Još kao mali Klinac Imao sam svoj sopstveni Pravac Nisam k ' o sva ostala Djeca Htio da postanem Vatrogasac Zamišljeni bezlični Heroj iz Bezbroj pročitanih Crtanih Romana Više mi je ležala Uloga Piromana Onog, što uz pomoć svog Palidrvca Popali sva zavedena Srca Te na Vatru Ulje dolije Tiho je posmatra dok gori I pri tom se slatko smije

I kad ih čovek ovako sa strane posmatra, izgledaju mu pomalo kao otimači, ali otimači kojima je osigurana nekažnjivost i koji znaju da se sopstvenik ne može vratiti ni iznenaditi ih na poslu.

Mihajlo Mihajlov, pored Milovana Đilasa najpoznatiji antikomunistički disident Jugoslavije, aktuelni problem nacionalizma posmatra iz jedne drugačije perspektive.

Đimi je radio jedan specijal tunguzijski trening gdje je učestalo eksicitirao samo fosfatni energetski sustav u cilju poboljšanja psihosocio aerobnih sposobnosti, a taj se trening posmatra kao vrhunac izobrazbe mladih i poletnih traktorista u Tunguziji.

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

Ona posmatra zapadnoevropske demokratije kao mesta " raspada društva na izolirane pojedince ", gde pojedinci postaju suptilno kontrolisana skupina koja pati od sindroma ' pasivnog posmatrača ' i kao sisteme zabrinute isključivo za vlastitu sigurnost.

Druga razlika odnosi se na metodologiju duhovnog napredovanja, sejr-i suluk; u irfanu putovanje je dinami? an proces, dok je u etici stati? an, odnosno irfan govori o polaznoj to? ki, odredištu i postajama, elementima Puta kojim putnik mora pro? i. Irfan Put doista vidi kao put - stvarnost, a ne metaforu put koji treba pro? i, etapu po etapu, postaju po postaju; do? i ili sti? i na odre? enu postaju, a da se prije nje nije bilo na prethodnoj, sa stajališta irfana je nemogu? e. Irfan ljudsku dušu posmatra kao živ organizam, kao dojen? e ili dijete,? ije upotpunjavanje podrazumijeva rast i sazrijevanje u skladu sa odre? enim sistemom i redom.

Tako je i ne sluteći ulazio u ono stanje koje je prva faza umiranja, kad čovek počne da s više interesa posmatra senku koju stvari bacaju nego stvari same.

Pitam se da li me neko posmatra, pitaju li se ljudi ko je taj što se satima mota okolo?

Možda TI ne vidiš nikakav govor mržnje i slično, u upisima Majstora Ivana, ne kažem ja da postoje takvi govori, ali kažem da tvoja procena ne mora biti jedina ispravna, zato što neko drugi može da posmatra neke upise i shvati ih kao govore mržnje ili slične " govorancije. " I dalje mislim da treba postojati određeni kriterijumi, a oni se ne izmišljaju ni po čijem defaultu ili nahođenju, šta se može smatrati govorom mržnje ili govorima koji šire rasnu, versku, nacionalnu il neku drugu, netoleranciju, mržnju, netrpeljivost, nesnošljivost.

Ali, lagodnije bih se osećao kao neko ko to posmatra i kritikuje iznutra.

Najpre ucimo, zatim praktikujemo to sto smo naucili.Sve u svemu sve jeste nekakav proces saznavanja o stvarima i desavanjima.Kako se odvija taj proces? Pogledajmo dete.Prvo posmatra svet oko sebe, zat im poseze rukom i uzima " to nesto " kao takvo kakvo jeste, zatim, ulazi u umnu radnju analize " Sta je to i cemu sluzi ", uci na koji se nacin koristi.Ponavljajuci radnju, trudi se sve dotle dok ne spozna " vrhunac ", ali sta se tu dalje desava? Praktikovanjem postoji bojazan ulaska u rutinu, zato je mnogo bolje, tu zastati i posmatrati sta se desava, upravo tu, taj momenata " kada dete baca igracku, jer mu vise nije zanimljiva ", ili je nastavlja koristiti, rutinski, svakodnevno, mehanicki.Tu treba napraviti presedan, jer ucenje i praktikovanje jesu nacini da prepoznamo " stanje " za kojim tragamo svesno, ili nesvesno, ali nisu kljucni za razresavanje.Razumevanjem usvajamo stvarnost, na taj nacin prihvatamo to sto jeste i u isto vreme odbacujemo " kao zmija staru kosiljicu ", nastavljajuci dalje, sada vec kao neko ko je saznavsi prepoznao neosvesteni deo sebe i prirode u sebi.Priroda stvari je nasa sustina, koju " Omnia mea mecum porto - Sve svoje nosim sa sobom ", kako kaze filozof Biont, ali da bi to prirodno stanje stvari osvestili kao takvo, moramo uciti, praktikovati, razumeti, kako bi prihvatili kao svoje, bez obzira na to sto vec jeste kao u " biti " nase, zatim odbacili iduci dalje kroz " pravu stvarnost ", kao dete kada ugleda " zvezdu padalicu " i posegne za njom, a ne " paralelnu stvarnost ", mehanicki iduci i ponavljajuci rutinski stvari, bez obzira na okolnosti kao naucenu pesmicu napamet.Tako jedino mozemo postati mali slatki papagaji i " pijani majmuni ", nikako neko ko prebiva u stanju ciste svesnosti, delujujuci iz prave prirode stvari.Zasto borilacke vestine? Zasto bilo kakve tehnike?; jer je to nacin da prepoznamo stanje, ali kada prepoznamo " treba ici do kraja sveta " (B.

