Svidja mi se, a sad neka me netko ispravi ako je to nesto sto prije jednostavno nisam primjecivao.

prva 2 - 3 tjedna sam radila.snimanja i slicno. bilo bi to u redu da sam to zeljela ali stvarno sam vec bila umorna od svega i jedino sto mi je trebalo je bio san. ali moja mama i agent i. odlucili su drugacije. organizirali su mi jako pazljivo svaki dan, vracala sam se kasno navecer izmorena i onda kad bi legla u krevet samo bi pocela plakati jer sam bila iscrpljena. ko da su iz mene usisali svaki atom snage. nikome nisam nista govorila jer sam mislila da me hvata pms ili nesto. ono najgore, pocela sam gubiti kile. nitko nije nista primjecivao jer je ionako bolje biti sto mrsaviji a mama ionako nije imala pojma kako stvarno izgledam u badicu. onda je bila i jedna svada sa dragim koji je u to vrijeme bio kilometrima daleko sa svojim deckima. sad vidim da sam u potpunosti bila u krivu. zapravo, bilo je krivo moje fizcko a samim time i psihicko stanje. to je trajalo dok se jednog kasnog popodneva boja moje koze nije doslovno stopila sa bojom bijelih plahti na kojima sam morala pozirati. pocelo mi se vrtiti ali jos uvijek nisam nista govorila, mislila sam da ce to proci jer su mi se takve stvari dogadjale tih dana.ali onda sam trebala ustati. i to je bilo to. nisam mogla. tek onda sam shvatila da bi bilo dosta. samo sam rekla da vise to ne mogu. nisam imala snage davati druga objasnjenja. tako sam izgledala da to nije niti bilo potrebno. odmah su digli uzbunu. mislili su da je to trenutna slabost ali znala sam da je doslo daleko od toga. anoreksija me opet pocela hvatati. taj osjecaj mi je bio jako dobro poznat. istog trena otkazano je sve za iducih tjedan dana (koliko sam jos trebala raditi po raznim mjestima), poslali su me Njemu i njegovim deckima na brod. vec sam toliko puta prosla takve stvari da sam odmah znala sto mi treba. mama se nije imala pravo buniti jer je shvacala da je ona dobrim djelom bila kriva za to. rizik je bio velik ali znala sam da cu biti ok. i bila sam. decki su jako pazili na mene. ja sam samo odmarala, spavala. iduceg tjedna su nam se prilkljucile i cure a dalje sve postaje dio nase povijesti. tulumarenje od jutra do mraka (ni sama ne znam kako sam to izdrzala, nemojte reci mojim doktorima, pali bi u nesvjest). zato sam sada i ako umorna prehladena. ali proci ce to brzo.

Ja sam svaki dan prosao kraj nje barem 5 puta i nisam uopce primjecivao a nisam ni primjetio da je nema

Vec kao mala pokazivala je sklonosti ka prorocanstvima ali to nitko nije primjecivao.

Desavalo se da tih dana u Beogradu idem cestom sa majstorom.. a on me je tjerao na to.. iako nisam imao zelje da izlazim iz meditacije i kuce.. da setamo i pricamo i druzimo se sa ljudima.. kasnije shvatis da je to sve zbog iskustva.. koje jos moras steci.. kao i toga da sto vise naucis u tom trenutku da bi kasnije lakse primjecivao i slicno.

Od samih pocetaka, primjecivao sam kondenzat iz zadnjeg lonca nakon hladnog starta, a logicno objašnjenje mi je bila kondenzacija zbog promjene temperature ispušnog sustava.

meni je dosta tesko u drustvu govorit o sebi, o svojim problemima.. tesko se upustam u dublje veze s nekim tko mi se svida, kao da nitko nije dovoljno dobar za mene, svakom momku nadem po sto nekih mana koje mozda netko ne bi ni primjecivao, u vezama ne ostajem dugo, a cesto odaberem ono: bolje mi je bit sama.. ljudi se vole druzit sa mnom jer sam opustena, nikad sa mnom nije dosadno, prihvatilu su da ja o sebi ne volim pricat i to im je ok.. al meni to nije u redu, voljela bi se i ja zaljubit, prihvatit nekog s svim njegovim nedostatcima ne znam jel to nedostatak sigurnosti (ne vjerujem da jest) il strah od bliskosti il nesto trece

