Jabuka, kao imenica, rezultat je nekih povijesnih glasovnih promjena koje su je (jezično) oblikovale ovako: ie. abel -, abol -, ablu - dat će prasl. umanjenicu ablúko, a u stvnjem. apful, što više nije daleko od njem.

Bradavica (bug. bradavica, mak. bardavica, rus. borodavica, češ. bradavice) potječe od prasl. bordavica, što je izvedeno iz prasl. borda, brada, točnije od pridjeva bordav b, bradat.

Neću reći da je pod donjom usnom imao četku, no i četkama i čekinjama (prasl. četina, (š) čet b ka) zajedničke su oštre dlake izrasle same (po obrazu i bradi) ili usađene ljudskom rukom (u drvo ili, danas, sve češće plastiku).

Sudeći po imenu, njegova je brada bila svijetla, plava, što odgovara prvotnom značenju prasl. modr bm, voden, koji je vodene boje.

Oblici gnila/gnjala (glib) s metatezom u Dalmaciji su nastali dijelom i pučkoetimološkim povezivanjem s gnjio (prasl. gnil) od glagola gnjiliti (prasl. gniti) - raspadati se, drobiti se.

Od prasl. izvedenica važna je dobr 6 u značenju šuma (»silva«), koja je u svim slav. jezicima potvrđena u poimeničenom pridjevu ženskog roda polj. d M browa, ukr. i rus. dubrava, što znači šuma, i to hrastova.

Prabaka im je prasl. riječ gold ú, koja je metatezom likvida dala glad, a šukundjed ie. korijen ghel, s prijevojem ghol, koji se i danas lijepo vidi u tom niskom predmetu želja Goldu (zlatu) i Geldu (novcu).

Evo, na primjer, u kakvim se sve sponama može naći imenica sjekira (ie. sek -, prasl. sěkti, lat. secare, sjeći, securis, sjekira; stvnjem. saga, pila i razg. žaga): iskopati, odnosno zakopati, ratnu sjekiru znači ne samo zaratiti se, odnosno prestati ratovati (u skladu s indijanskim običajima), nego i u prenesenom značenju posvaditi se, zavaditi se, pa se pomiriti.

Na prvi pogled njezino prvotno značenje može nas začuditi: prasl. ropot ú zna či brbljanje (slov. ropot, rus. rópot, mrmljanje).

Te su glave očito bile svijetle, crvenkaste, riđe do svijetlosmeđe, što prasl. rusb i znači.

Iz istoga je korijena i klijet (ie. sklei = plot), a prasl. riječ chliv? prvotno je značila jama, udubina kao mjesto gdje borave domaće životinje.

Riječ snijeg očekivano nalazimo u prasl. sněgú i stsl. sněgú, rus. snég, češ. sníh, polj. śnieg.

Zub (prasl. zo b ^ b, lit. žambas, rub, nešto oštro, ie. g ' embh, gristi, grč. gómphos), ta koštunjava izraslina u čeljusti, ali i oštriji dio nekih predmeta (pile, češlja, zupčanika i sl.), čovjekov je neizbježni životni pratilac.

Riječ dijete, koja označuje čovjeka od rođenja do puberteta, prasl. i stsl. dětb, potječe od ie. korijena dhek -, što znači dojiti, sisati, a u sanskrtu je dhenu krava muzara.

I dok se cicati i cuclati smatraju onomatopejom, prasl. sbm sati razvilo se iz sbm psati; usp. stind. s uk pa, juha; njem. saufen, piti, srkati.

Tu staru riječ susrećemo od prasl. vremena (otrokbm), pa se tako našla i u drugim slavenskim jezicima doduše, i s ponešto modificiranim značenjima.

Prasl. agnb tvorba je na osnovi ie. ag (h) no, lat. agnus, grč. amnós. (U stsl. misi na Krku i danas se pjeva Aganče Boži.) Možda je sličnost samo zvukovna, no i božanstvo vatre Agni ima korijen - agn.

Naime, prasl. horpú znači izbočina, brazgotina, neravna površina na koži, pa su se takve odlike pretočile i u pridjev horpavú, što je metatezom likvida dalo hrapav (negdje i grapav) i brzo se proširilo, kako i dolikuje pravoj kožnoj bolesti, na sve kvrgave površine.

Već i samo ime greben (prasl. greby, gen. grebene, stara N deklinacija) kazuje da se sve vrti oko glagola grepsti, grebati.

Dakle, prtina je utabana ili utrta staza u snijegu, nastala prolaskom pješaka ili sanjki kroz debeli snijeg (prasl. pъrtъ = put, staza u snijegu); prtiti - praviti prtinu, gaziti snijeg.

Prvotno je značenje (prasl. gnoj) možda " lončarska glina ", ili vjerojatnije " ono što gnjije ".

Lom potječe od prasl. lom a to od indoevropskog lem - (lomiti, drobiti).

Lug - 1. šuma, 2. močvarno tlo, močvarna dolina; šaš (prasl. log s alternacijom lug).

Stsl. riječ plamy, plamene nastala je metatezom (premetanjem) od prasl. polmy, polmene.

Tako i prasl. děl ú, i stvnjem. teil, i današnji njem.

Prasl. holp ú c ú umanjenica je od holp ú, a zna č i sluga, sužanj, momak (usp. stsl. hlap ú, rus. holóp, neslobodnjak, sluga).

Možda svi ti hlapci potje č u od prasl. holiti, što zna č i njegovati, skrbiti, ali i stri ć i, šišati, brijati, pa bi hlapec prvotno bio obrijani, golobradi mladi ć (koji je još zelen), jer su i sluge išle u službu mahom vrlo rano, još kao golobradi mom č i ć i.

Prasl. slina srodno je s latvijskim slienas, srvnjem. slim, njem.

Među glasovnim promjenama kojima se hrvatski odvojio od praslavenskoga razlikuju se prije svega one koje su provedene u ranom općeslavenskome razdoblju, npr. prijelaz prasl. a, ā > općeslav. o, a, prijelaz kratkih i, u u poluglaseve ь, ъ, prijelaz ē > ě i ū > y, od onih koje možemo pripisati zapadnojužnoslavenskome razdoblju, npr. metateza likvida (or, ol > ra, la, er, el > rě, lě), stapanje poluglaseva u neodređeni samoglasnik " šva " (ъ, ь > ь [ ə ]), prijelaz y > i, nestanak poluglasa u " slabom položaju ", razvitak nazalnih samoglasnika (ą > u, kao u pątь > put, ę > kao u pętь > pet).

Štedjeti doista znači biti umjeren u trošenju (novca, materijala, snage itd.); štedjeti koga biti obziran prema komu i ne iznosi na svjetlo dana njegove (makar i bjelodane) pogreške i mane, a štedjeti se znači čuvati se, ne izlagati se (prasl. ščędĕti, čuvati).