Grb je okomito raskoljen u plavo i zeleno odvojeno srebrnom helebardom i u dnu crveni skraćeni šiljak odvojen srebrnim u kojem su tri hrastova lista, prevo svega srebrna ruža zlatnih rubova u sred koje je zračeće crveno srce s crnim križem.

To je političko kumstvo hrvatskih Srba i hrvatskih branitelja u reformiranom HDZ-u, politička reciklaža manjina i upotrebna vrijednost izdaje Hrvatske za Europu u tekstu pod naslovom Kinder-Sanader, fenomen Gonga i 3. siječnja, sublimno dovršenje tajne o mudracu i madracu kroz raspuštanje Hrvatskog državnog Sabora 17. listopada 2003., ali i neke općenitije teme poput visokog plasmana Karla Marxa i Stipe Šuvara na top-listama najvažnijih Nijemaca i Hrvata u anketama 2003/04. u tekstu pod naslovom Koliko komunizma? (kao jasna referencija na Močnikovo Koliko fašizma?), zatim bonustrack o znanstvenoj radionici genocida (kao odgovor povjesničaru Vladimiru Geigeru), te tekst o Prevo đ enju Europe ili diskursu administrativnog prevođenja kao temeljnog procesa tranzicije i njegovoj filadelfijskog alternativi.

Primjerena transpozicija Tassove pjesni č ke forme bila je jedan od središnjih problema u tradiciji prevo đ enja njegova spjeva, kao i ostatka njegova opusa, na hrvatski jezik i u hrvatsku književnu kulturu.

Kad je rije č o Tassovu epu, u njegovu su se prevo đ enju okušali brojni hrvatski književnici i/ili prevoditelji, po č evši možda ve ć od Ivana Gunduli ć a (autorstvo prepjeva koji mu je pripisivan nije sa sigurnoš ć u potvr đ eno), a njemu su se, izme đ u ostalih, pridružili i Franatica Sorko č evi ć, Ivan Mažurani ć, Ivan Dežman, Šime Stani ć, Ante Tresi ć Pavi č i ć, Vinko Premuda, Mihovil Kombol i Gjorgjo Ivankovi ć.

Irena Vrkljan pripada vrhu hrvatske književnosti te je mnogo prevo đ ena i na njema č ki, a jedno njezino djelo ve ć dulje č ami u ladici jednog ovdašnjeg nakladnika.

Tako će Telećan, na tragu već spomenutog Ortege y Gasseta i njegova eseja Sjaj i bijeda prevo đ enja, zaključiti kako novovjekovna filologija već i sama za sebe tvrdi kako ima posla s mrtvim jezicima, te kako nije slučajno što je časno ime filologije danas rezervirano za tobože mrtav grčki i latinski, a da se tobože ozbiljna znanost koja se bavi današnjim uistinu mrtvim jezikom/jezicima nazivlje lingvistika.

Kao prevoditelj okušao se (uz pomo ć izvornih govornika) u prevo đ enju arapsko-andaluzijskih pjesnika iz srednjovjekovne Valencije, a s talijanskoga je prevodio poeziju Sandra Penne.

Tijekom prevo đ enja analognog video signala u digitalni, posti ž e se nova kvaliteta slike.

U nju mi, ipak, nekako ne ulazi prerano umrli, umni Ji ř í Levý (1926 1967), kojega su radovi iz teorije prevo đ enja trijumf pojmovnoga mišljenja. Sve Üto, zapravo, znam o transferu stihovnoga materijala iz izvornika u (materinji mi) hrvatski nau č io me Zvrkasti Dotur (Ivan Slamnig, op. ur.).

Ima li tajne u prevo đ enju?

Tajna je prevo đ enja u tome što je svaki prevoditelj suo č en s pitanjem može li se nešto uop ć e prevesti s jednog jezika na drugi, to je stalna dvojba.

Je li Gombrowicz zahtjevan za prevo đ enje?

Pritom je spomenuo i da se istovrsna poljska nagrada za prevo đ enje nimalo slu č ajno zove upravo Trans-Atlantik po Gombrowiczevu romanu za č iji sam prijevod nagra đ en.

Ipak, zamjerio se i Rimu, koji ga je 1527. osudio kao neprijatelja Crkve a prevo - ditelja njegovih Razgovora, Louisa Berquina spalio na lomači.

Predstavu je, nastalu prema izvornom predlošku Dubrovčanina Vlahe Stullija, režirao Dražen Ferenčina, a svi su uoči njezine premijerne izvedbe isticali prevažni prevoditeljski posao prof. dr. sc. Živka Nižića koji ju je prevo na zadarski govor.

Predavaei - profesori teološkog i filozofskog fakulteta u Ljubljani i drugdje): Jurij Bizjak, Kajetan Gantar, Milan Holc i Jože Krašovec osvijetlili su razne vidove prevo? enja Svetoga pisma.

Stranih djela nemamo, ali imamo oko tisu ć u biografija stranih pisaca koji su obra đ eni iz, uvjetno re č eno, kroatocentri č ne perspektive: u č lanku o Shakespeareu nisu u fokusu op ć e informacije o tom piscu, ve ć tradicija prevo đ enja njegovih djela na hrvatski jezik, odjeci njegova djela u radovima hrvatskih pisaca, hrvatska šekspirologija i dr. U enciklopediju su uvrštavani i strani pisci koji ne pripadaju tom vrijednosnom rangu, ali su pisali o hrvatskim temama, dulje živjeli u našim krajevima, ili se bavili promocijom hrvatske književnosti.

