Dok su katolici potjecali skoro potpuno od autohtonog stanovništva, pravoslavni dio pučanstva su bili Vlasi i Srbi koji su se, zaštićeni turskim sustavom " milleta " (Osmanskom carstvu veći dio tog perioda nije prijetila opasnost od neke pravoslavne vojne sile, pa su bili benevolentni prema srpskoj pravoslavnoj Pećkoj patrijaršiji, za razliku od Katoličke crkve i njenih pripadnika, koji su bili " najsumnjiviji " vjerski element uslijed trajnog ratnog stanja između Osmanlija i katoličkih država kao Habsburškog carstva, Venecije (manjim dijelom), te Španjolske i raznih europskih kondotijera) širili iz postojbine u Podrinju, istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori na ratom opustošena područja Turske Hrvatske (sadašnja Bosanska krajina).