Nikoga osim nas vise nisam primjecivala..

Pred ocima mi je stalno bila kao neka magla, nisam nista ni nikoga ni vidjela ni primjecivala.

Nedostaje mi moja domovina povremeni pljuskovi, beton, drvece, wc sa mogucnoscu povlacenja vode i ispiranja skoljke... sanjam Bellis perennis... cudesno kako ih prije nisam primjecivala... stvari vam pocnu nedostajati tek kad ih vise nemate...

bok, evo moje osobno iskustvo dva braka. prvi brak zivjeli smo kod njegovig i ja sam inzistirala da kad se ozenimo odemo na stan zajedno sami. otisili smo na stan 4 mj nakon sto smo se vjenacali, on je postao totalno druga osoba. ja to nisam primjecivala kada smo bili kod njegovih jer sve njegove nedostake u nekim stvarima je nadopunjavala njegova mama. rastali smo se 1,5 godinu. drugi brak.. zivjeli smo kod njegoevoh 5 godina, pojeli su nam sve zivce, imali smo poseban kat, spojeni jedino ulazom. u kratkom roku mi smo bili ti koji smo pokrivali rezije za citavo kucanstvo (otisli debelo u financijska govna), svaki ispad njegove mame i bake je zavrsio na meni jer sam ja ranije dolazila doma. od gluposti kao sto je dogovor da uzmemo psa cuvara (dvoriste 250 m2) koji je prosao ok, dok pas nije naraso i baka je pizdila da njen peknezer zivi u strahu, da nas pas unistava sve zivo cak smo dobili nalog da pas smije bit vani samo kad smo doma: o pas je totalni bleso i dobrica i nikad nije zarezao na nju ili psa. nu da, osim toga svaka potreba njegove mame je bila ispad na mene " zakaj njega nema doma, zakaj on mora ostat na poslu.. bla sra.. njoj treba hitno postavit bla sra.. " do situcije da sam ja ispala lijena krava jer sam visila na kompu stalno (radeci fus svaki dan 4 - 6 sati da bi imali za zivot) i onad sam pukla i rekla ok, stanje grozno idemo kod mojih ako oces idi sa mnom ako ne ok. sad smo kod mojih, nije bajno ali je bolje, no ja ne vidim ovo rijesenje kao trajno. ovjde imamo poseban ulaz pa je nesto lakse.

ih esperancita nece valjda ta glupa...... pa znas da su trudnoca i pms slicni jednom mora biti ja sam sad u sred ciklusa.... juce nisam primjecivala sluz al bilo je akcije.... sinoc kad sam legla osjetim kratkotrajnu bol i ziganje u desnom jajniku i danas citav dan pratim sluz i bas je ima dosta pa mislim da je moguce da je ovulacija bila sinoc il ce btiti svaki cas... pa jedva cekam da dragi stigne sa posla da se bacimo u akciju da ne zakasnimo ja ti iskreno zelim od sveg ono sto i sama sebi a to je

Ma nije se gotovo nista promijenilo, ali onaj osjecaj.. taj feeling.. ma znam da cete reci da nisam normalna, grad ko grad, ali nije.. kad sam non stop bila ovdje nisam to toliko primjecivala, ali posto vise nisam tako cesto, ovakve mi setnje puno znace.. grad i ja.. zato sam i otisla odmah ujutro dok ga ne preplavi gomila uzurbanih ljudi, dok ga terase ne pokriju..

Nije ga primjecivala sve dok se zastor nije spustio.

