Nad Našicamapuca predivan pogled na sam grad, Požešku kotlinu, no ne zadržavam se dugo nego penjem ponovo skoro do baze i okrećem niz vjetar prema Đakovu.

Penjem se na kameno postolje, stavljam ruke u napoleonsku pozu i glumim malog Korzikanca.

Kitim svate imotskog kadije svakom momku sablju dimiskiju i ljut andžar za pojas gledaju me mlade muslimanke čude se mlade katolkinje lijepe ko rumene jabuke što kuli na bedemu tolika stoljeća palim vatre pucam prangije i mačkule čudi se lijepa Hasanaginica kakav to barjak na zidu vijori i crven i bijel i plavi i kakav to grad ziđem pod njim grad ljubav tvrđ srca što danju saziđem to vile noću ne mogu razrušiti i sljedećih stotinu stoljeća penjem se ja i moji potomci uskim stazama uz bedeme da pustim oko niz Imotsku krajinu što se ljepotom oslika oduvijek zauvijek

Jako slab signal ne dozvoljava nikakvu konverzaciju, osim mog ushićenog vikanja - " 1700 i penjem juhuuuu, supuuuu, jurim na zapad strelovito, već sam na 1800 " i pritom malo lažem.

ustao sam se iz naslonača, obukao jaknu i odvezao se na kolodvor. drugi peron, kolosjek dva, postavljena kompozicija za Negdje. penjem se u vagon, ulazim u kupe i sjedam. miris njene kose na mom ramenu, miris Brzog za Zadar via Zagreb, miris dima, znoja, pečenog pileta i šum mora čistačica zastane u prolazu - oprostite gospodine, ovaj vlak danas nikamo neide, da niste pogrešili? - ma, ne, samo sam nešto izgubio pa sam mislio da je možda u kupeu slagao sam netrepnuvši i izašao iz sjećanja

dolje jer jedino za kaj se mogu primiti je zubima za zrak.. uh, a zna da se bojim visine i tu me dovuče i još mi priča kak se on tuda vozio biciklom... užas... žmirim i idem, koljena klecaju i kad sam se uspijela spustiti dolje pobjedosno se zaklinjem okrečući se prema planini: jednom i nikada više Ljudi slobodno dođete i uživate u ljepotama Kalnika a ja ću vas bodriti s livade i peći vam roštilj.Gore se više nikad ne penjem...

plaćam pljevljenje vrta zbog alergije, a na dimnjak se ne penjem zbog vrtoglavice - za sve imam i papirnate potvrde.

Penjem se vjerovatno najstrmijom ulicom u gradu i na vrećici primijetim neku ceduljicu.

prosli vikend nas je osmero bilo na srednjem velebitu. lokacija: ljubicko brdo - bozin kuk. marko (vucinic), martina, iva i perica su dosli u petak, a anita, davorin, orsat i ja u subotu ujutro. kampirali smo na livadi pod bozinim kukom i uzivali. vrijeme nas je posluzilo, osim par kapi kise u subotu navecer. - - penjali smo u raznim kombinacijama. nisam bas tocno polovio tko je popeo sto. okvirno, u pitanju su bili rigoletto, heraklion, lizerazu (tako bar kaze perica " ubi me ako znam sto penjem " matijevic, a radi se smjeru odmah desno od herakliona), baccio a la nicotina (il tako nesto, ide po desnom rubu glavnog masiva), il gigetto i jos jedan cije ime ne znam (al ' znaju vucinic-kratofil. smjer kombinira 3 cuga, abseil, 2 cuga, ide na prvi manji stup u bozinom kuku, pa onda na vrh). iz il gigeta smo bacili oko na novi smjer koji ide par metara desno od njega. gledano sa strane, cini se da je mjestimice malo tezi od il gigeta, ali u granicama razuma. - - vrlo ugodan vikend. posebna zahvala ide davorinu za njegovo " dvotaktno oto-motor kuhalo " koje nas je hranilo, i kulinarski entuzijazam koji je iskazao spravljanjem deserta u vidu topljene cokolade s bananama. orden hrabrost-ludost-upornost-proci-cu-ja-to-slobodno-il-izginut dodjeljujem aniti za tri uzastopna pada u prvoj duzini il gigeta, a najspektakularniji potez vikenda izveo je sportsko-plesni par marko vucinic - iva kastela. iva se naime zavukla u pukotinu pod previsom. marko ju je spanao i spanao, a iva je lupala glavom u strop i lupala. stvar je spasio perica uzvikom " marko, ubit ces ju ": o) - -

Kako ga zbog toga nisam vise mogao potpuno zatvoriti penjem uz osiguranje pojasa jos jednim maticarem.

Odlazim prema istoku do žica stare žičare i penjem se ispod njih do makadama.

Naravno da tamo nisam smio ići sam, dapače, nisam imao nikakve primisli ni volje da se penjem uz te strme metalne stepenice u vrh, kojeg sam se nekako i bojao.....

Penjem se preko onih stijena i pada mi na pamet kako ću to morat proć još jednom na povratku, nakon 30 sati u trci.

