A ovaj post posvecujem JOSJEDNOMVIRUSU koji mi je na kompjuteru (prego jedne IGRICE) i u pravom zivotu pokusao napraviti dar mar i napasti mi datoteke s mojom svetinjom.

Boris Basic: Volim reci da tome posvecujem sve svoje vrijeme jer ako ne lovim vrijeme o tome svakako razmisljam, to mi je postao nacin zivota i tome sam podredio dosta drugih stvari.Kada je povoljna situacija sve se druge obaveze stavljaju u drugi plan, tada je u fokusu vrijeme.Dosta ljudi brzo odustane od toga, nije bas lagano provesti na cesti ili ispod nekog drveta cijeli dan bez ikakve garancije da ce se sto slikati, a cesto se vratimo bez nekih spektakularnih fotografija.

Kraljice Neba, posvecujem ti zivot svoj

Ovu pjesmu posvecujem jednoj curi... Znat ce ona vec...

Danas sam dosla do nekih novih saznanja sto me potaklo da napisem ovaj post koji posvecujem svim ljudima koji smatraju da su snovi dio pojedinca, neki osobni cilj i težnja, a ne zivot u nestvarnom svijetu

Svaki svoj slobodan trenutak posvecujem svojoj unucadi i gledajuci ih kako se razigrano igraju zapitam se da li su oni svjesni koliko su zapravo sretni.

Ovaj post posvecujem delfinima koji su mi pravili drustvo na mojoj kitesurfing seansi u nedjelju

Jos jednom mi je zao sto vise nisam toliko na blogu, sad me okupirao facebook, pa mu posvecujem vise paznje

ovaj post posvecujem Miji... jedinoj curi zbog koje jos uvijek patim... zadnjih dana sam poceo ludit... znam ponekad sjest na krov svoje kuce i razmisljat o danu kada sam ju prvi put vidio... kada smo se prvi put nasli... kada sam ju prvi put poljubio... moja dusa jos uvijek krvari zbog moje pogreske.... nikada te necu zaboravit... zauvijek ces imat mjesto u mojoj dusi... zauvijek ces biti dio mene i nikada te necu ispustiti.... molim te oprosti mi za sva zla koje sam ti nanio i pomoli se nekad za spasenje moje jadne duse... jer ne znam koliko cu jos izdrzat....

ovaj post posvecujem Luki Marincu, koji je poginuo u tucnjavi... pretuka su ga 2 prijatelja koje je skoro od rodenja znao.... nikad nisam znao da ce ovako umrijet... svaki dan smo se opijali na Ribnjaku, uvijek si bio uz mene... nikad te necu zaboravit.... ovim postom ti odajem posljednju pocast... zauvijek cu te se sjecat...

Novu 2008. godinu posvecujem svim svecenicima

P. S. ovo posvecujem svom najboljem prijatelju... hvala mu na svemu jer on je zaista Andeo na zemlji...

Ovaj post posvecujem novim pocecima, osobama koje su bile uz mene sad kad mi i nije bilo sasvim lako (baziram se na one ljude na doceku nove godine i svoje prijatelje), kad sam plakala, bile su mi rame, dale su mi jako korisne savjete i ispricale svijet iz svog gledista.

Ovu svoju staru srednjoskolsku pjesmu, ovaj put posvecujem svojim novim poznanicima i prijateljima - iz Mante

Kao sta sam rekao u uvodu, preskacem desetljeca i posvecujem emisiju Greg Lakeu i njegovom tek izdanom CD-u, Songs Of A Lifetime.

Zato mu dajem, prikazujem i posvecujem svoj duh sa svim sposobnostima, svoju dusu sa svim mocima, svoje srce sa svim cuvstvima i svoje tijelo sa svim osjetilima, te obecavam da vise nikada necu zlorabiti ni najmanji djelic svoga bica protiv njegove bozanske volje i najviseg velicanstva komu se u duhu zrtvujem i prinosim, da bih mu zauvjek ostao privrzen, poslusan i vjeran stvor i da se nikad ne predomislim i toga odreknem.

vec cetiri dana i noci posvecujem janici. bolje je, zato i ja, makar me noge bole, spava mi se, glava radi sa cetvrtinom kapaciteta (ako i to). jos sutra par sati na veterinarskom faksu, pa onda jos malo drugi tjedan, no sve se vraca u normalu. bica koja zive pod jednim krovom osjecaju se i brinu jedno za drugo. nije mi tesko, samo naporno, ne stizem napraviti sto trebam na poslu, opterecujem se time i polako vrtim u krug bjesomucnog razmisljanja kako naci pukotinu i krenuti spiralno van, u prostor.

Supatnickom stadu posvecujem ovo (uf, sto znadoh ispalit onu brojalicu na pamet na kraju).

Ovaj post posvecujem svom prijatelju i kolegi koji je izgleda našao smisao svog života.

= > ovaj post posvecujem decku kojeg sam obozavala a on toga vjerojatno nikada nece biti svjestan

Napadcima posvecujem najmanje paznje jer donose najmanje bodova i njih izabirem posljednje, koliko mi ostane u budzeu.

To znaci nisu jako vidljive petehije, mozda ih nebi ni primjetila da im ne posvecujem toliku pozornost Na vađenju krvi (kks) bila sam u 12 mj. sve je bilo u redu iako sam i tada imala petehije.

Poklanjam ti ove postove kao sto ti dajem sebe, uzmi ih i pazljivo citaj, poljubi me kad me vidis i nemoj nista reci, jer rijeci nisu potrebne. poljubi me kao i uvijek ali nocas misli na mene... nebo ima cudnu moc, i mozda se stvorim uz tebe, da te poljubi za laku noc... dok ovaj dan provodim sama, drhtava ruka post ti pise, tihi se uzdah lagano cuje, i ovaj post posvecujem tebi, uzmi ga kao sto si uzeo i mene a kad ga procitas cuvaj ga kao sto i ja cuvam tebe...

Ovaj post posvecujem osobi koju jako cijenim.

Kao sto sam rekao i pri tome ostajem da sto se moje strane tice humanitarne pomoci vise nema i da se potpuno posvecujem svojoj obitelji, svojim malim dijamanitima (mojim unucima), mojem poslu no to ne znaci da napustam blog.

Iskreno ima jedna pisma od Gibonnia i posvecujem ti " Samo ozdrai mi ti "

Vjerujuci u Uskrs, i novi zivot, i moleci se i za ove poginule mlade, posvecujem im jedan stari p.

Ovu fotografiju posvecujem svim " nevidljivim " ženama koje u sjeni drže četiri strane kuće, podižu djecu, rade za manju placu ili uopce nemaju mogucnost zaposlenja...

Volim te, andjele mamin.znam da cu te opet sresti... i onda cu te moci maziti i stisnuti... kako bih htjela sada... kada nisi tu i strasno mi nedostajes.svoj zivot posvecujem tebi koji si mi promjenio zivot, koji si mi pokazao sto znaci uistinu ljubiti... tebi koji tako malen jesi najveca stvar koju sam mogla uciniti u svom zivotu...

e da moj kao novi blog, jer sam zajebala neki kurac sa pasvordom onog starog tako da... da blesava sam... a jebat ga. uglavnom ovaj iznimno dugi post =) posvecujem mom najdrazem SALETU, aka. sasshi.. volim te i tako bok