... prelivena kisnim kapima suhog oblaka skupila sam svaku kapljicu i zalila plodove nasih misli, nasih djela, nasih osmijeha, poljubaca, zagrljaja, razgovora... i pustila, pustila sam ih da rastu pustila sam ih da natope se sjecanjima i spomenama koje smo stvorili kako nikad ne bi bilo suse u nasim zivotima... pustila sam vjetar da nosi me k tebi u narucje pustlila sam ti da stisces me cvrsto uz sebe dok slusam otkucaje tvog srca pustila da pitas me zasto tako uzurbano poskakuje pod mojim grudima ono sto je u tvojim rukama dao si mi neizrecivi mir, potporu i pruzio kolicinu ljubavi kakvu samo tvoje srce, tvoje usne i tvoje ruke mogu hvala ti... hvala na svakom danu provedenom uz tebe na svakom udisaju novog mirisa tvoje koze na svakom otkrivanju novih navika tovoje svakodnevnice hvala ti sto mi dopustas da sam tako blizu tebe zelim.. zelim opet sve ponovno jos bolje i jos lijepse... zelim jos vise tvog smijeha i srece uz malo vise sunca i puno manje kise... ako razumijes na sto mislim:) vec sad ovog trena... ma, lazem onog trena kad napravila sam korak van i kad pogledao si me s osmijehom i zatvorio vrata poceo si mi nedostajati i nisi prestao cijelim putem i cijelo ovo vecer kako cu samo zaspati bez tvog zagrljaja pitam se sad no, jos uvijek si tu na svojoj kozi osjecam tvoj miris... osjecam kako dises polagano i prodires kroz svoku poru moje koze osjecam tvoje ruke kako stiscu se oko mog struka i privlacis me k sebi cujem kako pjevusis neke pjesmuljke tu si pored mene... pavas kao andelak sanjas me... sanjam te...