Nakon sat vremena već sam na dnu jezera na - 21 m, penjem se i kad sam stigao u bazen sjetim se da je Alen u vodi jer sam vidio oblak koji lebdi na ulazu.

Ko da se ja prvi put u životu penjem na Eiffellov toranj i čitam Slobodnu Dalmaciju.

Zvizdan je, tri popodne, dvadeset se minuta penjem do škole, a manje mi je vruće nego na hvarskoj pjaci

Polako, pažljivo i što je moguće mekšim pokretom, vršcima prstiju, samim osjetljivim jagodicama, drhtavim joj od uzbuđenja prstima prelazim licem, pa preko poluotvorenih usana, penjem se uz mali nos, pratim fino izvijen i tamni luk njene obrve, milujem joj čelo, kosu i konačno se odvažim i naginjem se nad voljenu, dok ona drhtavo očekuje u mom naručju i ljubim joj kapke, duge i vlaže trepavice, pijem slanost sa dugih joj trepavica i sa neizmjernom zahvalnošću i isto tolikim olakšanjem, osjećam njene ruke oko svog vrata, osjećam joj tijelo, koje se i opet privija uz mene.

derbi u st. doba canjuge i croatie. ako me sjecanje ne vara bilo je 1 - 1 gol lalica u zadnjim min. uglavnom ludilo na tribinama, atmosfera linca i najavljivanja prekida. ori se stadionom " CANJUGA PEDERU ", ja takoder lud penjem se na onu stangu i tada me kolega povlaci za hlace da me nesto pita, a buka, ludilo i nekako se sagnem da ga cujem, a on me pita... " KO JE TAJ TANJUGA???: eek: totalno me zbunio: ne zna: mislim da je bio jedina osoba na stadionu koja nije znala ko je canjuga: D

U subotu, 16. veljače 2013. u Knjižnici i čitaonici Fran Galović Koprivnica održat će pričaonica za bebe i malu djecu pod nazivom Bi ba bućicu, penjem se u kućicu igre uz pokret.

Penjem se s njim na neki neboder, ili opasnu klisuru, držim ga za ruku (3 - 5 g. staro dijete) i odjednom primjetim da ga nema. (Moje nočne more).

Potpuno zaboravljam da sam bio pošao iz kuće, pa se penjem sprat više i, poražen činjenicom da je kćerki bilo teško izaći iz jebenog Jaguara i otvoriti majci vrata, sipam si duplu lozu, iako sam se zakleo da " od ponedjeljka " neću piti.

Namještam si plahtu i stavljam jastučnicu (sva " oprema za spavanje " čeka na ležaju kada se dođe do njega) i penjem se na krevet.

Ta rečenica iz neke davne drame, serije (?) mi odzvanja u glavi dok se, nakon tačno sedam godina i šest dana, penjem uz stepenice prema nečem što je nekad bilo moja kuća, dom, a i da upotrijebim tu vrlo rabljenu, seljačku riječ - " ognjište ".

Ista stvar i za penjanje.... skolu sam preskocila, jer nema sanse da ispenjem bilo sto iznad ocjene oko 4 b, pa sam imala svoju privatnu skolicu koja je isla puuuuno sporije nego ova normalna i penjem ono sto je adekvatno mojim sposobnostima: zubo:

I tako..... vozim se ja dalje...... penjem se na parkiralište na jedan trgovački centar (besplatno je, a nije me sram jer su to lopovi koji su nas male upropastili)... a da, gdje sam stala?.... dakle vozim se ja na prvi kat dotičnog centra iza još jedne vozačice kad ona.... zamalo stala u pol " brda "

I penjem se navečer, vraćam se kući.

dogovor je pao da ću svratiti do nje na kavicu prije posla..... ona je bila na slobodnim danima, ujutro još je prohladno bilo zagrijao sam se u autu i parkirao.... srce je počelo snažnije tuči treslo mi je cijelo tijelo, jer to istina da zbilja idem do nje ili ja to sanjam..... penjem se stepenicama, nazvao je prije da sam pred zgradom kaže dođi samo.... zvonim na vrata otvara mi vrata.... ulazim neznam kako da ju poljubim pa u toj zbunjenosti poljubim joj samo obraz..... i ona je zbunjena i njoj je nelagodno isto kao i meni..... kuha nam kavicu a ja samo gledam u njeno tijelo u guzu i u oči na izmjence dok pričamo i pogled usmjeri prema meni, nikako da dočekam da se ta kavica skuha....

Sad sam još uvijek na istom putu, penjem se, ali nisam više sama na tom putu znam da ću uvijek imati nekoga kome ću moći doći kad mi treba odmora.

- " Bas bi volila to da vidim " - sad se i stara raspizdila, a ja skidam sve sa sebe i penjem se na krevet.

Ubrzo vidim da mi je najlake ako se potpuno koncentriram na tu bol koja se pojaava kao po pravilnoj krivulji (pa zamiljam kako se penjem i sputam po Gaussovoj krivulji), te pritom zamiljam kako se na taj nain otvaram (zamiljanje otvaranja latica cvijeta mi je najjaa asocijacija).