Zato i imamo mjesečne susrete s našim biskupom kao prezbiteri.

Svoje pak službenike potiče da crkvenim dobrima upravljaju prema naravi stvari i prema odredbama crkvenog zakonika: »Neka uvijek ova dobra upotrebljavaju u one svrhe radi kojih je Crkvi dopušteno posjedovati vremenita dobra, naime: za uređenje bogoslužja, za osiguranje pristojnog uzdržavanja klera, za djela svetog apostolata ili ljubavi, napose u korist bijednika. (...) Vođeni dakle Duhom Gospodnjim, koji je Spasitelja pomazao i poslao da propovijeda evanđelje siromasima, neka se prezbiteri kao i biskupi klone svega što bi moglo odbiti siromahe« (PO 17).

Pozvani smo biti evangelizatori kao prezbiteri, mladići, djevojke, bogoslovi, na poslu, obitelji, itd.

Biskup je također " upravitelj milosti vrhovnog svećeništva ", osobito u Euharistiji koju sam prinosi ili se brine da ju prinose prezbiteri, njegovi suradnici.

Biskup i prezbiteri posvećuju Crkvu svojom molitvom i radom, službom riječi i sakramentima.

Prezbiteri, brižljivi suradnici biskupskoga reda, njegova pomoć i oruđe, pozvani na služenje Božjemu narodu, zajedno sa svojim biskupe tvore jedan prezbiterij kojemu su povjerene različite dužnosti.

Zbog toga udioništva u svećeništvu i poslanju prezbiteri uistinu trebaju priznavati biskupa kao svojega oca te ga s poštovanjem slušati.

Snagom zajedničkoga svetoga ređenja i poslanja svi su prezbiteri međusobno povezani prisnim bratstvom, koje se dragovoljno i rado treba očitovati u uzajamnoj pomoći, kako duhovnoj tako i materijalnoj, kako pastoralnoj tako i osobnoj, te u sastancima i zajedništvu života, rada i ljubavi.

21. Sakramentalnost biskupstva U biskupima je, dakle, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.

Njegov me primjer nekako sam od sebe potiče da istaknem prostore suradnje koje treba sve više proširivati na vjernike laike, s kojima prezbiteri čine jedan svećenički narod (9) i usred kojeg se, snagom ministerijalnog svećeništva, nalaze " da sve vode k jedinstvu ljubavi ' po tome što se svi uzajamno ljube bratskom ljubavlju i idu ususret jednim drugima s poštovanjem ' (Rim 12, 10) " (10).

4. Koncil kaže da prezbiteri trebaju u Mariji gledati savršeni uzor vlastite egzistencije te su pozvani nju, »Majku Vrhovnoga i Vječnoga Svećenika, Kraljicu apostolâ i zaštitnicu svoje službe, sinovskom odanošću i štovanjem častiti i ljubiti« (PO 18).

Predvodnici zajednica, onoga i svakoga drugog vremena (biskupi i prezbiteri), trebali bi iz spomenuta dva izvora crpsti snagu za osobnu vjeru koju bi potom trebali svjedočiti i učvršćivati kod vjernika.

Biskup s mitrom i štapom, prezbiteri i suslavitelji, đakoni i služitelji, svi obučeni u svoju odjeću, a ispred svih križonoša između dva služitelja koji nose zublje, idu iz sekretarija kroz crkvenu dvoranu u prezbiterij.

Krizmom se nadalje u obredu ređenja posebno mažu prezbiteri i biskupi.

Svećenici (tj. ljudi koji su kroz sakrament svećenstva dobili blagodat Duha Svetoga radi svećeničkog služenja Kristovoj Crkvi) episkopi (biskupi) i svećenici (prezbiteri) nas osjenjuju znakom križa.

Posebnu odgovornost u svemu tomu imaju prezbiteri koji animiraju hodočasnike za vrijeme njihova zajedničkoga puta.

Zgoda koja može, iako nesavršeno oslikati put koji prolaze oni koji postaju đakoni, prezbiteri

Zbor biskupa, kojima su prezbiteri pridruženi u svećeništvu, uprisutnjuje i posadašnjuje zbor dvanaestorice.

Jesmo li im spremni kao prezbiteri pomoći?

Veliku pomoć čovjeku današnjice trebaju dati naši pastiri biskupi, a s njima zajedno odgovornost prihvaćanja čovjeka i ljudi imamo i mi prezbiteri kao i svaki tko je krštenjem postao članom Crkve i primio i ostale sakramente.

Preuzvišeni Apostolski nuncije i oci biskupi, velečasni prezbiteri i đakoni, poštovani redovnici i redovnice, predraga braćo i sestre u Kristu 1. U svojoj postsinodalnoj pobudnici Verbum Domini o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, objavljenoj prošle godine, u poglavlju u kojem govori o odnosu svetih i Božje Riječi, papa Benedikt XVI. spominje mučenike nacističkog i komunističkog režima.

Kan. 4. Tko kaže da prezbiteri Crkve, za koje blaženi Jakov potiče da ih treba dovesti da pomažu bolesnika, nisu svećenici zaređeni od biskupa, nego po dobi stariji u svakoj zajednici, i da zbog toga pravi djelitelj posljednjeg pomazanja nije samo svećenik: neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Prezbiteri se upisuju u kontinuitet objave i svećeništva Crkve.

Koncil u tom smislu upućuje jasan poziv: »Neka prezbiteri nastoje pravo njegovati liturgijsko znanje i umjetnost, kako bi po njihovoj liturgijskoj službi kršćanske zajednice koje su im povjerene danomice sve savršenije hvalile Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga.« [ 16 ]

Približavajući se čitateljevu pitanju važno je istaknuti odredbu iz Opće uredbe Rimskoga misala (br. 218): »Dijelove što ih suslavitelji govore zajedno, a osobito riječi posvećenja, koje treba da izgovaraju svi (prezbiteri), valja izricati tako da ih suslavitelji izgovaraju tišim glasom (submissa voce) i da se jasno čuje glas glavnoga slavitelja.

Zato prezbiteri upućuju vjernike da božansku žrtvu u Misi prikažu Bogu Ocu i da s tom žrtvom prinesu svoj život.

U krilu Crkve, biskupi i prezbiteri žive istu ministerijalnu i sakramentalnu stvarnost.

Red episkopata ili biskupstva izvršava pastoralnu službu predsjedanja i jedinstva uz potpunost svojih odgovornosti u odnosu na lokalnu i univerzalnu Crkvu; prezbiteri (svećenici) ostvaruju istu službu u okviru lokalne Crkve u zajedništvu sa svojim biskupom i u priznavanju njegova autoriteta.

Štola je, dakle, osnovni liturgijski ' odjevni znak ' svih koji su po sakramentu svetoga reda nositelji ministerijalnoga svećeništva (đakoni, prezbiteri i biskupi).

To znači da su svi krštenici zaduženi za nastavak Isusova poslanja, dakako, ne svi na isti način, nego na jedan način biskupi, prezbiteri i đakoni, koji djeluju u ime Krista Glave, Učitelja i Pastira, a na drugi ostali udovi Kristova mističnog Tijela, tj.