Ali bome, rodi Sara Abrahamu Izaka koji je praslika Kristova.

Zašto Benjamin nije praslika Jude iz Keriota. (iškarijotskog) Zašto je sin Jakovljev Dan, praslika Jude iškariotskoga.

A sada jedna slika iz Starog zavjeta koja je praslika Križa, a istovremeno govori koliko je sve u Starom zavjetu pisano po Duhu Božjemu.

Hegelu je ta praslika trebala tek da skine pokrov sa svoje filozofske zgrade kako bi nam po tko zna koji puta pokazao da su logos i svijet - - jedno.

Praslika i uzor je već često spominjani šamanski ples posredstvom kojega su šamanski čarobnjaci, uz mračan zvuk šamanskih bubnjeva, plesali u transu u, satima se protežućem, lupetajućem ritmu.

Ono nas hrabri da hrabrije hodamo zemljom prosvijetljeni vjerom. 18. Preobraženi naša praslika.

Vrlo je zahtjevno i toliko umjetnički ispunjava da jednostavno nemam umjetničku potrebu pisati svoje bajke (narodna predaja je toliko slojevita, bogata i prepuna praslika i simbolike da je, bojim se, sve osobno pisano prilično manjkavo u odnosu na tradiciju).

Žena... može biti inspiracija... kao - praslika... prabivstva materije... žena može biti san... projekcija težnji i arhaičnih slika veličanstvene ljepote... jer žena i predstavlja materijalni svijet, pojavnost oblika... tišinu zemlje... njenu toplinu i podatnost...

»Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo, jer... od njega potječemo.« (Dj 17,28) Tako svi krštenici postaju Crkvom, Božjim »narodom koji je skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga.« (LG 4) Tako nutarnje zajedništvo Svete Trojice postaje praslika svih suodnosa u Crkvi.

I mada je priča o Edipu praslika našeg dolaženja k sebi, osobne i svjetskopovijesne spoznaje i ujedno prividnosti te spoznaje, i iako je to storija o našem neizbježnom udjelu u vlastitoj neminovnoj propasti, jamčim da je danas nitko ne bi prepričavao da nema senzacionalističku formu: taj nadnaslovni spin koji kao formalni conditio sine qua non spominje Kuljiš: jest da je to sudbinska priča, ali priče o sudbini ne bi bilo bez nadnaslova Ubio oca, oženio majku

Kao praslika Jahvine Ljubavi prema palom čovjeku pojavilo se žrtvovanje životinja koje je unaprijed označavalo Žrtvu Kristovu.

Žrtvovanje životinja bila je praslika Žrtve Sina Božjega koji je time pokazao da je Jahve sama Ljubav.

Da bude praslika onih koji će izdati njegovu Nauku.

Praslika Kristova Križa i Uskrsnuća je boravak u Egiptu i izlazak Izraelaca iz Egipta.

Taj Boričevac, kao što će čitatelj na stranicama što slijede, nadamo se, moći vidjeti, ima korijen u prvom i drugom Boričevcu, ali ga ipak pretežno određuje treći Boričevac: on nije samo njegova praslika, nego i njegovo nezaustavljivo srce.

Ima arhetipova, praslika, koji su izbijali č eš ć e kroz slikarstvo nego kroz poeziju.

To su arhetipovi tj. kolektivni nesvjesni obrasci upisani u kolektivno nesvjesno čovječanstva u obliku praslika, odnosno nesvjesnih predodžbi.

Tradicionalno, kristološko tumačenje veze Staroga i Novog zavjeta, kakvo su u egzegezu uveli crkveni oci, u Starom zavjetu vidi prototipove koji se ispunjaju i dovršuju u Novom: tako je, primjerice, Abrahamovo žrtvovanje sina Izaka praslika Isusove žrtve na križu, Mojsijevo vodstvo naroda praslika Kistova svečeništva, njegova " nova zapovijed ljubavi " dovršenje zapovijedi Dekaloga, Davidovo kraljevanje praslika Kristova mesijanstva itd.

Prema tome nije panika, iako će već u ovom desetljeću biti nešto kao praslika zadnjih događaja.

Felix nije stvorio središnji lik, njegov se junak disperzira u stotine čovjekolikih i beskrajno smiješnih likova koji su crtani tako da usprkos sličnosti nepogrješivo otkrivaju stanja, svojstva, osjećaje jedinke i pripadnost skupini koju predstavljaju, a ta je čarolija fascinantna jer praslika Puntarićeva lika djeluje kao da autor samome sebi otežava posao - naime, ti čovječuljci nesklapna tijela u stvari i nemaju glave nego samo rumeni i ogromni nos, a nad njim oči koje bi pristajale vodozemcu, oči koje imaju vlastiti život i koje tek potpomognute govorom tijela i rijetko vidljivim ustima - preuzimaju svu izražajnu dojmljivost crteža i i humorni doživljaj cjeline.

Krv i voda koji su provrli iz otvorenog boka raspetog Isusa praslika su krštenja i euharistije, sakramenata novog života.

To je uradio jer je Jakov blagoslovio Josipovu djecu, Rahelinu unučad, koji su bili po Efraimu praslika kršćana.

Recimo spoznaja da je Abraham praslika Oca, Izak praslika Isusova, a Jakov praslika Duha.

Tu nema eidosa jer i on je nekakva praslika, nekakvo uobličavanje čulu vida ugođeno.

Tako i ova Ilićeva priča ide na sve strane, kao neumrla praslika, u dubinu, u širinu i visinu ljudskog postojanja i nestajanja, jezika, tišine i krika

Samo žrtvovanje 12 volova je praslika Kristove žrtve i to je ona žrtva koju opisuju @M i @Wildfox, žrtva umiranja sebi, koju pridružujemo i predajemo na Misi Kristu, da bi nam On uzvrati kroz sv. Pričest plaštem svojih darova, svoje Snage itd.

1. Bog Otac hoće da po Mariji ima djecu sve do svršetka svijeta, i on joj veli: Nastani se u Jakovu (Sir 24, 8), tj. nastani se i prebivaj u mojoj djeci i predodređenicima, kojih je praslika Jakov, a ne u đavolskoj djeci i odbačenicima, kojih je praslika Ezav. 2. Kao što u naravnom i tjelesnom rađanju postoje otac i majka, tako i u nadnaravnome i duhovnome postoji Otac to je Bog, i Majka to je Marija.

Jedan ciklus je praslika drugog života, a prema kršćanima svi su prefiguracija Isusa i njegova život.

Ako je praslika, nikako nije slika i prilika.

Da li je u Starom zavjetu postojala praksa kao praslika svete tajne miropomazanja?