Kršćanski će čitatelj crpsti iz brojnih iznesenih doživljaja spoznaje koje se inače ne mogu dokučiti na temelju racionalističke i pozitivističke znanosti.

Potvrdu za to nalazimo u mnogim našim životnim iskustvima, pa su stoga mnoge pozitivističke struje u našoj povijesti pokušale ovakav stav prema životu nametnuti kao svojevrsnu životnu normu ili moralno načelo.

Kako za francusku i hrvatsku tako i za opću sintaksu i stilistiku to je djelo ključno jer je Guberina, mjesto tradicionalne formalističke i pozitivističke raščlambe rečenice, uveo u sintaksu znatno suptilniju raščlambu, mnogo bližu komunikacijskim realnostima, koja je rečenicu određivala kao složeni jezični znak, kao spoj logičkoga sadržaja i afektivnih vrijednosti.

Taj smjer je nastao krajem 19. st. i početkom 20. st. pod utjecajem Comteove pozitivističke filozofije čija je temeljna preokupacija bila iz znanosti ukloniti svu metafiziku oslanjajući se na iskustvenim datostima.

Kao što smo kao individue i društvene pojave određene, kako zbiljnim svijetom te tradicijama koje postoje oko nas i u nama, tako i u zbiljnom svijetu postoje različite razine života - paralelni svijet simbola, svijet transcendencije koji na svoj način obrađuje svijet fakticiteta te ga vodi drugačijoj Istini od one postavljene slijedeći tek pozitivističke pozicije.

Ovaj zaborav predstavlja direktni rezultat djelovanja pozitivističke intelektualne struje koja je krajem 19. st. prevladala u prirodnim znanostima i kroz svoje ignoriranje metafizičkih i etičkih pitanja, koja su dotada bila integralni dio filozofije prirode (fizike) i kozmologije, stvorila većinu pretpostavki današnje krize u znanosti, posebice u onom njezinom dijelu koji se bavi fundamentalnim istraživanjima.

Ima pozitivističke predvodničke instinkte, odlično stručno obrazovanje, kompetentan je ekonomist, vrlo izravan, decidiran i kategoričan u porukama, što je svakako vrlina na sceni ispunjenoj šićardžijskom sviješću, birokratiziranim mentalitetima i ambivalentnim diletantizmom.

August Comte i Mihail Bakunjin slažu se oko krajnjeg postignuća pozitivističke filozofije, a to je društvena reorganizacija, s ciljem uklanjanja krize, u kojoj se nalazi većina civiliziranih nacija odveć dugo (McLaughlin 2002:227).

One su pozitivističke strukture koje omogućuju determinaciju osjećaja naroda.

Stajalište je autora da tome nastojanju doprinosi svako ono nastojanje koji nadilazi tradicionalne pozitivističke kanone i potencijal federalnog načela sagledava kao otvoreni koncept utemeljen na potrebi očuvanja identiteta i različitosti Hrvatske u EU kao složenoj asocijaciji europskih država kojoj je ustavna tolerancija prvo načelo.

I u praksi i u znanosti primjećuje jačanje pozitivističke orijentacije koja se temelji na sociološkoj metodi.

Odbacivanjem tradicionalne pozitivističke historiografije, koja je od 19. stoljeća dominantna struja u francuskim institucijama te okretanjem prvenstveno ekonomskoj i socijalnoj historiji, razvili su novu historiju koja je ostavila značajan trag na brojne generacije povjesničara i nacionalne historiografije.

Pozitivističke iluzije o njezinim reformatorskim sposobnostima počele su se polagano topiti.

U pozadini te pozitivističke buke, međutim, diskretno su smanjeni visina investicije i kapacitet terminala predviđeni natječajem, jer uvjete je očito trebalo ublažiti zbog pomanjkanja interesenata.

Samodostatni krajnji racionalizam kao eminentni moderne projekt sadržava u sebi smrtonosna uvjerenja destruktivne proračunate i pozitivističke metode objašnjenja svijeta.

