U tom trenu sam zaboravio na nju, ne skroz, ali mi je bila negdje u primozgu, prošla je godina dana, nisam je uspio naći, nije da sam se pretjerano trudio, al yebiga.

Čekala sam i dočekala neznance koji su ušli u moj život na jednoj cesti noći, opkolili me, prijetili mi, pokušali razbiti stakla koja nas dijele, a samo zato jer sam ga zaobišla brzino svojih pokreta - nešto što njegov šovinizam nije mogao podnijeti, njegov mačoistički ego-trip izgrađen na primitivno neandertalskom primozgu primitivizma s primjesom alkohola, u noći koja je iza mene, iza mene, mene, iza....

briškula, tršeta, trijunf, šnaps i mexiko i to baš san igra davno sa ljudima iz tvoje republike ston, žuljana itd dobra igra u troje i razmišlja san te pitat ako znaš da mi napišeš pravila jer san zaboravija ima 20 godišt nisan igra a sve mi je u primozgu a niko nezna

Tako sam se nekako i ja danas ustala iz satenskih lancuna i sve spuštene tolerancije prebirem po primozgu kak bu jebate sve stalo i škole i tvornice (one dvije), aute bumo spizdili na krovove, goluba tak više ne bu jer valjda bu si snajperisti malo provežbali, sve bumo zavarili kaj je na otvaranje preporučeno i gubice, kad je nemoguće (je li?) da se jednostavno evakuiramo par dana na Sejšele dok projde gungula.

Odsad nastojte držati tu misao u primozgu 24 sata dnevno.

Ali ideja je došla, sklupčala se negdje u primozgu i tamo čučala nepomično.

Otkad sam počeo studirati, ideja o odlasku vani mi je uvijek čučala u primozgu i razvijala se.

U primozgu čuvam one lipe dane

Jesam li to doista Ja, jedna od mnogih mene što je egzistirala-nekad, što egzistira još sad negdje u primozgu podsvjesti da i nisam svjesna da sam sve i nisam sve.

Javna televizija ne bi smjela takvo razmišljanje imati ni u primozgu, ne bi joj se smjelo ni slučajno omaknuti.

Na moju nepatvoreno iskazanu sablazan i osupnutost, kao i na moje pitanje: " ti mora da se šališ? ", ovaj je svoju teoriju (nepostojećih) čestica u primozgu, zapečatio izjavom: " pa kaj, svršim van, pa neće ostati trudna ".

Ni u primozgu mu nije bilo da traži svoja " prava ", a vjerovatno mu je najveća želja bila da postane nevidljiv, na jedno pet godina, dok se ratne cijevi dobrano ne ohlade.

Ako ode imalo dublje završit će u mom primozgu A onda nam nema povratka.

I taman odlucim proci to neko mjesto, ali frakcija sekunde cini svoje u zenskom primozgu i zapravo shvatim da ja u to mjesto ipak hocu.

No, dok sam razgledao kladionicu, odmah pokraj nekada najvećeg željezničkog čvorišta u Europi a i šire, negdje u primozgu upalio se alarm.

A ono o šutanju dok ležiš na podu, znači da si negdje u primozgu svjesna da ćeš istrpiti i najveće pizdarije u ime ljubavi, a nekad i kontra sebe, a to je nešto što pod hitno moraš mijenjati.

Šok, nevjerica u očima, tuga, čemer i konstantna pulsirajuća bol u primozgu.

Bilo kako bilo, takve stvari nosim u primozgu, služe mi u strukturiranju određenih odnosa prema svijetu i ljudima te ih koristim kako bi dopustio razvoj diskurzivnih postavki van onih koje su trenutno fiksirane kao dominantne.

Međutim, u čovjeku je nešto nezajažljivo pa bi htio biti glavni i onda kada je u primozgu svjestan svojih nedostataka i mana.

Već jučer post ovog radnog naslova čučao mi je u primozgu, al blog.hr se nije htio družiti sa mnom.

Umor klizi kroz cijelu mene s željom da me prožme do najdaljeg atoma i molekule, pa sve do okamenjenih misli stvrdnutih negdje u primozgu.

Tako to kreće, ako vam je nešto poznato, vjerojatno ste stariji od 45. No vi lider Srbije između dva kruga izbora da intervju njemačkom novinaru i ustvrdi da Vukovar nije hrvatski grad, što mu je va ljda ostalo u primozgu.

Č ovjeka Hrvata, evo na primjer mene u Australiji, zbombardirana vijestima o padu meteorita podno Urala i o ostavci pape Benedikta XVI., ponekad zatekne vlastita nedoumica o tome je li slaganje riječi lako, ali živčano besmisleno, budući da je poput igre domina: prošla su već gotovo dva vruća australska tjedna, a meni se još po primozgu vrti stejtment mojega zauvijek frenda, izrečen tijekom prekratke i površne korespodencije diljem tajnih fejsbukovskih inboksa o smislu i tijeku života i ljudskom dostojanstvu s imanentnim destrukcijama sve do borbe protiv ovozemaljske smrti: Ja ne pljujem, ja živim tu, i ne želim se valjati u pljuvački.