PITANJE: Imam passat 1,8 benzinac, ' 95. Kad sam ga kupio prije 5 godina primjecivao sam da, po ljeti ako upalim klimu, ventilator na kileru odmah upali drugu brzinu i temp. je bila stabilna, no u zadnjih god. dana druga brzina ventilatora se ne pali ni pod kojim uvjetima ili opterecenjima i temp. motora dode i do cca 105 stupnjeva.

Nije ni primjecivao kako je jako grli, kao da zeli da je zastiti od svog bola kroz koji je prosla.

Utegnut u korzet s milijun vezica trbuscic se jos nije primjecivao...

Ja sam duuuuugo bila tuzna, uplakana cak i na antidepresivima jer mi je to bilo najteze u zivotu sto me zadesilo i nisam se znala s tim nositi i naravno da je on to primjecivao: (Da mi je da ga ne lazem a da nekako sve uvijem.

Kralj medjutim, nije bas mnogo volio tu svoju prvu zenu, rijetko bi je cak i primjecivao mada je ona gajila premu njemu pravu i odanu ljubav.

Nije mario, nije ju primjecivao, ili bolje receno nije vjerovao da pjetao ocerupan u borbi sa svakodnevicom jos moze privuci koju koku iz jata.

Nisam ni primjecivao kako me iz minute u minutu osvajala, mene tada jos blentavog nezrelog emotivnog dvadesetogodisnjaka.

Nitko ga nije primjecivao, a trebalo je vidjeti ono predivno u njemu...

Danas neznam sta me podsjetilo na djetinjstvo, probudio sam se pogledao kroz prozor i obuzeo me neki cudesan osjecaj, zapravo kada bolje razmislim znam sta me vratilo u proslost, kroz taj isti prozor prije otprilike desetak godina promatrao sam dvoriste, bilo je oblacno kao i danas i povremeno je padala kisa, znam da sam toliko zudio za time da izadem vani da sam proveo sate na prozoru, nisam gledao ni ljude ni nista, nisam cak ni primjecivao kako se ljudi krecu ulicom ko ni danas, gledao sam nebo, stabla, ulicu u cjelini... sada kada bolje razmislim nedostaju mi ti dani, dani kada je jedini problem bio dali cu danas izaci vani igrati se ili ne, to je bila jedina stvar koja me mucila tih dana... a ustvari nije me ni mucila jer sam stalno bio vani ali uvjek je to pitanje bilo u meni.Ali zapravo se pitam dali se mi toliko trudimo da se istaknemo samo zato da ne budemo zaboravljeni? samo zato da budemo pamceni jer smo ucinili nesto sto niko nije prije nas, neki se pamte kao izvrsni znanstvenici, grcki filozofi jos dan danas zive u nasim sjecanjima jer su se istakli u podrucjima znanosti, neki su se istakli u umjetnosti a neki kao veliki vojskovode, neki su se istakli u medicini, a zapravo oni nikada nece biti zaboravljeni, istina je da rijetki znaju za njih, ali znaju i dok ih ljudi pamte oni jos zive na neki nacin, zar je to zapravo ono sto nas tjera da uspijemo, to da ne budemo zaboravljeni? ali i pitanje je kako cemo ostati zapamceni, i serijski ubojce i mafijasi i pljackasi takoder su ostali nezaboravljeni, to jest zapamceni... zapravo pa i oni su se istakli na svoj nacin... kao sto je proslost temelj za sadasnjost tako su i sjecanja temelj naseg zivota, jer zapravo ako se ne sjecas greske kako znas da ju neces ponoviti, ako se ne sjecas losih iskustva kako ces ih izbjegavati? mislim to ja sada filozofiram ali mislim da ima i istine u tome... ajde ljudi uzivjate, ispricavam se onima koji citaju ovaj blog sto neko vrijeme nisam pisao ali nisam imao ni ispiracije ni volje tako da... do sljedeceg citanja..

