imam nesto slicno kao i ti: naime moj sadasnji partner ima brak iza sebe (koji je propao zbog prevara) i dvoje djece..... nije mi lagao za to sve osim stvari da jos i dalje zivi s " papirnatom " suprugom i to dvoje djece....... kad sam se ja doselila kod njegha u njemacku polako su lazi izlazile na vidjelo..... kad mi je prekipilo, sjela sam ga i otvoreno smo popricali.... presla sam mu preko svega jer se trudio da sve ispravi..... danas njegova bivsa dode na kavu, djeca prenociti..... sve klapaa..... daj sansu svome partneru.... ako ga uhvatis ponovo u lazi-tada bjezi..... jer sam i ja spremna iako imamo malenu kcerkicu od 5 mj, uhvatim li ga jos jednom u takvom necem, pakiram kcer i sebe i odlazim, a on je toga svjestan i zato se trudi max. zelim ti srecu:)

Jucer smo bili odsjeceni od svijeta - istina... kod nas u posti pokvarila se centrala tako da je cijeli sustav pao... od komjutora... mobitela.... banke.... telefona.... a ja mislila telefon nece da radi jer kasnim sa uplatom, pa trk u finu... kad tamo veeeeliki red.... i oni se pobojali da su ih iskopcali zbog neplacanja.:)...... uufff, laknulo mi je, kvar je otklonjen tek poslije podne oko 14 h-15 h... zato cu sad ici podmiriti (neke) racune - hitne... kad popijem moju kavicu.... dok je taj kvar trajao vidjelo se koliko smo ovisni o tehnologiji, a prije smo si lijepo pisali... sarena pisma i l ijepe razglednice, radovali se postaru i sa njim popricali i hvalili se tko nam to tako drag pise... a dans kad ga vidimo-nema nas doma... sigurno nosi nesto za potpisati.neki poziv.... bljakkk... ili pak racune i hrpu letaka... ooooo di su ta vremena, bas mi je jucer bilo lipo malo nakratko vratiti se u proslost, sve je bilo rucno.. kasa:) u trgovini:))) kad se sijetim... najvise sam voljela bakina pisma...... uufff bas me sad uhvatila nostalgijaa....

A da ste malo popricali s onim fasistima sto udaraju stembilje u pasose?

Prosle su silne godine otkako smo se posljednji puta sreli i popricali..... posljednji pozdrav Simo.

Dobro da smo osobno popricali, kako bi se neke nejasnoce uklonile.

Jednostavno mogu reci da mi je nekako drago sto smo popricali, jer i on je kao takav svjedocio postojanje Boga, Isusa i koliko god zvucalo cudno bilo je lakse razgovarati s njim nego s onima koji tvrde da Boga nema, oni koji vjernike nazivaju fanaticima (uvijek me je zanimalo sto je to?)....... i lakse smo dosli do zakljucaka tko je tko od onih koji tvrde da se vjera svjedoci sutnjom i da je osobna stvar

Od saltera do saltera, provjeri karte, prtljagu, oznaci sve.. milion briga u glavi, milion pitanja.. sjeli smo jos malo, popricali uz kavu.. pozeljela sam da vrijeme stane.. da stane i da vise nikada ne krene.. nisam zeljela da ode, ne nikako.. voljela sam je najvise sto sam svojim malim srcem mogla, bila mi je uzor, gledala sam je i slusala svaku njemu rijec kao da je nesto posebno.. i bila je posebna..

Tak smo se nas dvoje upoznali i lijepo popricali uz kafu.

Naime, sefove nisam upoznao, imao sam samo tele-konfereneciju na kojoj smo se malo popricali i na temelju koje su se oni odlucili za mene.

