Neoarijevci, napose iz protestantske zavičajnosti, u duhu iluminizma, racionalizma i Aufklarunga, nalaze u toj islamskoj i židovskoj isusologiji upravo ono što i oni naučavaju.

Pod utjecajem racionalizma oltari Petruzzijeve radionice, iako još uvijek bogati rokoko ornamentikom, gube toplinu polikromije karakterističnu za prethodno razdoblje.

Uz popriličan odaziv pariških slušatelja, Pourriolova je želja za ovakvim populariziranjem (no nikako i banaliziranjem) racionalizma uskoro zaživjela i u pisanom obliku: knjiga naslovljena Filmozofija.

Samo od sebe nameće se pitanje: jesmo li stvarno umorni, bezidejni i nemoćni pred naletom modernizma, racionalizma i relativizma?

Na drugoj strani fronte oko masturbacije, s usponom europskog racionalizma i scijentizma nastaje najgrublja stigmatizacija tog milovanja pri čemu se ne smije zaboraviti da je racionalizam 16. i 17. stoljeća također pridonio masovnom progonu vještica.

Drugo, povijesno-kritička metoda bila je pod utjecajem racionalizma, a u određenim razdobljima bila je i pod utjecajem izvjesnog liberalizma.

Razlog zašto ta moć nije prije bila toliko poznata je taj što smo živjeli u doba racionalizma, u kojem je primat bio dan umu, što je automatski emocije stavilo u drugi plan.

I, svakako, nema racionalizma bez empirizma, a empirizam lišen racionalne prosudbe ograničen je samo na jedan (kratak) život.

Mislim isto tako da je još uvijek mnogo toga ostalo za reći o prilično militantnim formama ateizma ili racionalizma.

Na tragu toga, smatram ne da bi se od iracionalnog trebalo odustati, dapače, u doba fanatičkog racionalizma kao dominantnim diskurzivnim odrednicama itekako je dobro ostaviti horizonte otvorenima.

Njegovo zanimanje za strukturalne postupke nedavno ga je navelo na povezivanje racionalizma sa stereografijom i M.

Trenutačno radi na dvije studije - Limiti fabrikacije: znanost o materijalima i materijalistička poetika gdje istražuje koncepte forme i prakse fabrikacije u nano-znanostima i u suvremenoj materijalističkoj poetici; a u Plavom vosku koji nedostaje (racionalistički empirizam) se bavi odnosom racionalizma i empirizma iz perspektive novih interpretacija Kantovog kritičkog rješenja tog odnosa, posebno se osvrčući na suvremeni francuski racionalizam (Althusser, Badiou, Meillassoux) i različite radikalne empirizme (Peirce, Whitehead, Deleuze).

Cijelom se knjigom zapravo protežu pitanja umjetničke svjesnosti o vlastitom nestanku, religijskim poimanjima smrtnosti i teškoćama u odnosu racionalizma spram smrti.

@andjelko: U VJEČNOM ČOVJEKU težište je stavljeno na dvije zbilje: na pobijanje TEORIJE EVOLUCIJE kao teorije o postupnom nastanku čovjeka od pretpostavljenog životinjskog pretka, evolucije pojmljene u duhu reduktivnog racionalizma i materijalizma;

Ona je suptilna zagovarateljica racionalizma i obrazovanja žena, proturomantička raskolnica.

Kroz povijest, protivnici kršćanstva često su kršćanima upućivali upravo takvu optužbu počevši od Židova u vrijeme apostola (Mt 28,11 - 15), preko pobornika tzv. racionalizma 1 [ 4 ] u 19. stoljeću, pa sve do naših dana, kada se suštinski ista tvrdnja zamotava u malo suptilniji omot, pa nas pobornici liberalne biblijske kritičke škole (zapravo nasljednici modernizma [ 5 ]) uvjeravaju da su autori tekstova idealizirali Isusa.

Zahvaća ga sve više duh ovoga današnjeg racionalizma, koji čovjeka uvjerava da ljudski razum ima riješenja za sve probleme i da će moderna znanosti sve riješiti i da zato čovjeku nije potreban Bog.

Da, da kako autor vec zna da ce doci vrijeme sekularizma i racionalizma a mozda cak i ' ' Prosvjecenja ' ' pogotovo u Republici Hrvatskoj gdje i pored sve moci tijekom 90 ih Katolicka crkva ne moze postaviti niti premijera a kamoli predsjednika.

To ultramodernističko shvaćanje mišljenja kao nečeg što bi se moglo odvojiti od tijela i reinstalirati se u tehnološkim uređajima, to pitanje čemu tijelo, izgleda mi kao ispunjenje zapadnjačkog metafizičkog racionalizma koji doista nalaže temeljito odvajanje ustroja tijela od ustroja mišljenja.

U Francuskoj iz doba nakon Francuske revolucije u kojoj je vladala neka vrsta " diktature racionalizma " koja je imala za cilj zatrti samu prisutnost svećenika i Crkve u društvu, on je živio, najprije u mladosti junačku skrovitost pješačeći noću kilometrima da bi mogao sudjelovati na misi.

Dok su kršćani kroz eru racionalizma napustili svoju svetu Duhovnost, dotle su kreatori racionalističkih teorija u podzemlju osposobili vojsku mâgā svih demonskih sljedbi da u tren oka uspostave globalni antikršćanski demonski poredak.

Za civilizacijsku modernu karakteristični su uspjesi tehničkoga racionalizma, kapitalizam, rast gradova i širenje prakticistički usmjerenih životnih stilova.

Reimarus (1694. - 1768.) predstavlja stav radikalnoga racionalizma prema evanđeljima.

Pa ipak je to dobra osobina, osobina altruističnih ljudi, a izjednačavati altruista s budalom je sasvim na liniji racionalizma i zanemarivanja voljne, intuitivne, emotivne i uopće iracionalne komponente u životu čovjeka u duhu filozofije hegelovog klasičnog idealizma.

S jedne strane je ranija Hegelova negativna ocjena djelomice bila reakcija na evropsko romantičko glorificiranje Indije (na »graju o njezinoj mudrosti«), i to ne kao druge i tuđe kulture, nego kao same izgubljene evropske biti, a protiv materijalizma, racionalizma i drugih »aberacija« moderne Europe. [ 14 ] Otud ne bi bilo odveć pretjerano promatrati Hegela na neki način i kao prethodnika ideje »orijentalizma« u kritičkom smislu, kao stanju evropskog duha, kako ga je razradio sljebenik Michela Foucaulta Edward Said.

Možete li prihvatiti da je racionalnom zapadnom umu ta budistička ideja prilično daleka, čak i pomalo zastrašujuća? Mogu to prihvatiti, ali mislim da to nije stvar racionalizma, nego psihologije.

Otkriva nam duboke društvene aspekte našeg uma i razotkriva predrasude suvremene kulture koja precjenjuje značaj racionalizma, individualizma i kvocijenta inteligencije.

On pozdravlja Rousseauove zasluge, tj. razotkrivanje apstrakcija racionalizma koje su povijesti strane.

Slavi njegovo razilaženje s tradicionalnom teorijom spoznaje kao oslobađajući trenutak u europskoj povijesti ljudskoga duha. ÂťEvo napokon moćnika, koji će ovaj dobro uređeni svijet (racionalizma, M.

Religija suvremene Europe je sekularizirani politeizam koji je nastao kao plod narcisizma i subjektivističkog racionalizma.