- " SIIIINEEEEEE " ah, da, nisam rekla da me već 2 desetljeća i sitno zovu sine, nisam, ha, ne? okej. nego, da nastavim - " sine, dođ der malo majci, da malo popričamo " bacam knjige u sobu, drmnem par preostalih myoflexa od nedavnog uklještenja živaca da se što je više moguće umrtvim i odvučem se do dnevnog zavaleći se u svoj, u cjeloj rodbini poznati nu-je-sidi-ko-ćaća-na-kičmi stil. - " reci. al brzo, moran učit " - " sine, ti znadeš da te majka jako voli, al ovo vako više ne more. ne znan ništa otebi, šta ti se događa, šta ti planiraš u svom životu... nema te ukući, stalno si vani, ne priča ti se nikad sa mnom. ne more to više tako. " - " a šta bi da ti kažem? da, učim, da, dat ću te ispite, ne, neću prestat izlazit jer to nebi ništa prominilo, i ne, neću se udat " - " sine, ma radi šta god oćeš, al ako ti je nešta teško, promini, ima privatno ekonomija ako ti je pravo teško (privatno ekonomija u zagrebu se odmalena usađuje ko finalni cilj mladih ercegovačkih studenata, op.a.), nije bitno kolko studiraš i šta al dok ti to oćeš i dok ti nije teško " - " ma pusti, vidiš da učim, oću pravo, to smo rješile još u srednjoj, sve ok, ma kakva ekonomija " i sad ide moj najdraži dio, bubnjevi i gong u pozadini, bečka filharmonija, atmosfera na vrhuncu: - " nego, ti znaš da te majka podupire u svemu, dok ti znaš da to oćeš, samo mi se ne sviđa ta tvoja frizura, izgledaš ko vještica, lipša ti je kad ju izravnaš. " - " aj pusti, meni se sviđa čupavo, reci dalje, frizuru ne diraj " - " ja, ja, evo.. nego, ja ti sve to podupirem, i tvoj izbor, i školu, i ORJENTACIJU... " - " molim?? " - šaltam si u glavi sve poznate i isprobane reakcije, ne znam kako u jednu grimasu izmješat nevjericu, šok i smijeh - " pa, ovaj,... da " gleda me sa polusmješkom, čeka odgovor, al svejedno nastavlja: - " malopren te zvala ivana, pitala sam i nju kako stojiš s momcim.. " suze lagano krenule od smijeha (đaxu iliti moju ivanu znam već 6 godina, nije više ni najbolja frendica već ju moji zovu i svojom ćerkom. mene još uvijek zovu sinom. uglavnom, Kraljica Majka je od nje probala izvuć te informacije već par puta), ne mogu ni riječi reć; - " ne znan ja, ivana ima momka, našla ga i mala marina... a imaju li ti x y dečke? " - " ne, prepametne su i prezgodne pa ih se boje " - " nemaju, a? vidim ja... ovaj.. uvik si tako došla do kompromisa sa ženskim, s muškin ne ide? " toliko sam plakala od smijeha da je Kraljica Majka se već počela bojat. - " ne mama, nisam lejzi-bejzi (tako me je u šali zvala zadnjih par godina bojeći se za mene dok su sve cure vani odrađivale svoj pubertet sa kvartovskim dečkićima u parkiću a ja s bratom po tekmama ili po raznim klubovima još od 1. srednje), nisam ni friguša (to je bio dodatak na lejzi-bejzi), samo mi se sad ne da s tim zamarat. " - " ne moraš se stim zamarat. mama će. (na licu joj je zatitrao ponosni smješak) " - " m-m-m-molim? " - počela sam se trest, ne, ne, neeee, znam šta znači kad hercegovka uzima stvar u svoje ruke, molim te nemoj... - " pa znaš da tetka ima prvu pričest svog malog, pa sam joj rekla da pozove sve momke koji su pitali za te. ne brini, svi su fini, obrazovani, dobrostojeći. iz dobre familije. i kazala sam joj da pazi, nijedan koji će te vuć nazad. rekla je da ih je dosad našla trin est koji su pitali za te, al da se ne sekiraš, bi će još, neće tako malo " - " šta si?