zraka.