Naravno, prihvatih ponudu jer umjetnost obožavam.

No, kako sam nakon rata bio jedini koji sam mogao prenijeti ovamo Heisenbergovu kvantnu teoriju, prihvatih katedru teorijske fizike pa gradnju Instituta Ruđer Bošković, ali istovremeno pisah drame i prvi dio Hrvatske tetralogije (dovršene tek ljeti 1993).

Shvatih ja iz prve da se radilo o vrlo dobro izvedenom štosu, ali prihvatih igru.

Kao što prije napomenuh, prihvatih se unapređivanja jednog djela sutrašnjice, a to je...

Kako smo toga dana postili, vidjevši sve uokolo i njih ih sabrane, prihvatih poziv zajedništva...

Popih malo vode i prihvatih komad pite koji mi dade naš dobri hadžija koji je pogostio cijeli autobus.

Da ljubav mora boljeti jer tada donosi plod potpune slobode i predanja Ocu, tada se vrši volja Očeva NEKA LJUBAV BUDE LJUBLJENA.. To je odgovor na sms-dv 12. Ovo moram podijeliti sa vama pater: razmišljajući o križu u Sms-dv 12 jučer i danas ujutro.Križ sam smatrala kao patnju koja boli a kako sam nesklona patnji i trpljenju to mi je bilo užas... Jučer prihvatih križ danas shvatih koliko je meni osobno vazan križ, bol, trpljenje za ne samo moje spasenje nego i mojih bližnjih, nikad kao do sad ne osjetih mir u muci, prisutnost samog Isusa u cijeloj mučnoj situaciji.ISUSOV KRIŽ je uistinu poljubac Očev to je hod sa Isusom, On reče: moje je breme lako i jaram sladak... bbl

mader je rekla " tamara, daj dođi " spretno mi uvalila stotinu kutija i odlelujala natrag u kuhinju. ja stojim pored bora onako blago ošamućena. bummer eto ti tamara, pa ti sad kiti bor. a kako se to ono radi? prvo promislim koga da uposlim da se tu muči sa mnom. i onda, zamislite, prođe brat. odmah zamišljam sebe kako sjedim na trosjedu i dirigiram. " malo dolje. ne tu. desno, desno. jel tebi triba crtat? " dakle, primamljivo, nadasve. ali eto, božić je mislim, neka mu bude. ni je on ni svjestan koliki je sriićo. tako se ja prihvatih posla. - ispalo (ne) očekivano dobro -

I taman kad vec prihvatih cinjenicu da Denzel nije vise ono sto je nekad bio, dozivim trenutak apsolutnog prosvijetljenja

- sad ću zatvoriti oči, začepit ću uši, odvratit ću sva svoja osjetila, čak ću i sve slike tjelesnih stvari izbristati iz svoje svijesti (cogito); ili ću ih barem jer se to jedva može postići smatrati ispraznim i lažnim, te ću se obratiti sebi samom i nastojati razmotrivši pomnije upoznati bolje sama sebe i više se približiti sebi. - ja sam nešto svjesno (res cogitans) to jest: nešto što dvoji, tvrdi, niječe, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoće, neće, koja zamišlja i osjeća; kao što sam već prije primjetio, iako one stvari koje osjećam ili zamišljam izvan sebe možda nisu ništa, ipak se ti oblici svijesti (kako nazivam i osjećaje i zamišljaje) samo utoliko ukoliko su oblici svijesti siguran sam, nalaze u meni. - pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i očigledne, za koje sam poslije otkrio da su dvojbene: naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prihvatih svojim osjetilima. - ali postoji i drugi način da se istraži postoje li izvan mene neke stvari o kojima su zamisli u meni. uistinu, ukoliko su te iste zamisli tek oblici svijesti, ne razaznajem među njima nikakve nejednakosti i čini se da sve potječu od mene na isti način; ali ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, očito je da se one veoma razlikuju međusobno.

Hmmm... prihvatih bačenu rukavicu. Hajd ' onda vi odgovorite svom unuku, koji me neki dan pitao što zapravo mora jesti dečko kojem je »ona matora« u filmu rekla: »Mora da pojedeš taj pirinač, šargarepu i boraniju makar ostao bez vazduha«

- Koliko je bilo nada sred toga grada - prihvatih ja - koliko bura bjesnilo u njemu

Stoga hrvatskom scenom kreditnih kartica dominiraju Diners i Amex kartice sa značajnim brojem ugovorenih prihvatih mjesta.

Dragi moji, evo nakon par dana provedenih u bolnici i doma, napokon progledah i prihvatih se posla...

Ipak prihvatih poziv predsjednika Predraga da sa ostalim članovima Udruge pođem na izlet i pokupimo još ono malo uvelih i pokislih kasnojesenjih gljiva koje su na izdisaju.

He lipi i oni manje obdareni krasitosću... dobih zadatak od cijenjene blogerice marijane da pišem šta volim a šta ne... pa bar to nije teško zaključiti u mome slučaju, ali to još posložiti u nekakve kategorije... ajme mučenja... no, prihvatih izazov, kondom bačen u lice u nadi da se dotična i cijenjena blogerica neće zaustaviti samo na ovome zadatku i da će idući pak biti malo perverzniji što odgovara našim razbludnima naravima...

Ne zamaraj se sitnicama Dopusti da uronim svježa u ljubičasti mrak Dlanovima mu gladim krhku opnu Prstima prelazim po hladnim usnama S povjerenjem prodam tijelo nesigurnim rukama Prihvatim prolaznost kao što prihvatih tebe Dopusti da za tebe otjeram strah I krvoločne zvijeri Stanovnike tvojih mučnih noći One od jučer, one od sutra Dopusti da ne gledam na sat Da odbacim razum U zamjenu za vrijeme I poklonim ti neki novi san.

Ne zato jer je umrla, jer prihvatih tu šturu činjenicu već odavno.

Pozvao me u goste kad završim s hodanjem, što prihvatih.

- Nego kako - prihvatih igru.

I ja naivno prihvatih ulogu izvjestitelja misleći kako je to piece of cake.

Bunio se ja jer su me drugačije učili, ali s vremenom prihvatih sudbinu, jer šef želi rezultate.

Prihvatih, naravno, jer ne događa se često da ti prijateljica, pa makar i virtualna ima isto ime i prezime.

Prihvatih okolinu, zemlju u kojoj živim, Poštovala pravila, običaje, zakone., ii što je najvažnije zavoljela zemlju, koja je odisala multikulturalnošću.

Nije me pitala, jednostavno se odlučila, a ja prihvatih spoznaju da se treba prilagođavati situaciji, imajući u vidu slobodnu volju svake osobe bez obzira što se brak temelji na zajedničkom dijeljenju dobra i zla.

Iz znatiželje prihvatih poziv jedne ugledne njujorške kolekcionarke i povjesničarke umjetnosti na privatni obilazak izložbe umjetnice Elizabeth Peyton u New museumu koji je bio organiziran za tridesetak njujorških kolekcionara, građevinskih poduzetnika i bankara.

Prihvatih uzdrhtalom rukom čašu te požudno ispih kao da je to bio napitak vječne mladosti koji mi ona iz sebe pruži.

Malo nevoljko, ali ne želeći razočarati djevojku, prihvatih poziv.

Zato se duboko u sebi nasmijah ovoj Stipinoj djetinjariji i, da ne izazivam svađu, prihvatih da je njegova kuglica okrznula i ovu drugu pa Stipe nastavi igru kako bi mene dostigao u puntima

I, eto, stjeran uza zid, prihvatih se pisanja o onome što sam dugo odgađao.