krreki, pa nisi valjda i ti povjerovao u tu karamarkovu bajku o toj njegovoj navodnoj istrazi o zlocinima napravljenim u vrijeme komunistickog totalitarizma i njihovom procesuiranju?;)) ma daj, kad bi se karamarko i pozabavio tim zlocinima morao bi prvo procesuirati svog jos uvijek zivog politickog sponzora jozu manolica, a i umrlog.. franju tudmana. morao bi procesuirati i svoje prijatelje, smiljana reljica i davora domazeta-losu (" loso ", jer dobro on nikako ne moze biti), a pogotovo josipa perkovica. kako je simo dubajic umro, siroti karamarko ni nema koga vise procesuirati osim tih svojih politickih sponzora i prijatelja. povjesnicar karamarko je bio nitko i nista, bar za siru javnost, u vrijeme dok se surovao sa stipom mesicem tako da ga ta ljevica, a pogotovo " cjeloukupna ", nije ni primjecivala, a kamoli podrzavala u to vrijeme. sve sto karamarko zna, koristi jedino da bi ucvrstio svoju poziciju i imao od toga korist, tako da od te javne kompromitacije bilo koga od njegove strane, sve dok je on ministar policije, ipak nema nista;) poluobrazovani obrovacki seljacic je cisti pragmatik koji gleda samo svoje interese i kao svaki dobar cucak, poslusno slusa svoje politicke gospodare. dali oni bili joza manolic i josip perkovic, stipe mesic ili jadranka kosor, cucku je sasvimn svjedno, jer mu je bitna samo njegova kost krreki, postao si pomalo povrsan u zadnje vrijeme? zasto ne procitas o cemu se kod tog zemljista radi?

Nikada nisam primjecivala koliko sam ovisna o drugima i koliko sam uvijek pokusavala krivicu za sve sto se desava oko mene prebaciti na druge i nikada nisam odgovore trazila u sebi.

I to upravo u vrijeme HDZ-e, mediji su polako ulazili u problem, Vlast nije ni primjecivala.

od moje ni traga ni glasa daxy meni se desilo isto oko 28 dana ciklusa malo sukrvice i taj smedjaksti iscjedak jedno 3 - 4 dana.. veoma malo primjecivala samo na papriru.. test radila 32 dc.. a trebala dobiti na 30 dc.. ono jedna crta.... i taj dan kad sma radila test malo se pojavljivalo posle nista. danas je skoro sedam dana od toga... kod mene nikakve naznake... grudi me uvjek bole pred a nista jos... ne zelim da te ni razocaram, niti dajem neku nadu.. jer ni sama neznam sta je... ja cu vjerovatno ponoviti test sutra ujutro... mada bar bih do sad osjetila neke simptoma da sam zato se puno ne nadam, ja mislim da je to bio neke poremecaj ovaj mjesec, ili anovulatorni ciklus mada navijam da si u svakom slucaju, kao i za ostale zenice perlica tintin bucika

ove dvije pak, na prvi pogled ne, jer ih boja ociju itekako razlikuje, ali oblik usana, nosa, jagodica, obrva, ociju..... bas cudno, kako se u biti sve ponavlja, i kako neki ljudi koji genetski veze nemaju jedan s drugim nevjerojatno lice jedan na drugoga. to sam i prije primjecivala i ne moze biti drugog objasnjenja osim da se sve, ama bas sve, vrti oko astrologije, i zato su nasi pravi ocevi i majke, djedovi i bake, negdje gore, medju zvjezdama: angeleye:

Toliko da sam se ponekad zabrinula za sebe kad bi joj se lice ozarilo pri pogledu na prijateljicu, cinilo mi se da nisam primjecivala isto odusevljenje kad bi pogledala mene: confused:

Ma patnja i bol su prosli... proslo ljeto u sednom mjesecu se sve odigralo... i vjeruj mi da ces se brzo dici, prvi jesec boli, places, molis da se ne sazna, onda dolazi praznina postajes svjestan svega sebe kakva si i njega kakav je.Shvatis da te nije bio dostojan i onda ga pocnes mrziti i sebe sto si to uopce to uradila i sto si ga volila... Onda dolazi faza, kada pocijes cijeniti sve svoje u kuci, kada vjerojatno radi nekog iskupljenja pocnes im ugadjati i ciniti stvari koje prije nisi.. pocinjes ponovno pokazivati ljubav prema muzu u zelji da mu se dopadnes da te voli jos vise, jer ti tada treba ta njegova ljubav... jer si ovu izgubio... i shvatis da te je on-muz uvijek volio i mozda je nesto naslucivao. ali je cekao da te to prodje i da se vratis... onda se pocnes osjecati kao govno i cinis sve da te muz i dalje voli, kao i ti njega.. ma krene nesto poput ponovnog zaljubljivanja u rodjenog muza, kojeg gledas 20 god... i nisi ga primjecivala...

Ljudi moji ni jedan sms od dvije kcerke koje su do jucer nekako bile moje sve.... moje prijateljice, moje djevojke, na koje sam se ponosila i ako sam primjecivala neke sitne nerazumljive postupke.. ali sam mislila to je vezano za pubertet, pa za situaciju u kojoj smo se vjecno nalazili....

