ja: majko, kakva je situacijama s kokošima? jel se ti pridržavaš savjeta s teveja? nećakinja (16 mjeseci): iš, iš, iš, iš.... mater: a ne puštam ih izvan ograde. ćaća: ali to ti ništa ne znači kad odozgor mogu doći te zaražene ptičurine nećakinja: ći, ći, ći, ći.... mater: ma neće baš u moj kokošinjac sletiti. ćaća: ma najbolje da ti njih zakolješ, pa ćeš imati više vrimena za mene - sa smihom izrečeno nećakinja: baba, baba..... sestra: pa zašto ne zatvoriš kokoši u kokošinjac dok to sve na završi? nećakinja: iš, iš, iš, iš.... mater: nemam srca ih zatvoriti. pa jadne neće viditi isti, tamo nema prozora. mučit će mi se. ako dođe do toga da ih moram zatvoriti, zaklat ću ih. - i onako pojavi se sjeta u očima