Zanimljivo mi je bilo već pri prvom čitanju uočiti kako je kardinal Kuharić umro zapravo kao siromah: dok u Oporuci (t. 12 i 13) kaže da gotovinu, ako je se nađe, kao i ušteđevinu s računa, daje siromašnim svećenicima, te ako što još preostane, da se time pomogne siromasima, u Dodatku oporuke već kaže da u banci na računima nema više ništa jer je sve podijelio sirotinji; također dok u prvom Dodatku spominje medalje, srebrnjake i zlatnike koje je primio kao dar u raznim prigodama, i koje je želio namijeniti za izgradnju porušenih crkvi, u Drugom dodatku kaže da tih medalja više nema, jer ih je kao i osobni kalež već sam poklonio novoj župi bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu.