Iako se odgovor na pitanje da li je nešto etički prihvatljivo ili ne čini jednostavnim ako se povodimo za vlastitim osjećajem za dobro i loše, ovaj rad će dokazati suprotno.

Često se povodimo onom starom uzrečicom kako ljubav nema granica pritom zaboravljajući na ponos.

Ako se povodimo prijašnjim sezonama, pošto je povijest učiteljica života, onda nije krivo za pretpostaviti da će se tako nešto, dogoditi i ovo ljeto.

Ja, a mislim i svi ostali, povodimo se ponajprije iznimnim humanitarnim značajem tog čina.

Istina je da smo vecina inertni, lijeni, nezainteresirani, povodimo se za trendovima, nismo u stanju izraditi dugorocni ali niti kratkorocni plan razvoja firme/drzave/drustva.

Nova studija pokazuje kako se često povodimo za navikama prijatelja s kojima jedemo

Mislimo da smo vam dali dovoljno informacija, pa smatramo da je dalje nepotrebno trošiti riječi i povodimo se činjenicom ako slika govori za tisuću riječi, onda će vam ova dva video isječka vjerujemo najbolje objasniti detalje.

Da li se orijentiramo po opće prihvaćenim društvenim mjerilima okolice u kojoj živimo; da li polazimo isključivo od sebe i sudimo druge po sebi; da li se povodimo za službenim stavom neke institucije, te u skladu s tim formiramo vlastito mišljenje ili spadamo u onu, ujedno najrjeđu kategoriju ljudi, koji su širokog mišljenja i toliko slobodoumni, da si dozvole razmišljati svojom glavom i prihvaćati one koji misle i žive na način drugačiji od uvriježenog?

Jer činimo obje stvari samo u različitim trenucima, tj. povodimo se za raspoloženjima.

Naše pjesme ne pale iz prve jer se ne povodimo za brojnim dalmatinskim izrazima koje publika inače voli.

nisam do sada koristila ovu marku, ali slažem se sa @Caithleen-im komentarom, iako se svi mi povodimo u nekoj mjeri manjoj ili većoj za reklamama

Na pitanje je li joj ministar Linić poručio da uzme radnu knjižicu pristane li ih isplatiti, odgovorila je da se ne povodimo za kuloarskim pričama.

Mi hrvati smo prepametni, ne znamo saslušati, razmisliti, izračunati, jednostavno se povodimo starim " dokazanim " navikama.

No, važno je naglasiti i da ni u Europskoj uniji, za čijom se praksom povodimo, još uvijek ni sve stare članice nisu ozakonile sustav javne objave financijskih izvješća za sve tvrtke.

I kada se povodimo tom logikom jasno nam je da ćemo puno toga propustiti ako nam glavni modni dodatak bude daljinski upravljač s kojim se šepirimo pred niti više, niti manje, televizorom.

Povodimo se za svojim shvaćanjima, za svojim željama i svojim vlastitim vizijama.

To je naša neminovnost da se povremeno povodimo za nečim, pa makar i na političkoj sceni.

Svi se mi ponekad povodimo za nekima ali morate misliti i na svoje zdravlje:)

Povodimo se za onom da je današnja medicina toliko napredovala, da i ako ti pimpek otpadne, prišiju ti novi i još veći, hehehe

Od navedenog broja, ako se povodimo za statistikom, minimalno 10 % djece ima barem jedan od navedenih problema vezanih uz danu tematiku, dobivamo cca 500 djece kojima je potrebna terapija sa stručnim timom.

Kad se uspije shvatiti važnost suprotnog radi nas samih, i naći način da se surađuje, (radi osobnih interesa, a ne kompromisa i popuštanja) onda se razviju uspješne veze, a kad se povodimo za forsiranjem ' svojeg ' tipa onda se svašta izvodi, a što, nažalost ne dovodi do zbližavanja, nego do udaljavanja.