Najprije recimo da je izvanjski politički analitičar Davor Gjenero posve neugledan komentator, ne već naoko i doslovno, jer nas se Gjenero kao statura zaista ne tiče ovdje nasuprot govorimo o njegovom javnom liku, o onome koji je krajnje sumnjiv, u razložnoj mjeri u kojoj Davor Gjenero ima običaj sumnjati u biografije protagonista hrvatske politike: recimo, mrtav je hladan biografiju Jadranke Kosor usred izborne kampanje prokomentirao tekstom naslovljenim " Mamma nazionale sumnjive biografije ", ni u primozgu ne pomišljajući da bi jednako sumnjičav naslov mogao, pa možda i morao staviti u zaglavlje teksta o nacionalnom tati, čija je biografija nesumnjivo dvoj (be) na: jedna je ona besprijekornog nacionalista koji je robijao za Hrvatsku, dok je druga ona predsjednika-građanina koji se uopće kao građanin uspostavlja u nijekanju bilo čega nacionalnog.

cvrčala sam doma, a onda ipak našla vremena i smisla da se ode na more sinje.. poanta je bila odmoriti dušu, tijelo, iscijediti još malo ionako prazan džep.. put koji inače traje nekih 4 i pol sata pretvorio se zbog bure, nemilosti sv. roka i svega nešto u put od 11 sati.. (slovima jedanaest sati) moreeee, o moree i sve ajde, ipak super ali kako je tu bilo i dječurlije cca komada tri već uz jutarnju kavu i novi sunčan dan pitale smo se kamo ide ovaj svijet? i već odavno, a da mi to valjda nismo primijetile mora da je nešto ili sve, otišlo u krivo jer je u primozgu stalno titrala onak nepriznata željica, da se uz kupnju cigareta na kiosku nevino pita.. jel imaju recimo avionske karte za NZ ili barem australiju pa da se kupi jedna, svakako jednosmjerna srećom, noći su bile tihe, mirne, usnule i tople.. a absolut je brisao dan, po povratku u metropolu, evo opet cvrčim.. ali mi cvrči i mozak mora da je zbog temperature, sigurno je zbog temperature a možda daljnjem cvrčanju mog mozga pomaže informacija dobivena iz treće ruke da je moja, a vlastita, gđa.Majka, sva brižna i na usluzi nazvala mog bivšeg, odseljenog, čamotinjom vazda ispunjenog.. i rekla mu slatkim glasom, da ako je stanje već takvo, da on slobodno kod nje donosi svoj veš na pranje I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.

Najgore sto se moze dogoditi jest da tebi ovo ostane negdje u primozgu pa se svako malo toga sjetis, pa ti se javi i dalje neka sumnjica, pa mu to jos koji put spomenes... nedobog opet i pogledas u mob...

Kada sam kao tinejdžer gutao krimiće, ostalo mi je u primozgu da je svaki američki krimi seks započinjao time da je žena frajeru strgnula ili odvezala kravatu.

Olako trošenje novca u državnim tvrtkama na čelu kojih je sad kukuriku garnitura, ni u primozgu ne mogu dovesti u vezu sa Sanaderovom pljačkom.

koncert: vozim gig ko u nekoj dezinficiranoj epruveti. sterilizirani, laboratorijski uvjeti. previše pazim. idem si na k. čekam samog sebe. dobro je, publikum je strpljiv. pažljiv. pjevljiv, al ne zborno. više onako pojedinačno. ne odlaze ni puno pišat. znate, kad negdje puno njih ode pišat samo zurim u tu rupetinu ispred sebe i razmišljam dal jedino mene tako život seksualno opći il se to i drugima zna desit bar ponekad. dobro, imam zabijene sluške u uši i ne čujem ništa izvana, al fakat sam dojma da ne žamore u toku pjesama, čak ni između njih. zatečen sam, na ovo nisam spreman;))) negdje iza pola repke svi smo se malo odledili. u primozgu mi playa stingov englishman in new york, hehe pržimo svoju best buy (da, namjerno nisam napisao best of) listu pjesama, prilagođenu općim uvjetima u Fafu. s Fafom imamo sporazum o nenapadanju. a skoro nikad nismo izvan njega ni svirali. zapravo jesmo, al to više tretiramo ko godišnji odmor. tamo gdje svi kanali šljakaju, a kablovi su uredno namotani i svaka stvar ima svoje mjesto, i moto je sve ćemo napraviti, samo reci hmm, to očito nije za nas. nismo u toj misiji. ne sviramo s drveća ni jednu. s gladijatora samo 3 singla. ne pljeskam ručicama, ne crvčim, ne dižem. samo ravno čujem se genijalno s tim in earom upižđenim direktno u pult. sveti biff, bog ga blagoslovio kako je lijepo kad znaš da je sound najbolji moguć. istina, nekad je to samo za ocjenu 2, al i tada znam da za 2 ne može bit ni teoretski i da je to vjerojatno najbolji mogući zvuk obzirom na okolnosti. (jednom smo prilikom dobili bolju bibicu od dogovorene, ne zato jer je gazda napravio super posao na kartama, nego zato jer je s nama svima dokazao da mu je oprema super. znam, zvuči apsolutno anbilivbl, al to neću nikad zaboravit.) furamo do kraja, skoro dve čuke. svima je u dvorani jasno da sad ide bis osim nekom čovcu koji 9 sec nakon zadnjeg tona pušta muziku. jebiga, ne može to tako, ja hoću da sviramo još, nismo šupci da samo tako odemo. sviramo još 20 minuta. poslije giga dolaze nam neki pristojni, srdačni ljudi, zahvaljuju, rukuju se, slikaju lijepo ovdje ljudi imaju srca

Nedostatak simbola na kraju poruke sve pretvori u znak upitnika... koji se onda ugnijezdi tamo negdje iza u primozgu i svrdla i postavlja pitanja, stvara sumnje a ni jedan odgovor nije dobar.. ni jedan nije zadovoljavajući pa počinje misao i svaka ima onaj strašan što ako? i tako bezbroj.... pa prekorijevanje sebe, njega... a sve sa šutnjom koja je tobož mudra, sa stavom koji je ispravan bitno je ne izložiti sebe, bitno je i dalje biti osamljen u ponosu i taman kad se drama počne oblikovati slijedeća poruka je ta koja umiruje i donosi udah daljnjeg postojanja