u nedjelju malo prije 13 h krenusmo iz sosica prema vodicama, pa mozda dalje na plijes i ko zna kud. na krizanju gdje makadam skrece prema geri i vodicama smo skuzili da je netko (isto na skijama) vec prosao prije nas. ljudi u selu su nam rekli da su " jutros prosla dvojica za geru ". okej, to znaci da ne treba prtit. ubacili smo se u njihove tragove, i ajmo gore. bili smo brzi zahvaljujuci prethodnici. zbog toga smo odlucili promijeniti cilj. umjesto na vodice skrenuli smo i mi za geru. bili smo gore za malo vise od 2 sata. mozda 2 i pol. nisam bas mjerio. pogled prema samoborskom i ostatku zumberka je bio jako lijep. medjutim nismo isli skroz na vrh chirit prema alpama jerbo mi je vrh gere tako ruzan da nemam volje za prolazak pored one kasarne i stajat pored repetirora, crkve, kosa za smece i kontejnera. umjesto vrha stali smo na kraju one lijepe i velike livade cije ime uvijek zaboravim. bilo je fest zima. vjetar i smrznuti snijeg. ipak, u zavjetrini je sunce fino grijalo. spust dolje, sto po putu, sto po dubokom snijegu sto po cesti na mjestima gdje smo izbjegavali panjeve. to po cesti nas je usporavalo, tak da smo na povratku sreli i nasu prethodnicu. 2 skijasa iz zagreba.... malo smo popricali - i mi i oni iznenadjeni da smo uopce sreli nekog... i tak. put dolje se na kraju poprilicno oduzio, ali ne bunim se uopce. snijega ko u prici. zimska bajka. skijali smo se skroz do birtije u sosicama. kad sam upalio auto, termometar je pokazivao minus 18.: o)

Malo smo popricali na nasem jeziku i zena mi je rekla da me je vec prije tu vidjela, ali da se nije usudila pitati me odakle sam jer ima negativna iskustva s ljudima iz bivse Juge.

da, decki su ok, popricali su na nacionalnoj televiziji sa svojim zenama i milijarda zna da su prvo pojeli po jedan mooncakes kada su izasli iz orbite... logicno i simbolicno.... strpljenje se isplatilo i to i ja sebi govorim ter jos uvijek pokusavam ono go with the flow... pa ravno u svemir... zivi zemlju, daj si vremena za ucenje, daj si vremena za smijanje, daj si vremena za sanjanje, daj si vremena za stvaranje i ostani u stalnoj vezi sa svemirom sta god da se radi... svemir...

Liku je bilo krivo sto nije skuzio da me ta zafrkancija pogadja, popricali smo, spontano je pojasnio neke stvari, i zbilja mogu reci, to mi je jedan od najboljih closeura ikad.

Davidov dida iz Mostara i Adrian su malo popricali o politici i stanju u Hercegovini.

Tu smo jos popricali s dvoje Engleza, a nakon toga sam mog novog prijatelja Gabriela na njegovo veliko nezadovoljstvo napustila i otisla u krevet.

.. 07.07.07. - neki su mi juce rekli da to znaci trostruka sreca.. hehe.. ali meni to bas i nije tako bilo... prvo je bilo to da je na taj datum bilo godinu dana kak sam prekinula s bivsim.... mislim jedini decko kojeg sam iskreno voljela..... a drugo sto mi je crko fen - pa kak cu sada frizirat ljude a nemam para za novi.... i ovo mi bio neki profesionalni.. trajo manje od godinu dana.... mah.... uzalud dala pare... bolje da sam kupila onaj jos skuplji u taj sam barem bila uvjerena da ce trajat duze a razlika u cjeni je bila 200 kn....... znaci 600 kn..... ugl.... treca sreca se naravno dogodila kada smo izasli van.... i normalno idemo u pivnicu... i ja nemam osobnu.... nisam nist ni nosila..... i veli moj buraz to mi je sestra kaze ovaj-ajde idi.... hvala braco i sada udjem unutra a tamo naravno drale (lik s kojim sam brijala)... i odma navalio...... stao s lijeve strane i nest mi kao prica a ja ga se ocu rjesiti al neznam kak... i gledam ja na desnu stranu.. kada ono bivsi.. lijepo, lijepo mislim si ja.... opet ima new girl i to koju?? 40??.. i osim toga otkud on u gradu pa njemu je ipak " boa " - najbolja..... ajd nadam se da ce trajat veza duze od 2 tj... kreten... reko di da sad gledam?? i nist ko glavni teletabis gledala u sank..... i sada tamo se stvorila guzva.... ana negdje zalutala s nekom svojom legicom... i ja ostala sama sa deckima i sada ide neka pjesma kao " a ja... ja nemogu bez nje.... " i drale klekne predamnom a ja zamracila........... lol.... i odem ja u wc.... i sretnem ni manje ni vise nego darka - lika koji mi se svidja ali nismo mogli biti zajedno jer sam ja onda bila zauzeta...... i nist, malo popricali i izasli..... natrag u pivnicu ja osla pozz cjelu njihovu comp.i tak mal s njima pricala i vratila se kod buraza i njih svih.. i normalno drale opet navalio, jos mu lijepo kazem makni se on nista to njemu ko kad mu kazes bok i sada ja trazim anu a nje nema... reko di je sada??.. i ja osla van ona lijepo sjedi i prica,,,, i nist ja malo odem do nje pa unutra i vele ovi idemo u obp... dodjemo tamo onak svi stariji al nije bed mal plesali i pili... i ajmo home sweet home........ u 2.20.... kada se nema poslije prijevoz.... sta ces,,,,, ugl.. eto toliko od mene... pozz