Nisam primjecivala koliko ih je bilo u tom parku, nisam primjecivala nista, osim melodije u usima, osim zraka u grudima, osim sumova u srcu, osim straha od samoce, i isplakala sam, svu tezinu ovog neumolivog vremena koje me slomilo

Kylie nisam ni primjecivala dok nije skratila kosu, nekako ju je kosa cinila bezlicnom, tek poslije sam vidjela kako ima lijepo lice

I znas kad sam ja bila zaljubljena u srednjoj, stalno sam mislila da predmet mog obozavanja bulji u mene: rofl:, kad sam se odljubila nisam ga vise ni primjecivala, a garant nije promijenio ponasanje.

Tako sam se opustila, cijeli dan sama sa svojim mislima, promatrajuci tolike stvarcice koje prije nisam primjecivala.

Neke stvari uopce nisam primjecivala, nisam shvacala kako zapravo imam super zivot

Noc... tamna, naizgled tiha, samo je pokoja zvijezda sitno svjetlucala na nebu.Sve je bilo kao i uvijek.Iste sive ulice, ista poznata lica... Ali, u meni je odjekivalo nesto, poput glasa koji mi govori da ce se nesto desiti.Nisam se obazirala na to.Bila sam zaokupljena mislima o njemu.Cekao me u starom parku.Prisla sam i poklonila mu najljepsi osmijeh.Nije mi uzvratio.Rekao je da me voli, ali da ne mozemo biti zajedno.Kao da se najednom srusio cijeli svijet oko mene.Svijet koji smo zajedno gradili... svijet nase ljubavi.Najednom su se tamni neprobojni oblaci nadvili iznad mene.Imala sam osjecaj da kroz njih vise nikada nece prosjati sunce.Oteo mi se jecaj koji je govorio vise nego hiljadu rijeci.Okrenuo se i otisao iz mog zivota, a sa sobom je odnio i dio mene.Dio koji mi niko i nista vise ne moze nadoknaditi.Nije mi bilo zao.Znala sam da on i pripada samo njemu.Otisao je... ovog puta zauvijek.Zadnje sto mi je rekao bilo je da me voli, ali da me volio, zar bi mi ovo uradio? Zar bi srusio nasu ljubav poput pjescanih kula pod naletima vjetra? Ne, tako okrutnog ga nisam poznavala.Kao da ga odjednom zaposjeo neki zli duh, okovao njegovu dudu i sakrio je od mene.Taj duh je bila ona, druga, osjecala sam to.Samo jedna njegova rijec stvorila je izmedju nas jedan neprobojni zid koji ce tu ostati zauvijek... vjecno.Ali poslije svega, zar je " zbogom " jedino sto ce mi ostati od njega i od nase nekadasnje ljubavi.Zar je ta mrswka rijec od sest slova ono sto ce zamijeniti nasu nekadasnju ljubav koju smo poklanjali jedno drugom, zar je ostala samo blijeda sjena sjecanja od one nekadasnje ljubavi? Zar je mogao samo tako zaboraviti sve? U medjuvremenu, nebo su prekrili tamni prijeteci oblaci.Na licu sam osjetila hladnu kap kise.Pa jos jednu... i jos jednu.. Pocela je kisa.Nebo je plakalo prosipajuci suze koje su se mjesale s mojima, i uvlacile se negdje duboko u mene ostavljajuci za sobom neki gorak i bolan trag.Sve je bilo mokro, i ubrzo vise nikog nije bilo napolju, ali ja sam jos stajala na istom mjestu, oduzeta, onemocala udarcem kojeg mi je zadao, obuzeta silom jacom i od mene same.Nisam ni primjecivala sta se desava oko mene... u meni su jos hiljdu puta odzvanjale njegove zadnje rijeci... uvijek iznova i iznova, a svaki put su zvucale sve bolnije.Pozeljela sam da se istopim s kisom, da me zemlja upije, da me jednostavno nestane.Ali tada sam shvatila da moram zivjeti... Ne da bih njemu ili drugima pokazala da ja to mogu, nego zbog sebe same.Ne smijem dozvoliti da me unisti on, kome nisam nikad nista znacila.I da jesam, sad je za sve kasno.I kad se ponovo vrati... kad ga napuste druge... ja ga necu cekati.ne zelim se spustiti tako nisko, uprkos tome sto ga i dalje volim.Ovaj put je stvarno gotovo.Ali, ipak negdje duboko u meni, u nekom prasnjavom pretincu moje duse, zauvijek cu cuvati njegov lik, njegov glas, njegove crne oci.Njegove rijeci koje su bile upucene samo meni, pa makar i znam da nisu bile iskrene.Bit ce tako, zeljela ja to ili ne.On je sretan, postigao je ono sto je zelio.A ja?

