Nevjerojatno je ali i istinito da naša vlada unatoč veličini i težini problema poremaćaja u prehrani ništa ne čini kako bi bilo kako promijenila na bolje svakodnevni pakao bijede i patnje oboljelih od anoreksije i bulimije nervose i njihovih obitelji.MZSS, MZOS I MOBMS naša vrla ministarstva koja bi po prirodi svoga postojanja trebala nešto dobro učiniti za ne mali broj ugroženih kojima su otuđena osnova prava u zdravstvenom i socijalnom smislu, očigledno su se pomirila sa činjenicom da više i nemaju vremena išta promijeniti na bolje.. Cijelo vrijeme spomenuta ministarstava svijesno su ignorirala postojenje problema i sivilo u kojem su oni bivali.Njima valjda ni danas nije jasno da su dobili mandat od naroda da nešto i učine za svoje birače a ne da ih na jedan perfidni način ignoriraju.Ministarstva su iznad naroda, nedodirljiva, nesenzibilna i nekoperativna umjesto da budu u službi onih zbog kojih postoje.Ministarstva lat.poslužioc, - ci okrenuli su cijelu logiku države i prava naopačke i tako se i cijelo vrijeme ponašaju.Kako je liječenje poremećaja u prehrani u RH više ovisno o božjoj volji nego raspoloživim načinima liječenja kakve je etablirala medicina ali u nekim normalnim svijetovima, oni i dobru volju onih koji su u nevolji da sami sebi pomognu omalovažavaju.Tako je MZSS nakon pokazanog kratkoročnog milosrđa da kroz projekte udruge Nada pomogne vaninstitucionalnu samopomoć građanima u nevolji, makar i u skromnom i nedovoljnom obliku, za ovu je godinu odbio projekte udruge, očigledno držeći se one: neka vam bog pomogne, država ima većih problema i druge prioritete.Mi ignorirani u svojoj ugroženosti, još za života u kvislinškom duhu režima, pokojnim stradalnicima postasmo, dok izabrani uživaju u dvorskim balovima a opljačkani narod ostaje razbaštinjen, bez prava na slobodu i sigurnost, bijedom i nemoći okrepljujući svoje duše, duše hrvatske sirotinje.