Prelazim cestu nekog davno izgubljenog vremena i dolazim blize svom cilju.

Ja prelazim cestu da dođem na drugu stranu.

I niš, kaj, ujutro se ustanem u isto vrijeme, rutinu zadržim, isti set kapa-rukavice-šal, na istom mjestu prelazim cestu, kroz dan radim iste stvari, dođem doma, ključeve stavim na isto mjesto, klopa, knjiga, malo brljavljenja po doma, čaša, stolac, palim komp.

Ma lako za aute, kad god prelazim cestu, uvijek me neki divljak na biciklu skoro pregazi.

Dok čekam zajedno sa još nekoliko pješaka na zeleno svjetlo, oči mi se zamagle i gutam, gutam i prelazim cestu i ne okrećem se, a sve u meni vrišti: pogledaj je

Prelazim cestu, izbjegavam auto koji se žuri i ulazim u mrak na desnoj strani ulice u kojoj nema rasvjete.

stari mi je znal govoriti da pazim kad prelazim cestu tam kod mesničke uz ilicu. znal bi reći: ak idu s rotirkama, miči se i čekaj, jer ONI se ne smiju zaustavljati i propuštati pješake, ONI su ONI i za NJIH ne vrijedi prometni bonton, a još manje prometna pravila i uzusi. između stati i pregaziti izabrat će drugo. evo neki dan sam čula kak je autoputom prolazila tinuajojninu kolona, a u sredini tutač s nesposobnim domaćim političarom, što je po sebi pleonazam, al za one koji se još nadaju... normalni promet je bio sjeban do te mjere da su skoro izgurali na travu vozača s dvoje dece u autu i jednog izbezumljenog turčišlepera. mislim, meni je jasno s pozicije psihijatrije da oni sebi moraju davati na važnosti kad više nitko neće. mislim, toliko su nevažni da generalno ne mogu više ni utjecati na sedimentirana sranja svojih identično nesposobnih prethodnika. i ništa začudno: ak si nesposoban brico buš s vremenom otjeral sve mušterije s tom razlikom da se mi nemamo kam razbežati. malo je još lokacija di nisu zasmradili. pa se pitam kaj nema baš nijedan među njima da im veli da nisu na meti nego na smetnji. gdo bu njih ugrozil u toj njihovoj pohotnoj ugrozi onih koji su ih izabrali ili njih koji su spletom okolnosti zabrošili na poziciji. nažalost, takve važnosti oni nemaju ni kaj je nokat od prsta donje leve noge. gdo bu tetu jadru zaskočil? pa kaj ne vidi i ona da se ljudi međusobno ubijaju, dave, vješaju, da si već i deca oduzimaju grdi život u lepoj našoj. il nek si napravi jacamobil. tak bu bila sigurna od ne znam koga a i videl bu joj se broš.

fluffy ahaha.. joooj.. a ja fakat po tom Zagrebu prelazim cestu gdje stignem.. a najmanje na pješačkom.. a joj.. sad ću živjet u strahu..:) 18.11.2006. 14:36

Aibreann i ja volim zagreb, divan je... i poznato mi je ovo s vukovarskom, em ' idemo na isti faks, em smo imenjakinje, em ' i ja prelazim cestu izvan pješačkog a ponekad i preko crvenog ako zaista nema auta. i dobro je što ti se policajac smilovao i što je to samo opomena, mojoj je frendici zaista i " oderao " 300 kuna kazne... a glavno da one ćelave u BMW-ima i Mercedesima koji jure Vukovarskom 140 na sat puštaju na miru...:/veliki pozdrav 18.11.2006. 16:41

Prelazim cestu kadli, KLIK, nestalo struje u cijelom gradu - o ' šlo sve

Dok prelazim cestu, ne obraćajući preveliku pažnju na vozila, sjećam se jučerašnjeg dana, kad sam gotovo na istom mjestu ugledao svog gazdu, poslodavca, vlasnika transportne tvrtke, koji je zakočio u posljednji čas izbjegavši me tako udariti branikom svog skupocjenog BMW-a.