Zašto uvijek idemo sa pozitivističke, racionalne i logične točke.

U svakom slučaju, ja sam lično došao do suda da od pozitivističke filozofije ne mogu naučiti šta je moderna nauka.

Osnovno je i vrlo važno upriličiti različito ozračje između znanosti i vjere, jer je taj odnos još uvijek opterećen nekim predrasudama pozitivističke naravi.

Ono što je bitno jest to da uočimo da priroda ovog nesuglasja ne pripada poretku empirijske ili pozitivističke egzaktnosti, ili njezinog manjka.

Za razumijevanje efekata Weba 2.0 u suvremenom obrazovanju neophodno je kretati se u okvirima širim od menadžerske, pozitivističke epistemiološke pozadine i prihvatiti interpretivističko istraživanje i kritičku teoriju obrazovanja.

Ima pozitivističke predvodničke instinkte, odlično stručno obrazovanje, kompetentan je ekonomist, vrlo izravan, decidiran i kategoričan u porukama, što je svakako vrlina na sceni ispunjenoj šićardžijskom sviješću, birokratiziranim mentalitetima i ambivalentnim diletantizmom.

U etici je u većoj mjeri izlazio iz formalističkih okvira Herbartove škole, zanimajući se za suvremene pozitivističke i sociologijske struje i izražavajući vlastiti, snažni etički osjećaj. (Bazala, str. 49 id.) Osuđivao je naturalizam, materijalizam i Darwinovu teoriju evolucije, koji vode do »bankrota etike«, uzdižući bilo egoizam, bilo »korist za društvo, kako je shvaća javno mnjenje«. (Bazala, str. 97 98) Albert Bazala prilično opsežno kritizira ograničeno etičko učenje svojeg učitelja (slično je dijelio i Gjuro Arnold).

Na žalost, prosječni zapadnjak, zbog nasilne sekularizacije i pozitivističke scijentifikacije, uopče nije u stanju proniknuti dublji smisao predanosti muslimana svojoj vjeri.

Istina, načela slobodnog zidarstva sama po sebi su pozitivističke naravi.

Srednji vijek i renesansa u Kristovu Crkvu unose potrese: s jedne strane srednjovjekovni nominalisti osporavaju metafizičku puninu shvaćanja pojma tj. logosa koji nas dovodi do filozofske afirmacije Boga u bićima, pa se postavljaju temelji za relativističke i pozitivističke filozofije koje u kasnijim stoljećima potresaju, lome i osvajaju kršćansku civilizaciju, a s druge strane u Engleskoj u XVI. stoljeću kralj Henrik VIII. cijeli engleski narod strovaljuje u otpad od Katoličke Crkve i vjere: ako svi Židovi u vremenu Objave nisu shvatili da je Krist Bog, njihov grijeh je manji, ali kod Engleza se dogodilo da im je grijeh veći jer su pripadali Kristovoj Crkvi i odbaciše je radi jednog razbojničkog kralja.

Svojom kritikom utopizma, holizma, esencijalizma, neopovrgljivog mišljenja uopće, upravo je Popper najradikalniji otklon od obje vrste filozofskog diskursa kako od onog zarobljenog u globalno-povijesnu shematiku, tako i od pozitivističke idolatrije postojećeg stanja.

Proboj pozitivističke metode u povijesti književnosti dovodi s jedne strane do enormnog porasta biografskih istraživanja, a s druge strane čak do sumnje u biografiju kao popularnu i ne strogo znanstvenu formu.

Starija književna kritika i historiografija, navikla na pozitivističke i stilističke pristupe književnom djelu, nije imala sluha za autorov intrigantan i višeslojan opus.

Profesor Peters nije mogao ponuditi općevažeći odgovor, no kao najvažnije vještine javnih službenika je naveo: kreativnost, sposobnost pozitivističke analize podataka te uspješno ' smještanje ' problema u kontekst.

Ne postane li kandidat za Nobelovu nagradu na temelju svoje pozitivističke analize situacije u Lencu, g.