U vještoj sprezi sa sirovom glazbom, valove nereda i reda mogli bismo doživjeti kao uspone i padove civilizacija; ali u vrsno izvedenim prizorima tučnjave velikog adrenalinskog naboja zaboravljamo svaki komentar. Kritičarku The Village Voicea, pak, fascinirao je svijet ove rasne produkcije Zagrebačkoga kazališta mladih u kojem se hrvanje promeće u simboličnu sliku postkomunističkog društva koje vrtoglavo ponire u nasilne dubine nepoznatih bespuća.

Pokazujem, zapravo, da je cijeli komunistički režim bio zasnovan na svojevrsnoj etnopolitici, da nema nikakvog diskontinuiteta tzv. postkomunističkog entonacionalizma i komunističke ideologije.

To je to izobličenje posebnog tipa kapitalizma - postkomunističkog kapitalizma, sa svojom vlastitom inačicom političkih odnosa koja je zakonima omogućavala takvo prebacivanje vlasništva i imovine od društvenog na privatno, da to nije pljačka samo zato što je pljačka ozakonjena.

S druge strane iskustvo tajne je i opće mjesto postkomunističke perspektive odnosno postkomunističkog diskursa uopće.

To nije teza samo biskupa tzv. crkve u Hrvata, to je teza i korifeja hrvatskog postkomunističkog liberalizma, s navodnicima ili bez njih.

Sama lokacija ovog izložbenog prostora olakšava nužnost razmatranja odnosa između centra i periferije; nastojeći izbjeći dihotomiju liberalnog kapitalizma Zapada i njegovog ustanovljenog institucionalnog i komercijalnog umjetničkog sektora i postkomunističkog, podinstitucionaliziranog Istoka.

No, u svijetu kojem se događaju sjeverne osetije i u kojem Klotzova junakinja proživljava ponižavajuću odiseju, Spielbergovo bajkovito uranjanje u emigranski lonac za taljenje, u kojem se našao i simpatični fahidiot iz imaginarne države Krakozhia (zvuči kao Kroejša), portretiran kao neka vrsta postkomunističkog E.

To je razlog zašto se kritička refleksija postkomunističkog stanja može razviti samo u opoziciji prema onome što sam nazvao postkomunističkim diskursom.

Specifičnost hrvatskog postkomunističkog društva, kao i ostalih poskomunističkih društava, glede formiranja povijesnog subjekta nositelja emancipatorskih promjena je u tomu, što je padom komunizma (kao jednog oblika kontrarevolucije, jer je došlo do promjene u vlasništvu, reafirmacije privatnog vlasništva), stvorena jedna nova vlasnička klasa kapitalistička klasa sa svim karakteristikama te klase na Zapadu, a da istovremeno nije stvorena nijedna druga čvrsta kontraklasa s tako čvrsto omeđenim socijalnim značajkama, nego je stvoreno socijalno šarenilo ovisnih egzistencija, društvenih slojeva i međuslojeva, o kapitalističkoj klasi.

Slovenija nije postala Švicarska postkomunističkog svijeta, nego pretjerano revni i zaslijepljeni šegrt u europskim klupama koji provodi neoliberalni program rasprodaje zajedničke imovine koji sadašnji vođe ni na koji način ne dovode u pitanje, naprotiv.

Hrvatski pisci imaju kvalitetne tekstove i zanimanje za njih rapidno raste u inozemstvu, te da bi gostovanja bilo i više da ne patimo, kako je rekao Nikola Petković, od postkomunističkog sindroma, zbog kojeg nismo shvatili da moramo sami lobirati za sebe i razvijati poduzetnički duh i na području kulture i književnosti.

Represivna infantilizacija nije jedna od karakteristika postkomunističkog društva nego simptom postdruštvenog karaktera postkomunizma. ' Predavanje je popraćeno vizualnim materijalom.

Zbog takve prirode hrvatskog postkomunističkog obrasca i kvalitativna opozicija postaje sve tanjom granom njene novije političke prirode.

Jesu li se Dani hrvatskog filma, obilježeni brojnim pomacima, i zauvijek odmaknuli od burnoga i kontroverznog prvoga postkomunističkog desetljeća, za sada je nemoguće odgovoriti.

Ovaj nesporazum otvara, kao što vjerujem, mogućnost subvertiranja postkomunističkog diskursa koji sam ovdje opisao.

U skladu sa tim, teleološka vizija konačnog dovršenja demokratije u nacionalnoj državi, barem na polju bivše Jugoslavije, pokazuje se kao fundamentalna politička iluzija postkomunističkog stanja.

