moji starci puše pa ih to ne ćini lošim osobama zbog toga, jednostavno zbog stresa i previše posla.koji put im i prigovorim oko toga jer sam astmetičar i užasno me nervira kad mi neko zapali pod nosom... al trava je već druga stvar.

Ja mu prigovorim, a Marija se nasmijala i ni pet ni šest - uzme sebi tanjur.

Ako ja to prigovorim takvoj osobi onda ja, kako reèe gospodin Dragutin Luèiæ, izravno napadam i »najgrublje nasræem na ljudsku slobodu«.

Iz pisma jedne mame: " Djetetu su 2,5 godine, inače je drago i mirno, no čim mu zbog nečega prigovorim ili mu nešto zabranim, pada na pod i počinje udarati glavom, rukama i nogama o sve... nastavak »

Tu sam si baš u nezavidnoj situaciji, sa jedne strane ako prigovorim, osječam se i sama kao nezahvalna i razmažena nevista, i tako ispadam, jer uvijek kad spomenem da nešta nije dobro moram neko vrijeme gledati uvrijeđene njihove face i ono, nismo mi tu zbog tebe, već to su naši unuci...

Napisao sam (po sjećanju, jer mi se sada ne da tražiti, ali imaš u ahrivi bloga) da je Dubravko nešto rekao, što bi bilo isto kao da mu ja prigovorim što na slici drži prst na okidaču.

Kamusta Kapatin dođjoh u tu zemlju polu žutu polu zelenu... na sjeveru smrvljenu u finu prašinu... pustinja zjapi velika puna pranzine ko Abrahamovih zvijezda, a jug koji se nedavno odvojio od sjevera zelen ko Maksimir, životinja ko u priči iz osnovne i još više... i tu negdi izmeđju tog nebrojenog pijeska i te nebrojene šume smjestismo se i mi.. mala franjevačka zajednica... članova komada 4... a vruće i vruće... prašine ko u priči... na ulicama puno boli i siromašnih... al i tamo ko i svugdi... jer nema siromašnih bez bogatih... ili bolje reći nema bogatih bez siromašnih... jer ih neko mora učiniti takvim... nitko ne bira biti siromašan osim našeg Frane... e baš taj Frane pisao je o braći koja žele ići međju saracene.. da se ponašaju mirno i da po poticaju Duha mogu govoriti... naš rad u toj dalekoj zemlji bio je jako interesantan... imali smo veeeeeeliku župu... veliku ko Zagreb i još veću... mjesni biskup kojem sam zaboravio ime, povjerio nam je rad s izbjeglicama, kršćanima koji su izbjegli s juga Sudana zbog rata na sjever u Khartuom... imali smo 10 - ak centara sa školama i ambulantama... kad se sitim tih škola di dica side na podu ili na starin željeznim klupama dobro se zamislin prije nego prigovorim zbog starih zetovih tramvaja ili nesređjene pošte u centru Zadra, neke stvari naučiš tek kad ti fale... najlipši dio posla bio je s hendikepiranom dicom, kojoj smo uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi iz Hrvatske kupovali lijekove... hranu... pokrivače... invalidska kolica i slično... nikad neću zaboraviti Ahmeta, 18 godina živio je puzajuci po prašini, nikad nije prešao prag dvorišta, i onda jednog dana dođosmo mi i uz pomoć vašu poklonismo mu kolica i od tog dana sve do danas, Ahmet ko Forest Gump, nitko ga još nije zaustavio u obilasku prašnjavog grada...

Ako mu prigovorim, tvrdi da sam mentalno nestabilna i bolesno ljubomorna.

Da, da, DA: treba imati na umu kontekst (hm, kao i kad se radi o mojim postovima;), Biblija ništa ne krije, Biblija nije tek jedna od knjiga nego Knjiga (nad knjigama), Biblija nam pokazuje nas same, ne treba je čitati (duhovno) nepripremljen, (katolička) Crkva je znala što radi kad nije dopuštala prijevod na narodne jezike, a i danas pridržava pravo tko sam ja da tome prigovorim? da dade, možda ne baš konačno, ali zato mjerodavno tumačenje svetopisamskih tekstova.

Povremeno prigovorim, pa se možda sjeti da sam tu negdje, oko nje, željan.

I u Hrvatskoj je tjednik Nacional objavio sporne crteže, a u komentaru Ivo Pukanić napisao je i ovo: Uz sve poštovanje Šefku Omerbašiću, koga smatram razumnim i pametnim čovjekom, ne mogu a da mu ne prigovorim da sam jedne večeri njegovo obraćanje javnosti shvatio kao prijetnju.