Uglavnom.. danas ujutro dok sam se tusirao nisam primjecivao nista neobicno, do sada oko 9 sati navecer nisam opipao veliku kvrzicu... velicine je 3 x3 mm... izmedu testisa je i penisa (vise na penisu)...

Gledajuci vedro nocno nebo ostao sam zapanjen brojem zvjezda koje inace golim okom nisam primjecivao, i cinjenicom da se Venera, Mars i Jupiter posve jasno razaznaju, a posebni ushit dozivio sam kada sam vidio Jupiterova cetiri najveca mjeseca

Neznam sto je ona osjecala i o cemu je mislila tad, jer ja nista nisam primjecivao oko sebe..... samo taj pogled

I meni su moji roditelji tupili da nitko nije ruzan i da svatko ima neku svoju ljepotu i individualnost.... ali sto je to menie vrijedilo kad sam imala 15 - 20 - 25 i muskarcima se nisam svidjala u tolikoj mjeri... nisam bila sretna zbog toga i zaljubljivala se u tamo nekog a on me nije niti primjecivao ili bi me grubo ismijao ako bi mu slucajno dala do znanja da mi se svidja (posredno)

Povracalo mi se od njegovog migoljenja, al on to nije primjecivao i dalje je micao prste u odvratnim carapama.

Imala je na sebi dugacki kaftan od samta grimizne boje, ali sve sam to tek uzgred primjecivao, jer mi je paznju privukao predmet kojega je more upravo izbacilo na suho.

Ona ga je voljela i on je to ukoliko i znao i primjecivao ali je taj osjecaj iskoristavao.

Boravak u novoj sredini nije mu predstavljao problem, nije primjecivao nikakve razlike, doduše lagano je rastao i dobivao nove fizicke oblike, bio na toplom i sigurnom mjestu ali i dalje je bio ono što i je, ljubav.

Bio jedan covjek koji se nikad nije kupao, a nije primjecivao svoj zadah, umjesto toga sve druge je okrivljivao da smrde, ukoliko bi mu isti ukazali na zadah od nekupanja

On te sve stvari nije primjecivao jer ju je percipirao kao mladju sestricu, bebu obitelji.

Bok vitiligicari ili kako se vec mi zovemo..... upravo mi je danas dijagnosticiran vitiligo, zazelite mi dobrodoslicu:).... skuzio sam proslo ljeto da imam depigmentizaciju na saci lijeve ruke, nista glomazno ali vidljivo kad okolo potamni koza.... naravno preko zime nisam to vise ni primjecivao, no cim mi je koza ove godine malo potamnila, odmah je drasticno uocljivije, a imao sam prije koji tjedan sistematski pa sam upitao doktoricu sto je to... posumnjala je na gljivice, rekla probaj kremu tjedan dana (neka triderm krema protiv gljivica sa kortikosteroidima), nist se nje desilo, cak sumnjam da mi se i prosirilo, i narucio se ja dermatologu i otisao danas.

Iz Zagreba sam: D.. samo do sad nisam primjecivao.. tj. nikad nisam imao problema.. uvijek se je automatki palilo zeleno svijetlo... ali danas.. je bilo iritantno.. usput par metara dalje vidim frenda na bicu.. ono idem ga stici.. dodjem i stanem na crvenom svijetlu (koje bi bilo zeleno da je netko stisnuo gumb).. tako da sam sam put cekao zeleno.. frend ispario odavno.. u povratku opet isto.. samo na drugom dijelu kvatrica

Nista te toliko ne nauci toleranciji kao zivot u zemlji gdje vecina stvari i obicaja toliko razlicite od svega sto si do tada znala, gdje je mentalitet posve razlicit od domaceg, osvijestis mnoge stvari koje su ti prije nisi ni primjecivao..

Ne znam, meni je to sve normalno i nisam nista takvog primjecivao kad sam se vozio iako ne zivim nigdje gdje prolazi receni bus.