Ono što sada predlažem jest da prepoznamo muzej komunizma kao paradigmu postkomunističkog diskursa, odnosno također mehanizam normalizacije, jer to je mjesto gdje dolaze do izražaja njihove najbitnije karakteristike, i to prije svega ambivalentnost u odnosu prema komunističkoj prošlosti te izravno prevođenje te prošlosti u neki oblik kulturne razlike.

Veličanstvenost osamdeset i devete je učinak narativa koji artikulira taj muzej odnosno proizvod postkomunističkog diskursa.

Opći demokratski politički model značio je u praksi vrlo određen neoliberalni gospodarski model, i taj je pobijedio na obje fronte - na Istoku kroz drastični oblik postkomunističkog kapitalizma, a na Zapadu kroz revizije socijaldemokracije (uključujući i znameniti Treći put).

Ovu lijepu zemlju, kako mnogi pišu i govore, jednu od najljepših na svijetu, podijeljenu na bogate i siromašne, kao da treba probuditi iz dubokog sna, i komunističkog i postkomunističkog, još jednom, riječju velikog Pape - solidarnošću.

Glavna zadaća postkomunističkog antifašizma jeste braniti komunističku prošlost, antifašističku Narodno-oslobodilačku borbu [ lažnu antifašističku, i lažnu narodno oslobodilačku borbu ].

Dočekala me bijeda postkomunističkog hotela s još bijednijom ponudom - minjoni, bombice i krema u čaši.

Lipo li je čitat kako bivši partijski sekretar, a kasnije adorant postkomunističkog diktatora, otkriva čari demokracije

OSNIVAČKI RAZLOZI Udruga pretplatnika Hrvatske radiotelevizije nastala je kao zreli društveni odgovor na društveno neprihvatljive posljedice nastale u burnoj tranziciji postkomunističkog razvoja hrvatskog društva, te s druge pak strane kao izraz stanovitog društvenog nezadovoljstva u ostvarivanju funkcije Hrvatske radiotelevizije kao hrvatskog javnog radiotelevizijskog servisa.

Normalizacija je sastavni dio postkomunističkog diskursa.

Što se tiče postkomunističkog miljea, strukturalne reforme uvedene postepeno tijekom tranzicije devedesetih prikrile su činjenicu da je Istočna Europa postala, kroz iznenadni skok, dostupna, odnosno, na raspolaganju svijetu kapitala.

Naveo je i primjer prvoga postkomunističkog predsjednika Mađarske Arpada Göncza koji je znao zaustaviti zakone u kojima se pretjerivalo.

Kardinal Bozanić za sva zla našeg postkomunističkog društva proziva propale utopije XX. stoljeća (nacifašizam i boljševizam), ali to je samo jedna strana medalje.

Prema njemu, to su: 1. Hrvati su razbili Jugoslaviju i još su ponosni na to; 2. Hrvati su bili fašisti u Drugom svjetskom ratu (a u međuvremenu se nisu popravili); 3. Jezik kojim govore je srpskohrvatski, ali oni žele izmisliti novi jer su nepopravljivi nacionalisti koji ne žele imati ništa zajedničko sa Srbima; 4. Pate od postkomunističkog autizma, ne poznaju trendove i identifikacijske elemente modernog života, po čemu se ne razlikuju od Bugara, Rumunja; 5. Hrvati su Balkanci, a Balkan je ružna riječ koju ne treba objašnjavati to uostalom i Hrvati priznaju; 6. Sve su to Jugoslaveni, uključujući i Hrvate, koji gnjave cijeli svijet jer žele biti nešto drugo; 7. Hrvati su opasni, agresivni, skloni kriminalu, a njihova mafija raširena je po Europi, pod kontrolom je hrvatske države i u bratskoj je vezi sa srpskom, albanskom i bosanskom mafijom.

U jednosatnom monologu, koji je držao pod budnim okom poznatog i navijek " kritičnog " Branimira Bilića, autora HTV-ove emisije " Lica nacije ", nekog paklenog spoja postkomunističkog žurnalizma i posvemašnjeg ludila, jedan dan nakon objave o najvećoj antikorupcijskoj operaciji u novoj hrvatskoj povijesti, Ivo je Sanader javno istupio kao vođa " hrvatske budućnosti " i čovjek kojemu možete vjerovati da Vas, kako je Bilić svojedobno govorio u svojoj prijašnjoj emisiji, " Misli 21. stoljeća ", vodi kroz " novi milenij ".