Najbolje mi je bilo kad sam prelazio cestu kad je bilo zeleno za pješake, a neki tip za kojeg očito ne važi taj semafor mi svira, kao odakle mi pravo da prelazim cestu kad je meni zeleno, a njemu crveno.: eek:

Samo čekam da stanem na krivu prugu zebre dok prelazim cestu, pa da me šusne tam neki plavac, jer ak ne plešeš kak se njemu sviđa, bolje ti je da ne plešeš.

Volio bi Isuse da danas uđeš u moje srce Da ga učiniš živim za ljubav Volio bi da gledam u tvoje usne Koje izgovaraju neobično i lijepo moje ime Volio bi da me naučiš ljubiti Tako da ozdravi duša moja Volio bi Isuse da budeš moja ruža A ja ću biti tvoja tratinčica Volio bi Isuse da moje srce nazoveš vila ljubavi I da u mom srce rado stanuješ Volio bi Isuse kad se ujutro probudim Da si sa mnom, i u autu, i na poslu I kad prelazim cestu, i kad učim, i kad spavam

A nish, chekam zelenog chovjechuljka i tek onda prelazim cestu.

Zaustavljam se na malenom ugibalištu, prelazim cestu i molim jednog starijeg gospodina za pomoć.

Znam da kad dođem u domaju, prešaltavam još uvijek mozak kada prelazim cestu jer auti rijetko stoje na zebri i pješaci uredno prelaze preko crvenog, za vožnju javnim prijevozom se oboružam sa strpljenjem, kod obavljanja papirologije isto tako..

Mene jesu, kao što su me odgojili da pojedem sve s tanjura, pozdravljam starije i dvaput pogledam lijevo i desno kada prelazim cestu.

Kada prelazim cestu to vise slici lutriji nego necemu organiziranom.

Što da radim s ovom prazninom...... i s onom jezom koju osjećam svaki put kad prelazim cestu.. jer ne mogu izbjeći tu sliku.... tebe i tvog pokušaja da samo prijeđeš cestu na putu u školu.... i s onim vriskom kojeg bi u tom trenutku ispustila.... da dopre do dubine Svemira.... da ga zatrese, da ga posrami.....

Drugi primjer: prelazim cestu u Draškovićevoj.

I kreće doživljaj: prelazim cestu, sama, a sa povišenog balkona kafića, k ' o u teatru, likovi iz Muppet showa, e, ona dva starca, da.... a bilo ih je, krajičkom oka primijećeno, desetak... i moje savršeno oko ne može a da na primijeti ono, slinavo, otvorenih usta... uho mi nije baš tako savršeno, ali čula sam tišinu..

Mislim, moja mama mene još uvijek pogleda od glave do pete prije nego izađem iz kuće, još uvijek mi govori da pazim kako prelazim cestu i s kim sjedam u auto.

E jebiga sad... mene su u osnovnoj ucili pogledat lijevo pa desno kad prelazim cestu, a ako ima semafora, tek na zeleno da prelazim

Danas prelazim cestu na pješačkom s dvoje djece koje držim za ruke i dođem već do pola ceste i jedna kučka prolazi u golfu i projuri pored nas na metar.

Ovo je jedna od epizoda serijala " Ne gledam lijevo desno kad prelazim cestu al auto neće da udari "

Danas na zebri prelazim cestu (idem na faks na ispit) i krećem, i sa lijeve strane vidim novu hondu civic kako mi prilazi, polako krećem prelaziti i mislim da će stati jer je zebra označena i sa svjetlosnom i običnim znakom kada ono neka ženska u autu uopće ne koči, da se nisam vratio na stazu ladno bi me pokupila

Moje vožnje su pretežito navečer i tu i tamo prek dana.... a kad i prelazim cestu dobro pogledam i nikud ne jurcam... tak da..

Idem ja jutros na posao i prelazim cestu kada pored mene prodje isto Beverly i to 500 ccm i opet iza mala tablica???

Ne, zavalio se bahati gotovan u svoje sjedište, nervozan je, trubi, samo što me ne pogazi kad prelazim cestu.