.... jucer sam isla po nju u bolnicu, sokirala sam se kako izgledaju sobe bolesnicke (onkologije Split)... po njih cetiri u sobama... u kupatilu tus neradi, nema tople vode, slavina i tus strgani.... (nepopravljaju jer ce se to rusiti praviti novo... a kada?)... zena koja je na zracenju tri tjedna nemoze se okupati, pere se pod pipom koliko moze i kako moze... moja se mama brisala vlaznim maramicama...... strava.. tuzno.... sve je u derutnom stanju.. a u cekaonici dvije tri stolice i na njima sjede pacijenti koji cekaju krevet a na licima im vidis bol i strah... sa zidova i plafona otpada boja... strasno... i jos na takvom odijelu, gdje svaki covijek trazi spasenje i priznanje u ocima drugih ljudi.... sestre se trude kliko mogu... doktori zauzeti.. ma prezauzeti pacijentima... tolika je guzva..... tako da sam doktora vidjela sa vrata.. rekao mi je..... da dosta dobro podnosi terapiju i vidimo se za tri tjedna.... eto to je sva moja prica sa doktorom... u cekaonici smo culi jako dobre rijeci i hvale za naseg doktora.... i ja ga mogu samo pohvaliti bez obzira sto smo ovaj put malo popricali... nuspojave i sama znam.... i vjerujem da ce mi vise reci sljedeci put kada se budemo vidjeli ili culi telefonom....

Ajde stavi ovo negdje u bookmark, pa bumo o tome popricali pred kraj godine.

ova pjesma je nastala prije cetiri i pol godine (predugo pusim, vrijeme je da prestanem), i u biti je uglazbljena, ali to nemam. a ni ne sjecam se. zasto bas sad, zasto bas ta pjesma? pricala mi je frendica da je srela moju tad (i sad, jednim dijelom) voljenu osobu, pa da su malo popricali... oni koji me znaju, radi se o keksu i nevjerojatno, pitao je kako sam nakon 4 godine... smijesno, ha? ma nek je njemu sva sreca u zivotu, zasluzio je

Proveli bismo mozda pola sata zajedno, bez intimnosti, otisli na pice, popricali i odvezao bi me kuci.

Pogledali sef, popili kavu, popricali o lovu: D i otisli dalje.

Heh da, bila sam poprilicno lose volje i pomalo izbjegavala Robija, koji je bas taj dan obukao majicu koju sam mu za rockas poklonila (meni u inat kao heh).. nesto smo se kao zakacili, (vjerojatno zbog mog jezika op.a.).. no na kraju smo se ipak nekako skupili i popricali, ma vise se ni ne sjecam sta je u stvari bio problem (sto ne volim, ponekad zaboravim;)).. i ostatak dana je super prosao.. malo tamo, malo vamo.. obisli Ucku okolo naokolo heh..

Novinari su objavili da su se rukovali i popricali nesto na farsiju.

Dakle, dosli smo do njega, ima dzinovsku kucerinu btw, popricali malo s njegovim ocem, te se zaputili u pub.