Ma isto trenuci koje povodimo na svetoj misi uz dragog Isusa, su baš su onako fntastični, lipiii posve odudaraju od mrkline života.

ovo vam je naslov reportaze u elleu od osmog mjeseca. govori o curi imenom Edie Sedgwick. iskreno prvi put cujem za nju no vise zbog toga jer sam jedna od mladje generacije ne jer ne pratim showbiz. citala sam njenu pricu i polako sve vise i vise razmisljala o zivotu. cura je dosta propatila no razmislimo malo: imala je sve moguce sto je htjela. bila je razmazena i drukcija no nije me to nagnalo na razmisljanje. vec cinjenica da je umrla s 29 god. dok sam citala o njenom zivotu imala sam dojam da je cura umrla s 40 ne s 29. zivot joj je bio nemoguce uzbudljiv, porocan no ipak zanimljiv. nije marila za tim sto ce sutra jesti, hoce li uspjeti zavrsiti fakultet hoce li imati pristojnog muza i djecu.... jednostavno sve sto mi smatramo prioritetima njoj su bili sprdancija njoj je bilo vazno da se ludo provodi i zabavlja. mozda ona nije bila ni sretna ni zadovoljna no ja to nisam primijetila. jednostavno nekako su mi se ' ' prosilrili vidici ' '. razmisljala sam i nikako se nisam mogla dosjetiti odgovora.... kako je uspjela zivjeti bez srama i straha od tudjih komentara, tudjih zlih jezika, kako je mogla sama sebe staviti u srediste svijeta i svoje zadovoljstvo staviti kao prioritet? kako je mogla zivjeti bez zakona, bez imalo srama... i onda sama sebe pitam zelim li ja nesto tako? nesto za cime ce drugi zidjeti no ipak osudjivati? neki ce reci unistila si je zivot. je li? ili ga je samo prozivjela? nista ne znam.... skroz sam zbunjena.... ne znam sto znaci zivjeti zivot na opci nacin... znaci udati se, roditi djecu i raditi? mogu li svi ljudi tako naci srecu? ne. neke to doista ispunja no ima drugih kojima je to teret, neuzbudljivo. a kako cu ja saznati? ne zelim imati neki propali brak, djecu s rastavljenim roditeljima... mozda sam perfekcionista i ne zelim imati nijednu pogresku ni uciti na svojim greskama.... ali znam samo jedno. cura je bila SVOJA. radila je sto je veseli. iako je umrla mlada ona je bila spremna na to. i iako nam se cini da je netko lud jer se kosi sa opcim normama razmislimo. mozda on osudjuje nas sto se povodimo za vecinom....?

- Držimo se okvira od prošle godine budući da se povodimo za izlagačkom površinom.

Tada se obično povodimo za glasnijom.

Povodimo li se za postojećom potražnjom, gledat ćemo samo turske sapunice i reality showove, a čitati samo Nives Celzijus.

Povodimo se za konformizmom jer ako mogu oni zašto ne bi i ja?

e pa bilo bi krajnje vrijeme da se vratimo dobrim starim dogovorima putem fiksnog telefona... lokacija ta i ta u tolko i tolko i djenja... pa na kavici pricati do mile volje... ebo mreze sve moguce, iphone-ove, chatove, sms-ove, vibere, mailove, skyp-ove i bla bla bla... ovako i onako previse sirimo guzice sjedeci i piskarajuci kojekakve teme, a vecinom to mozemo obaviti u 4 oka, a i kad se dogovorimo konacno i preko tih pizdarija za neki dogovor, putem do odredjene lokacije izmjenimo 139987 poruka putem svih mogucih mreza i slicno, poput onih banalnih " tu sam ", " za tri min. ", " smrde ljudi u busu ", " evo me kod Ilice sam, znaci dodjem za pola min ", " evo me stizem ", " tu sam ", " izlazim iz tramvaja ", " di si? ", a najbolje su mi one poput desilo mi se to to, i to i ovo i ono, al evo pricam ti jos sve kad dodjemo na kavu: /... nis cudno, svi se povodimo kako nam se diktira, pratimo mase i slicno... seremo i pisemo kojesta i po svuda di mozemo, di stignemo... nemojte se zalit nego prestanitie, ili bar smanjite... ja sam barem za 50 %, trebat ce mi vremena za jos barem 30 %

Iznenađujuće koliko malo vremena povodimo radeći ono u čemu uživamo.

Sretno Valentinovo, ma nek se povodimo za " Zapadnim " običajima, al nek, jedan dan bude proglašen danom ljubavi... k, vragu, ne mora se kupovati, potrošačka groznica i slično, bitno je skrenuti pažnju jedan dan na ljubav, ne nužno romantičnu ljubav, nego se zapitati i pogledati oko sebe koliko ljubavi imamo u životu, koliko ljubavi pružimo drugima, i dali smo vrijedni ljubavi koju primamo ili ne... ili dali smo dovoljno ljubavi davali drugima... ili.... pa bili to " Amerikanski " običaji ili ne... nek su nam malo skrenuli pažnju na druge... pozdrav uživajte...