Ako i nije pravopisni priručnik u pravom smislu riječi.

Ovo pravilo potvrđuje Pravopisni priručnik Novog Libera [ 2 ] i drugi pravopisi, osim Hrvatskog pravopisa Babića, Finke i Moguša, [ 3 ] čije rješenje djeluje nezgrapno.

U skladu s tom odredbom obustavljen je rad na fonološki koncipiranu Hrvatskom pravopisu Franje Cipre, Petra Guberine i Krune Krstića, a u Hrvatskom državnom uredu za jezik kao privremeni pravopisni priručnik izrađeno je Koriensko pisanje (priredio A.

Jozić je doktor znanosti koji će sa svojim suradnicima napisati pravopisni priručnik.

nije nepoznato ime Josipa Silića (1934.), jezikoslovca koji 1986. s Vladimirom Anićem objavljuje Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Ne sviđa mi se takav odnos prema jeziku, koji se politizira.

Jer, ne treba zaboraviti da je do sada svaka vlast, pa tako i ova naša, zabranila po jedan pravopisni priručnik.

Oprečno, umjesto Hrvatskoga korienskoga pravopisa Hrvati su uskoro dobili još jedan doslovce pretiskan novosadski jugounitaristički pravopis Vladimira Anića i Josipa Silića, ali taj put s imenom Pravopisni priručnik hrvatskoga jezika.

Zapravo, to je onaj isti Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srbskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića kojem je vlasnik Novog Libera Slavko Goldstein, sukladno novoj političkoj situaciji nakon 1990. samo promienil ime na koricama.

To se najprije odnosi na Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986.) koji je izradio zajedno s prof. dr Josipom Silićem i čije novo izdanje nije doživio - u trenutku njegove smrti bilo je u tisku.

Iznimno metodološki suvremen bio je Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986) Vladimira Anića i Josipa Silića.

Od unitarističkih krugova u Hrvatskoj, a osobito od beogradskih lingvista, Pravopisni priručnik označen je svojevrsnim pravopisnim separatizmom

Kao član Državnog ureda za jezik NDH, Klaić je 1942. priredio pravopisni priručnik u Koriensko pisanje, a 1944. s Franjom Ciprom i opsežni Hrvatski pravopis.

Razpravlja se i o tome je li bolje da pravopisni priručnik sastavlja i piše jedan autor (ili manja autorska skupina), ili se možda mogu očekivati bolji rezultati od kolektivnoga rada kakve komisije koju bi imenovalo primjerice neko ministarstvo.

Njoj ne treba jedan obvezujući, tzv. konačni pravopisni priručnik, kao što joj ne treba ni samo jedan rječnik, ni samo jedna gramatika.

Sve do 2012. godine Institut podupire odluke Vijeća za normu hrvatskoga jezika te provodi pravopisnu politiku tako što se jasno odlučuje za jedan pravopisni priručnik.

Nakon smrti prof. Jonkea i političkog sloma Deklaracije o ravnopravnosti hrvatskoga jezika uskoro se u izdanju Libera (SNL) Slavka Goldsteina i Školske knjige u knjižarama pojavil Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića.

Matica hrvatska želi da ovaj pravopisni priručnik u punoj mjeri postigne svrhu kojoj je namijenjen: da u svladavanju brojnih pravopisnih poteškoća bude stvarna pomoć onima koji se odluče za pisano izražavanje u hrvatskome standardnom jeziku.

Pitanja bi se mogla množiti kako, primjerice, vjerovati nekoj lekturi, ako ona nije oslonjena na zajednički rječnik, gramatički i pravopisni priručnik?

Anićev i Silićev pravopis u biti je njihov prerađeni, dorađeni i preimenovani Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986.).

Lijep primjer buduće zajedničke suradnje na izradi pravopisa nalazimo u pismu predsjednika Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, akademika Radoslava Katičića, ministru znanosti, obrazovanja i športa Draganu Primorcu od 19. listopada 2006. godine: Dr. Dunja Brozović Rončević iznijela je stav ustanove koju predstavlja u Vijeću, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, da budući obvezujući pravopisni priručnik ne bude autorsko djelo, nego rad skupine stručnjaka izrađen na temelju zaključaka Vijeća koji bi dobio potporu relevantnih znanstvenih i kulturnih ustanova, jer je to jedini način da se konačno riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj (v. također Zapisnik 14. sjednice Vijeća za normu).

Matica hrvatska je prošlog tjedna predstavila novi pravopisni priručnik - Hrvatski pravopis.

Ostala su tri u uporabi, a po njima su napisane i mnoge knjige: Pravopis hrvatskoga jezika Vladimira Anića i Josipa Silića, zatim Pravopisni priručnik koji je priredila Ljiljana Jojić i Hrvatski računalni pravopis S.

U dodatku nalazi se i " Pravopisni priručnik ".

- pozivamo da se umjesto jalove rasprave o dvama-trima pravopisnim pitanjima raspravlja o srži: o tome što pojedini priručnik sadrži, a što ne sadrži (a morao bi sadržavati), koji je pravopisni priručnik i koji pravopisni rječnik najiscrpniji, o tome u kojoj je mjeri svaki od ponuđenih priručnika doista od pomoći onomu koji piše hrvatskim standardnim jezikom (posebice učeniku, studentu, profesoru, lektoru, prevoditelju, književniku, znanstveniku, službeniku, novinaru);

Njegove teškoće proizlaze, s jedne strane, iz općenito niske razine pismenosti naših autora (u najširem smislu te riječi, od sastavljača pisama čitalaca do profesionalnih književnika i sveučilišnih profesora), a s druge su strane uvjetovane time što lektorima nedostaju temeljna oruđa s pomoću kojih bi mogli obavljati svoj posao: siguran i pouzdan pravopisni priručnik umjesto trenutne višestruke »konkurencije« raznih normi, prava normativna gramatika i prije svega normativni rječnik standardnog jezika, a da ne spominjemo niz drugih pomagala, od rječnika kratica do rječnika geografskih naziva, na primjer.

U tom je razdoblju objavio Metodske upute za obradu domaćega štiva (1956), Pravopisni priručnik (1957); glavno mu je znanstveno-stručno djelo Materinski jezik u obaveznoj školi (Specijalna didaktika), objavljeno 1961. te potom u još pet izdanja.

Česte promjene hrvatskih pravopisnih priručnika, čak i kad je između njih bilo malo razlika, neprestano je poticalo nesigurnost u pisanome hrvatskome: prvi »zajednički« pravopis od 1928. do 1939, potom za Banovine Hrvatske povratak Boraniću, »korienski« pravopis u NDH, pa nakon 1945. još jedan povratak Boraniću, potom od 1960. drugi »zajednički« pravopis, pa »londonac«, pa do druge polovice osamdesetih nijedan (), pa Anićev i Silićev Pravopisni priručnik, pa konačno (?) u devedesetima proširen i dopunjen, ali u koječemu još nedorađen i nedosljedan »londonac«.

Suradnik Ivan T. nije točno citirao pravopisni priručnik koji je priredila Ljiljana Jojić (Pravopisni priručnik, Zagreb: Novi Liber: EPH, 2004., ISBN 953 - 6045 - 30 - 3).

Zbog čega je Matica hrvatska uopće odlučila izraditi pravopisni priručnik?

Rječnik hrvatskog jezika i pravopisni priručnik nisu naodmet.