Vec tada me je uzasno nervirala ali zarad pristojnosti i domacina-prijatelja, na njene bujice verbalne dijareje sam pristojno odgovarala trudeci se da joj nedam poticaj za daljnji razgovor, ali kao i svi histrionicari, ona se uopce nije dala omesti; u tom svom filmu je primjecivala samo sebe i stoga potpuno propustila moju smrtno ozbiljnu facu, iritated tone of voice i lakonske odgovore na njena pitanja.

Ja ga nikada prije nisam primjecivala, jer mi nikada nije niti palo na pamet prevariti decka.

Ovo pisem sa jasnim namjerama, potpuno pribrana. Znam da ces doci na ovaj blog.Kad tad ces se sjetit idem pogledat jel nesto pisala. Uvjerena sam u to jer te poznam jako dobro.Ovo je moja posljednja poruka tebi covjeku za kog sam mislila da mi puno znaci: Sada nakon nekog vremena,, kada mi vise ona slika tebe nije pred ocima kada ne boli vise nista i kada se ne pitam vise zasto je to tako moralo biti, sada ti jos zelim reci par stvari.Nije bilo uredu graditi nesto na lazima.Nije bilo uredu zapocinjati bilo sto medu nama.Cijelo vrijeme sam bila svjesna toga da nesto nije uredu no ti si me uvjek uvjeravao u suprotno.Htjela sam ti dokazati da sam u pravu.Neznam zasto mi ono ucinjeno prije nije palo na pamet. Neznam zasto sam godinama slusala tvoje price o ljubavi a nisam u njih vjerovala.Ustvari.. lazem da neznam... ma zeljela sam ti vjerovati.. bila sam zaludjena.. A ONDA... mislim da mi je sam bog dao znak kada i kako da te provjerim, kako i kada da se otvore moje oci i prestanem vise biti sljepac.Poslje si kazao da sam ja unistila ljepo medu nama.Ma nisam.... tog ljepog nikad nije ni bilo bila je iluzija o ljepom.. varka.vraziji posao Kazes mi da te ne mrzim.. Ma kako cu te mrzit covjece kad ja ne mrzim nikoga na ovom svijetu.Istina.. osjecala sam ljutnju tugu i neku prazninu.. Osjecala sam se kao da mi fali nesto.. danima sam buljila u mobilni.. al to je zato jer sam se bila navikla na tebe., tvoje porukice... Nasu svakodnevnu komunikaciju.. Sada sam dobro, ustvari jako sam dobro.Kao da svijet gledam drugacijim ocima Vidim ponovo ljepotu u drugim stvarima... u drvecu sto polagano mjenja svoje boje. u nebu i oblacima koje prije nije imalo ljepotu jer je cesto bilo sivo u smjehu dragih mi ljudi. koje nisam primjecivala jer sam bila zaokupljena tobom.... Boze kako sam bila.. blesava.. sve to vrjeme sa tobom mi srce nikad nije ovako zaigralo od radosti.. ovaj osjecaj slobode i mira.. nemoguce je to opisati.

Sada vise nisam primjecivala svijet oko sebe - moj svijet postao je samo on: Vrijeme je proslo veoma brzo.

Ja takve stvari nikad nisam primjecivala, niti sam im pridavala znacaja, a sada mi je sve to zanimljivo.

To sam uglavnom vidjala po fish chips shopovima, al nisam primjecivala da netko to i kupuje.

Vec sam se bila toliko ispraksirala da mi je to uslo u vecernji ritual, tako da nisam to ni primjecivala kao neku extra radnju koju je trebalo obaviti

A na moju se visinu trbuh stvarno nije cinio velik i tako nisam niti primjecivala gdje sam se ustvari debljala.

To nisam tako prije primjecivala, a sad vise ne znam kaj me fakat boli, a kaj je psihocki