Pa mu prigovorim, on se pravi lud i po starom, onda svađa, jedna, druga, treća, itd...

kako je proslo? katastrofa da bar mogu rec da sam ja sve kriva, ali ovaj put nazalost nisam. moj drugi braco se ponudio da ce mi on svirati. takvu ponudu u onakvoj situaciji nisam mogla odbiti. prije mise mi je malo nedostajalo da se dignem i odem jer nitko nije fermao ni pol posto sto ja masem, urlam, pjevam, pokazujem... ali su si svi uzeli za pravo da mi govore kako nesto treba raditi, kako ova pjesma ne zvuci.ok je konstruktivna kritika ili misljenje, ali da mi ljudi koji se nisu pojavili ni na jednoj probi govore da nesto ne valja... poludila sam. samo sam cekala da otpjevamo sve da odem uz neku glupu izliku zapaliti cigaretu. i to me malo smirilo. ali najgore je tek dolazilo... i to odmah na prvoj pjesmi. jer je braco uzeo krivu intonaciju i gitaristi su se potpuno zbunili, a o tom da su cure morale vristati jer je sve bilo puuuno previsoko... a kako je poceo svirati krivu pjesmu, pa nitko nije poceo pjevati? ili kad je jedini ostao svirati kada su svi usutjeli, a nije trebao? zahvalna mu jesam, ali ovo pisem cisto zato da to izbacim iz sebe, a da njemu ne prigovorim nesto, da se ne uvrijedi. ali sam zato razgovarala malo sa ljudima koji su stvarno stalno bili tamo, i svi su za da se malo potrudimo oko pjevanja. pa hajde da to vidim dali su mi snage za dalje. hvala Bijeli San

Ma dobro, gledajte, ja sam isto bio sklon da mu prigovorim, i ovo i ono, i skloni smo da zaboravimo sve što je dobro napravio.

nakon par mjeseci povuci-potegni odnosa sinoć me jedna situacija natjerala (poslije vidim ovu Veneru kod njega kao Saturna, mislim da nešto muti s drugom i to mi je bio okidač) da nešto prigovorim i nakon verbalnog okršaja i njegove ponižavajuće hladnoće upitala sam se je li ovo konačan kraj i što on uopće još osjeća (Zadar, 27.11.10. u 22:07)?

PS U ponedjeljak sam bio u Imotskom i nism mogao odoliti da ne prigovorim Đuzelu.

Htio sam samo malo da prigovorim jer nisam navikao plaćati informacije, a izgleda da ću trebati, bar ove točne informacije.:) prikaži cijeli komentar

I da mu prigovorim? šta? što se snašao? tako vam je to. i ja mu iskreno ne zamjeram, njemu ide to na dušu.

mi smo imali takvu situaciju da je mama otisla van raditi i brat i ja smo sami ostali sa tatom doma. i kod nas ne postoji muski zenski posao. brat radi sve sto i ja i obrnuto. samo sto smo se mi vec standardno podijelili - ja spremam kuhinju i kupaonu a on usisa, obrise prasinu na podovima i posprema dnevni boravak. ja perem prozore, on opere pod na terasi. svatko svoje, sudje svi operemo za sobom ili ga stavimo u perilicu, kako kad. i to je meni normalno. ono sto mi nije normalno je da moj uskoro buduci baca okolo izjave tipa da dok sam ja u kuci da on nema sta prati sude jer on radi a ja ne kad mi kosa nije sa glave otpala od muke. on ne moze staviti ves u perilicu jer bi to ja trebala.... ali zato kad mu ja nesta prigovorim on lupi - a sta mislis tko mi je to radio dok tebe nije bilo? (naravno on sam) i tko je sad tu lud. da ja jos ne radim, ali sta ce biti kad budem? i onda bi on jos bebu hahahahahahahahahaha pa ne pada mi to na pamet dok se ne zaposlim i njega naucim neke osnovne stvari - kao npr. da on iako jadan radi smije baciti kartoncic od wc papira u kos a ne pokraj kosa (koji sam mu bas iz tog razloga stavila odmah pored wc-a, ali on i dalje samo baci na pod-ili u korpu za ves: mad:: mad:). nitko ga nebi zbog toga tukao ili grdio. a onda slijedi da on smije ponijeti sa sobom svoj tanjur sa stola u kuhinju. i tako. i kad on nauci da ja nisam njemu sluzavka nego zena onda mogu poceti razmisljati o djeci. ovako to nema smisla. nema sanse da si dopustim da ja sjedim doma sa coporom djece a ona kao radi pa kad dode kuci malo se poigra sa djecom i to je to. a ne, ne samnom a ima tu jos svasta.. ali o tome drugi put..

To mu je naporno i kad mu prigovorim, kaže da ni on mene ne tlači da idem s njegovima.

