Dok je u slavu toga Totica svatovski objed u kuhinji spremala, dotle je Potrka s vjernom trojkom u sobi rakijicu polagano i s užitkom šutke ispijao.

Jok odlučno će Potrka jok i stotinu puta jok

Potrka to drukčije shvati, pa će zajedljivo preko obješene donje usne:

Među njima bijaše i Potrka, koji se od prekjučer zatekao kod ujaka, kod njega i spavao, pa jutros na uranku svrnuo u puškarov viganj, da mu puškar neke kukice iskuje.

A tko će onda, sinko sumorno će Potrka tko će onda tom Hrvatskom gospodariti?

Bože mili, koji li je od njih moj Potrka?

Šesnaestogodišnji Potrka nadiže ramena i vrat isuka; da se mogao u ogledalu pogledati, vidio bi junačinu koji je tri turska rata ratovao:

Ono što vidim: mal te nije progorjela namignu mu Potrka, okrene se i pođe na drugi kraj palube.

Posjednite ga ondje zapovjedi Potrka koji ne bijaše svjestan da je za dlaku kosi smrti izbjegao a svi ostali, muškinje i ženskinje od Kikaševa roda i poroda, posjedajte uokolo, tko na stolac, tko na stopicu.

Kakve udovice-uspaljenice gorko će Potrka kakve, Šimaga Mali, srca ti žalosnoga?

Prvi usta Potrka viteže, pa junakom stade besiditi: Sici, Aco, glave po Rvackoj dok i tvojoj glavi reda dođe, a doći će ko što zora rana rumenilom tminu razagnava.

Baš lijepo, Potrka moj, živote moj predragi A onda me neki crv za utrobu ujede, i što bliže kući sve to žešće grize. Nije to tvoje, veli, nije

Pitao sam kakva je ono gungula u Spišinu komšiluku obrecnu se Potrka kao što bi se i pokojni obrecnuo.

Amen. Pop iskiti, car pročita i posla učitelja, a Potrka odnese drvenu ploču u Split, pa je sutradan ponovo donese i na staro mjesto pribi.

Umjesto da prvorođencu, kako i dolikuje, nadjene djedovo ime pogotovu što po smrti brata Krile u Americi on postade izravna loza, najmlađi brat Andrijica, također u nemile s ćaćom, dade prvencu ime Ikan u čast pradjeda Kikaša: a poslije ga Bog unesreći s četiri spišulje zaredom zapovjedi don Petru s nekim suludastim smiješkom: Neka se zove Matan Drugi Kad mu don Petar reče da ovo Drugi ne može upisati, jer to nije ime već broj koji se samo na vladare odnosi, Potrka se naroguši: Kralj je svaki onaj koji osim Boga iznad sebe nikoga ne vidi

Uzalud ga Šalom u nekoliko navrata pokuša prekinuti, Potrka bi se samo srdačno nasmiješio, srdačno ga potapšao po ramenu i brzo mu koju šapnuo: Lako ćemo vrag ti pisma kasnije o poslićima i nastavljao glasno razmišljati čim bi se moglo počastiti ovako ugledna gosta i pravog prijatelja, koji se dao na tako dalek i zimovan put samo zato da se prijatelju obraduje

Ma što neće, krvi ti Isusove sav zelen protisnu Potrka gledajući s užasom kako između njega i sina tako iznenada puče jaz sve do pakla, jaz za koji je bio siguran da nikada neće puknuti.

Nušo, uspaljenice, dvanaest mi voštanica uspali, dvanaest svjetlosti apostolskih da se nagledam, da se nauživam od dragosti će Potrka dovršavajući kićenje posljednje korpe galantarske.

Knjigu sam ti šarovitu primio i svaku razumio, otpisa Potrka, i odavna bih ti u prančioku koljena grijao da ne bi Vrtirepke. Ni čut veli ona dođoh u stari kraj jednom zavazda i zavazda otpisah Ameriku Nije Zagreb Amerika velim ja već kuća pokraj kuće Ona će na to: Ali nije moja kuća

Potrka moj, razumi me: sve je Amerika što nije ovo; svugdje ti se manta a ovdje bistri, svugdje pijano teturaš a ovdje živiš a ja sam počela živjeti gdje sam nekoć stala.

Kad Potrka uđe nijedan se ne pomače nit ga pogleda, tek don Pavao šapnu:

Ima Potrka još sobu i kuhinju u starim dvorima.

A ha, to sam i mislio veselo će Potrka, a onda se smrknu, zabrinu, pa snuždi i na kraju nemoćno odmahnu glavom gadan žulj, gospodaru Šalome, ma baš gadan

Potrka privuče naslonjač kupovni na mjesto odakle se pružao najljepši pogled na svu to okićenost, pa udari šakom po naslonu:

Vidiš, a on bi ti rekao isto što i ja i onako ko što puškar Zele reče Jakiši Spišinu: Da si ti, moj Potrka, na moje ime prosio, da si ljudima, primjerice, govorio kako bolujem od neke gadne boljke koju liječi samo dobar duhan čini se da vi bez laži i smicalica ni nasmrt gladni ne bi koru kruha zaiskali, i kad ste slijepi prosite na gluhoću da si bilo što izmislio, rekao bih ti: sjekirom po vodi

Ali ti si se, moj Potrka, poigrao Bogom i njegovom svetom voljom, upetljao u bogohulne poslove i sama gvardijana, oca fra Rajmunda Rudeža, i na kraju, ti si, moj Potrka, svetu vjeru oskvrnuo, obeščastio i ukaljao učeći neuki puk hercegovački strašnom krivovjerju, da smrtnik može iskupiti grijeh drugog smrtnika, a to ti je okolnost otežavajuća.

Bilo bi najbolje domisli se Potrka da svatko po jedno dijete ima, pa ne bi morao ni međaše u oranice ni klinove u pamet

Što je bilo? upita sav usplahiren Potrka.

Netom ode, Potrka kao da ništa nije ni bilo, a bilo je i još je usred njega dograbi dalekozor i uperi ga dolje, na rasjedene Kikaševe dvore: E, djede Kikašu, ustani i pogledaj s moga na svoje i sa svoga na moje

Meni je svaki misnik dobar tihano će Nuša, pa milo uzdiže na muža još uvijek živahne oči ja ću se narediti, a ti veliku ćeš mi ljubav učiniti. Veliku ćeš mi ljubav učiniti, ponavlja u misli Potrka, veliku ljubav