Bavio se prevo đ enjem anti č kih pisaca i poviješ ć u, a u Skrifteru XII/1778. objavio je studiju o povijesti Slavena unutar koje je posebnu pozornost posvetio Hrvatima.

bandido - pa onda bi Vi srbi trebali napraviti masovi hara kiri, od svih zločina u povijesti što ste napravili u ime svetog naroda... čudo jedno kako serete, prevo napravite jednu katarzu u sebe, pa onda se javite, a ne da imate četnika za presednika i drugima moralizirate, sramota, fuj.

Uz to, o zahtjevnosti pothvata prevo đ enja Trans-Atlantika svjedo č i i č injenica da najuglednija poljska književna nagrada za prevo đ enje doma ć e književnost na strane jezike nosi po njemu ime.

Nagradu Iso Velikanovi ć dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a utemeljena je na sjednici Vlade u lipnju 2005. Ime je dobila po velikom hrvatskom prevoditelju Isidoru Isi Velikanovi ć u, a kao priznanje za najbolja ostvarenja u podru č ju prevo đ enja književnih djela uru č uje se kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo književnim prevoditeljima koji su svojim prevoditeljskim radom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i č iji rad č ini zaokruženu cjelinu, a njihova djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.

Stoga recimo sasvim jasno da ovo nije prevo đ enje u scenski jezik Krležine historije, niti ikakve historije, ve ć da je ovo Vaša interpretacija Krležinih memoarskih zapisa (ne osobito duboka) i da je ovo samo Vaše i Štivi č i ć evo vi đ enje historije, tj. da je ovo vi đ enje historije onih ljudi iz ovoga zahtjevnoga kazališnoga projekta koji su htjeli ugledati historiju.

Vrstan poznavatelj Tassove prevoditeljske fortune, kojom se bavio u nizu znanstvenih radova, uredivši i dvojezi č nu antologiju izabranih hrvatskih prepjeva njegovih stihova (Ljuvene rane/Le piaghe d amore, 1995), svoj je rad na prevo đ enju Tassova epa zapo č eo prije punih dvadeset godina te, nakon višegodišnje stanke, nastavio 2007. Najnoviji hrvatski Oslobo đ eni Jeruzalem objavljen je prošle godine u biblioteci Posebna izdanja Matice hrvatske.

Da je rije č o iznimnu ostvarenju kako unutar tradicije hrvatskoga prevo đ enja Tassa, tako i u okvirima hrvatske književnosti i kulture u cijelosti, potvrdila je ovogodišnja nagrada Mihovil Kombol, kojom je Matica hrvatska prepjevatelja ovjen č ala za osobit doprinos u prevo đ enju kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik.

Ime Mihovila Kombola u ovome je slu č aju posebice znakovito jer je Mirko Tomasovi ć, autor dviju monografija o tome prevoditelju i znanstveniku, ujedno jedan od vjernih sljedbenika Kombolove tradicije prevo đ enja romanskoga pjesništva.

Tako siguran izlazak na javnu književnu scenu zapravo i ne iznena đ uje uzmu li se u obzir neke č injenice iz dotadašnje radne biografije Nade Gaši ć: više je godina bila lektorica za hrvatski jezik na stranim sveu č ilištima, sura đ ivala je kao leksikograf na pripremanju i izdavanju Ani ć evih rje č nika, ure đ ivala je knjige kod raznih izdava č a, a bavila se i prevo đ enjem.

Vrsna prevoditeljica, viteškinja Legije č asti, odražava osebujan spoj vrhunskoga profesionalizma, majstorstva u suptilnome prevo đ enju književnih djela, utemeljenome na znala č kom, filološkom pristupu, brige za jezi č nu fino ć u kao i ustrajnosti u prevo đ enju djela manje poznatih autora, za č ije bismo specifi č nosti u suprotnome ostali zakinuti, stoji, me đ u ostalim, u obrazloženju nagrade.

Branimir Glavi č i ć je tako, unutar hrvatskog latinizma, naveo: Marko Maruli ć/Marcus Marulus, otac hrvatske književnosti, djelovao u Splitu, moralno-teološki pisac svjetskog glasa, me đ u ostalim pisac bestselera De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, izdavanog i prevo đ enog u desetcima izdanja širom Europe; Ivan Č esmi č ki/Ianus Pannonius, po op ć em sudu najve ć i latinski pjesnik svoga vremena izvan Italije; Dubrov č anin Jakov Buni ć/Iacobus Bonus, po ocjeni stranih stru č njaka jedan od najve ć ih krš ć anskih pjesnika renesanse; poeta laureatus Dubrov č anin Ilija Crijevi ć/Aelius Lampridius Cervinus, najve ć i ja latinski lirski pjesnik u domovini... (Hrvatska i Europa.

Usto se bavio znanstvenim i stru č nim radom, prevo đ enjem i književnim radom.

Kao sveu č ilišni nastavnik i č lan uredništva jednoga od najvažnijih književnoznanstvenih č asopisa u nas Umjetnosti rije č i, Predrag Jirsak se (nažalost) nije mogao profesionalno posvetiti ni vlastitom književnom stvaranju ni umjetni č kom prevo đ enju.