Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode... - da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajuci da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, vec samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe; - da ne podležem strahu od neuspjeha, jer cu tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dole, na zamke koje mi stalno prete; - da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga cu da naucim znatno više nego od niza stalnih uspeha i srecne sudbine; - da se podsjetim da su promašaji, cak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspehu, jer sve što je lažno odvešce me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazace mi na neku grešku, koju cu kasnije pažljivo izbjegavati; - da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvek se prisecajuci one price koju sam cesto cuo, o covjeku koji je bio nesrecan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo coveka koji nije imao noge.