Mandzukic, isli na tekmu u Shich.... to su boysi, ne Matijas.... zato je Matijas malo jaci igrac kad su u pitanju pripadnice zenskog spola, bit ce da je ucio od najboljih... nego, da zaputismo se Matijas i JA (magarac) do Samobora, i di ces, brate, prvo, nego do Scouta.. prvih pola sata proslo je u ispitivanju poznanika s moje strane.. naime, ispitivali su za moje zdravlje, zbog jednog, hehe, ugodnog druzenja, mozemo to tak nazvat (sad kolko je bilo ugodno, znam samo ja).. ali eto.. nakon nekog vremenka, stiglo je zensko drustvo, kojem je, nimalo zacudujuce, MAtija opet familija u 450 koljenu.. i eto cure su bile za zabavu, pila se pelin i piva.. i tako rundica za rundicom.. i mi bas pricamo di je Lasta, i etio i njega.. pa smeh.. i tak zajebavamo se jos jedno vrijeme, kad eto tileta stefine, zogija, repe, turkija, darca, sedaka, buraza mu, i jos pun kurac ekipe.. ajhaj.. zapilo se.. al ne jako, ustvari neznam, jel Matijas i JA (magarac), moramo ipak posjetit fancy mjestasca, pa smo tako zavrsili u Pubu.. i naravno, tam naletavam na Burkija.. i spazismo Mucku i Petru (ne tu Petru), i zapocinjamo ugodan razgovor uz sivachu masinu.. kaj to fred perry? hehe.. i tako, lijepo je bilo.. pozdravljam cure ovim putem.. ali, posto smo skuzili da se ves sad opasna kolicina zenskih stvorova pocela motat oko nas, coolerski smo se digli, ispricali, i rekli da moramo ic.. a tako je to.. e, i pozdravljam Capeka, ee, i malog Luku (poznam te, poznam) i Lee Chun Soa iz Havane.. aaaa-caaaaa da, jos smo zazujali poslije do arta, tam su bili Scb i Mandzukic, i Ana, Mandzukiceva sestra.. nista, malo popricali pozdravili se i kuci.. i tako, zaspao Strmec, uz jos jednu prohladnu noc ovog neobicnog ljeta, dok se suza spustila na jastuk te se upila u perjanom jastuku punom sjecanja.. pozdrav..

Ma ovo je glupost, rekao joj sve kako sam i tu i fino popricali ali najgore sto nije tu pa da razgovaramo u cetiri oka, dolazi u petak pa cemo jos sve vidjet.

Ja sam iz Crne Gore. " i tako.... onda smo si malo popricali.... as you do.

Malo popricali o situaciji, ja tila odma abseilat, prisilo mi sve, al smo ga popeli do kraja.preglup smjer ili je to samo moj dojam?

Gospodju Suljakovic sam prije par mjeseci sreo u Beogradu pa smo malo popricali na rucku sa nasim zajednickim prijateljima

jako mi je zao sto me dugo nije bilo... recimo da je ovo bilo malo vece izbivanje ali najvaznije da smo svi ovdje... tj donekle svi.:)) malo sam zbunjena zadnjih dana.... cini mi se da nemam vremena a opet ga imam i previse. jucer je bilo jedno natjecanje jedne velike firme gdje su bili malo stariji ljudi a mi smo bili prva pomoc. cijeli dan po onom suncu... crkle smo. uglavnom kako smo dosle cim bi vidjeli znak crvenog kriza bilo je ajme meni je jako lose moze usta na usta, ajme meni lose moze umjetno disanje. naravno cista zezancija. jer ljudi od 50 - 60 god doista nemaju sta s nama raditi. ne bi nista rekla da nije bilo tu njihovih zena pa malo... jedan stariji covjek nam je bio najzesci. sjedio je s nama na klupu i zezao nas ali cisto ugodno nista odvratnog. malo popricali... i dosli njegovi iz ekipe i nesto se pravit vaznim kao da je debeo pa govore neke usporedbe, on se sve nesto nelagodno smjeska... prepoznala sam to kad se neko nekom ruga u drustvu koje mu je ugodno pa ne zna sto da kaze. doslo mi je da se dignem i zalipim takvu samarcinu tim starcima... ufff. sve mi se zgadilo. poslije smo imali kao neku pauzu i ja i jos jedna isle na kavu. kako je taj dan norijada malo smo se bojali da nas maturanti ne zatecu i da ne letimo u more. pa smo seli na kavu u jedan dalji kafic jer na rivu ce sigurno doc. i sjedimo mi kad eno oni trce, bacaju se pod brod, vriste... ma cista mladenska ludost. i dodju oni u kafic i jedna rodica uzme tu moju i pljas u more. ispred mene sjedile jos dvije poznate. i ovu jednu bacili isto. i ja nisam tila u wc se sakrit jer mislila da nece mene pa prosli oni. kad se tri zatrcala i samo za ruke u noge i pljas-U MORE. kako sam ovo prvi put " plivala " ove godine srce poludilo, usrala sam se ko grlica da nije sok... a nesrice. ma vridilo je nesto ajde. inace zivot je valjda okej. malo pomalo lito dolazi i ja sve sritnija. nema mi veceg gusta nego lec na posteju na lancun (BEZ DEKE) i otvorit skure da prolazi sunce i tako uzivat. ma te male sitnice te ucine sretnom sta ce ti nesto veliko. to odma prodje. i znate sta... cak mislim da cu sad pojest malo sladoleda nisam odavna...