MENI JE TO SVETO, A TEBI JE SAMO GRABA, PA ETO CURE - LOGIČKI MISLITE, KOLIKO VAS DREKEC CIJENI. ništa ti ne cijeniš, ti si pizde željan ko ozebli sunca, pa si tam one spike postavil da si kao sa suprugom nekaj isprobaval, a doma sam drkaš pred monitorom, na te jadne snimke o goloj ženskoj guzici. ha, ha, nemaš ti suprugu, ne seri. ti si dete. ako prigovorim tuki da neću da odlazi sama na fitness počinje mi srat o nekakvom svom " frei prostoru ", a to znači - slobodnom prostoru među nogama, za jebača, jer nemate pamet ni uspjeh, pa barem jebanje, tu ste onda frajeri, tu je neka jaka senzacija. dalje samo ispitaj njen tajni mobitel i promet na pc-u, jer postoji. i ne budi naivan. ili ode u salon namještaja, a muž za dva mjeseca nenadano dojde doma, a dečko iz salona je - kao - došao vrata na novom ormaru namjestiti, jer nekaj kao ne štima, a to je sama strgala, pa ga vidiš kako se penje na lojtricu, a tvoja ga draga u bjebidolki pridržava, za guzu, da ne padne, i dobro da si na vreme došel, jer baš mu ga je kanila požderati, jer i ona je hollywoodska zvijeda. ehm, ne rade vam to zvijezde, to su vas iz čačka i sombora i iz nekih rh-turbo-folk klubova krivo naučili. ili kada ti draga u uredu krivo upisuje podatke za aktivu-pasivu, ali onda ne ode po školu u ured kod stare ekonomistice na kraju hodnika nego kod mladog, nepotrošenog controllera, s kojima onda u njegovoj sobi danima i tjednima " rješava " frku, a tebi doma govori kak se muči i kak ti je vjerna, pa ti ne budi ljubomoran. jebo te, drekec, vi ste papučari, jebeni. sve ste pustili drocama na volju. dakle, kujo, odjebi, nisi ti sveto pismo, a pičaka sada ima na pretek, pa zbogom. kaj si uopće umišljaš? i pazite da ne pokrepate svi, kompletno, u tom usranom jalu hrvatskom, a rekao sam što sve radite jedni drugima, počev od onog brat-sestra-susjed-familia-ulica pa na plan društva i nacije. nisam ja kriv jadnim tukicama koje ližu guzice oženjenaca zato što su kao neki inženjeri, političari ili doktori, a one sitne ribe, pa da se dokažu, pa kao - to je normalno, svi trebaju tako. nema šanse. liži rit i dalje.

uff... najviše me živcira kada mu prigovorim nešto što je napravio (a nije trebao) i onda se on prebaci na mene i kaže a kad si ti napravila to i to. mislim... šta sam ja napravila je prošlo, tj. već smo oko toga razgovarali. ali ne, čim ja njemu nešto kažem on prebaci na mene, tako da ispada da on nikad nije ništa krivo napravio. mislim da je ovo nemoguće riještiti. uvijek će ostati takav: (

no brine me i to što sam svjesna sebe, i počinjem i sama vjerovati da je sve to manje zbog brige da moje dijete ne pokupi od nje ružno izražavanje, već da je više zbog neke želje da joj malo prigovorim...

ej ciao ja imam decka koji je takodjer 8 god stariji, zajedno smo 2 i pol godine... zadnja 2 mj se stalno svadjamo.... svaki tjedan. on svasta kaze u afektu i poslije mu bude zao... imam 19 god i prvi mi je decko. u svadjama sam uvijek ja ta koja zeli odmah razgovarat, uvijek mu kazem sta mi smeta, potkrijepim primjerom... i ne moze mi rec da nije tako.uvijek kaze da ce se promijenit, i stvarno vidim da se trudi... al nekad ne kuzim zasto su mu neke stvari tako teske za promijenit, jer se trudim da kad mu prigovorim, da mu ne prigovorim za nesto sto stvarno cini njega kao osobu, ili sto stvarno voli (teretanu).

Tomiću prigovorim kad mi zasmeta, ne znam čemu susprezanje ili ignoriranje.

Kad to prigovorim inspekciji, kažu mi da bi sam trebao prijaviti one koji rade na crno.

Uz sve poštovanje Šefku Omerbašiću, koga smatram razumnim i pametnim čovjekom, ne mogu a da mu ne prigovorim da sam jedne večeri njegovo obraćanje javnosti shvatio kao prijetnju.

Od pada Vukovara do danas ne prođe dan a da ne prigovorim sam sebi. trebao si biti tamo. drugo se ne broji.

Što reći nego svaki naklon njima, ali svima do poda, ali ne bi ja bio Hrvat da i prigovorim koju.

U zadnje vrijeme smo se opet počele prepirati i ja sve manje toleriram njene izjave, stavove, djela i sl, a ne sve što joj prigovorim digne nos i neće da priča sa mnom ili postane agresivna.