na parlamentarnim izborima biramo stranke, a ne ljude. a stranke biraju ljude. stranke, tj. vode stranaka biraju vise puta, jedanput kad se sastavljaju izborne liste i drugi put kad se ti ili neki drugi postavljaju na odredena mjesta. sto znaci, bez obzira koliko mi mislili kako ucestvujemo u izboru vlasti nemamo stvarnih prava. jer oni koji zavrse u saboru ne moraju biti oni koje smo vidjeli na listi kad smo glasali. a 15 - tog nismo ni gledali. problem je najocitiji kod velikih stranaka, SDP-a i HDZ-a. po defautu osvajaju puno mjesta u saboru, na koja moraju pometati neke ljude. ti ljudi, bar tako ispada, moraju i nuzno je, zadovoljiti samo jedan kriterij, STRANACKU LOJALNOST. sto znaci da se ne smiju postavljati ljudi za koje nisi siguran da ce dizati ili ne ruku po naredenju svog vozda, bez obzira o cemu se radilo. sto opet znaci, kako postoji velika vjerojatnost kako nece zadovoljiti one druge kriterije koji su nuzni za uspjesan rad sabora, od kojih su najvazniji sposobnost razmisljanja, znanje, naprosto neke opce ljudske vrijednosti. oni koji vrijede nisu slijepi poslosnici. posljedica toga je kvaliteta saborskih zastupnika. kod manjih stranaka je manji problem, tek nekolicina ljudi, obicno vode stranaka, neka vrsta predsjednistva stranke zavrsi u saboru. time bi se dalo zakljuciti kako smo u saboru dobili ljude koje smo i birali, dakle sami smo si krivi za sve sto oni naprave. no zbog onog gore ispada kako kod svih stranaka " dobitnika " mi uopce ne utjecemo izborima na sastav sabora. dakle, izborom neke stranke mi ne odredujemo sastav parlamenta. i to je tako.