Ako se Biblija posmatra van religijskog konteksta, ispada da je njezin glavni lik - Đavo.

Poslije drugog sv. rata mnoge su zemlje bile izložene snažnom ideološko kulturnom pritisku koji je dolazio iz SAD.Na to se i dan danas posmatra vrlo ravnodušno.Prvo preko filmova, zatim preko odjevanja, u svim oblicima " masovne kulture ". U SFRJ je preko 80 % filmskog repertoara je bilo američkog porijekla.Nije se nikada pokušao imunizirati taj utjecaj time što bi se pariralo.Preko tih utjecaja i još nekih se provode metode modernog psihološkog rata.Uvijek se radi o manipulaciji sa onim osnovnim ljudskim motivia koristi, štete, straha, vlastite vrijednosti i sl.

Ako se posmatra pazljivo sve zemlja oko Saudijske Arabije su u ovoj ili onoj mjeri odradjene i nece moci i kad bi zeljele u buducnosti pomoci kad na red dodje glavna meta. prikaži cijeli komentar

Primijetio je da ga jedna djevojčica posmatra i osmjehuje se, bilo mu je neugodno jer je imao glavu povijenu kao Vareški Hodža.

U njemu se nalazi koren egoizma svake ljubavi kao i ljubomore, koja ženu jedino još posmatra kao nesamostalnu svojinu, ne obazirući se više ni najmanje na njen duševni život...

Ume jako da voli, ali sve joj se svodi i sve posmatra kao dužnost i obavezu.

Znanstvenik Lorenzo DiTommaso, profesor sa Odsjeka za religiju na Concordiji kaže: Svijet se često posmatra kao strašno mjesto, puno opresije, nepravde i prijetnje smrti.

Uopšte uzev, u ovoj knjizi se junakinja, a ne junak, posmatra kao prototip spasitelja, kao što je sličan obrt ostvaren i preko lika Satane.

Uvijek se kod karte događaja na prvom mjestu posmatra stanje 1. kuće i njenog vladara, jer ista opisuje ukratko što se u vrijeme kada je karta postavljena desilo.

U kartama ubojstva, otmica i sl. dva su subjekta koji pokreću događaj.... napadač i žrtva.... i ovo se posmatra kroz os Asc-Desc.... ovo je mnogo komplesknije za analizu od ovog prvog.... i zavisi od mnogo faktora.... koliko sam svhvatila do sad... obično preko prve kuće se pojavi žrtva.... a napadač preko 7. k. ili planete koja aspektira vladara 1. k. ili planetu u 1.... nisam proučila dovoljno primjera da mogu nešto decidirano tvrditi, ovime se bave na onom Forumu što sam linkala.

Vidi Rokafeler starca kako blaženo sedi pored reke i duboko zamišljen je posmatra.

Obilazi on oko starca, posmatra ga, pa se najzad osmeli, priđe mu i upita ga: " Znaš li ti, o najmudriji, odgovor na najveće pitanje od svih - koji je smisao života? " Starac se još dublje zagleda u vodu i odgovori: " Reka. " Rokafeler se začudi, gleda u starca, pa gleda u reku, pa u starca, pa se zagleda u reku i reče: " Ne mogu da verujem.

Neki znakovi imaju dvojna vladarstva pa se posmatra položaj obe planete.

imam i ja Pl u 12. kao i mnogi pa zavisi od ostatka natala kako se natus njime nosi..:), al svakako veza Plutona i 12. k. ima smisla ukoliko se ista posmatra kao kuća potisnutih sadržaja, a Pluton malefična planeta serije 8. koja vlada smrću i seksom...

E pa kako onda Sunce može imati išta sa brojevima - čovjek je taj koji posmatra Sunce i opisuje ga i razlikuje?

Naročito ako se piše u toku radnog vremena, dok gazda ne posmatra i kontroliše.

" Siže svake pripovetke, sastoji se u ponavljanju i neminovnom nastavljanju prošlosti u sadašnjosti. " 20 Posmatra se jedan događaj u prošlosti, pa se zatim u sadašnjosti daje njegova paralela poentirana kroz obrt.

Samoukidajući govor o celini je paradokson, govor konačnosti o beskonačnom.« Neko posmatra i tretira nešto sa stanovišta celine (sub specie totius) i govori u ime celine.