Fes je poseban i neopisiv; ima tu i ljepote i ružnoće, ali sve je tu život koji se intenzivno odvija, zamišljam da je upravo tako bilo i na ulicama svih starih civilizacija, tekuća arheologija, moralo je biti ovako, osjećam taj arhetipski način, gusto tkivo grada, težak zrak, napučenost, stotine ljudi hoda uskim ulicama medine, bezbroj zanatlija i trgovaca, životinjske kože suše se nakon bojenja, magarčići pretovareni robom, mali dućani i štandovi prepuni svega, latice jasmina i ruža u košarama, arašidi uredno poslagani u gomile, masline u ulju, svježe meso visi na klinovima, pogače se tek izvlače iz krušne peći, čaj od mente, metalne i keramičke posude i raznobojne svjetiljke koje noću po kućama i vrtovima čarobno boje tamu, dječica sa širokim osmijehom kupuju slatkiše, zakrabuljene žene i one koje to nisu prebiru po berberskom srebrnom nakitu i raznobojnim kaftanima i maramama, muškarci u crnim đelabama odlaze na molitvu, medrese u kojima se pogled diže od mramornog poda, prema keramičkim pločicama, redovima kurana, čipkastim štukaturama i drvenim oslikanim svodovima.