Gradit kucu u nekoj pripizdini i na top lokaciji isto kosta.Razlika je samo u cijeni zemljista.

Bio bih seoski učitelj u tamo nekoj pripizdini kod Imotskog. " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " " Jok, jok

Jedan malo morbidan i banalan primjer - da ti umre neka draga i bliska osoba, a ti si u nekoj pripizdini na drugom kraju svijetu i saznaš za to nakon cca mjesec dana - je bi te bolilo od onog dan kad je umrla ili kad bi saznao da je umrla?: rofl:

Završio sam u pripizdini kamo ni ja nisam još bio.

9. maknuo si se iz pripizdine - u polarnu klimu i to ne u toronto, već u neko seosko predgrađe - i ti mi pričaš o pripizdini - da nije hrvatska sve na svijetu, al nisu ni uvjeti isti svugdje na svijetu. prošli mjesec sam bio u madridu, za tjedan dana idem u london - radim na upoznavanju okoliša " pripizdine " zvane hrvatska, štoviše, ne plaćam sam ta razgledavanja već firma koja misli da će zaraditi na tome što ja odslušam tjedan dana tečaja koji košta više od cijene doktorata - znam jer doktorat plaćam sam

Super soba s kupaonicom, sve čisto uredno i s televizorom je 120 - 130 kn, a sad ću ja tu negdje u nekoj pripizdini plaćati 200. Seko, nekog drugog ćete morati čekati, rekoh u sebi i odjezdismo dalje.

fascinantno je kako ljudi gledaju na bilo koju kritiku vs crkve kao mrznju prema cjelokupnoj religiji. nakon stotinu stranica ovakve rasprave, neki jos nisu u stanju odvojiti kritiku prema jednoj stvari naspram kritike cjelokupne institucije. i onda odgovaraju sa protupitanjima i protunapadima. 100 puta sam pisao da je crkva previse heterogena zajednica da bi se mogla obojati crno ili bijelo. jedno je politika koju provodi kaptol, a drugo je neki svecenik u nekoj pripizdini koji cijeli zivot sluzi ljudima i dobru. jedno je bezbroj pozitivaca koji su neistaknuti i za koje se nezna osim ako ne suradjujes sa njima, koji unutar crkve kao institucije pomazu ljudima u mjerama koje se ne mogu u jednom postu opisati, a drugo je Miklenic iz glasa koncila koji lupeta pizdarije u svakom broju. druga stvar su svecenici-serifi ili onaj biser iz Kastva koji se eto bavi politikom na sva zvona, pa ga jos nitko nije razvlastio duznosti.

u našem se malom kolektivu nedavno pojavila mlada pripravnica. o obitavanju toga bića u ovom staništu i njenom izgledu znao sam samo iz priče, kao da je tajanstvena ptica Dodo. njezin ju je šef, očigledno, dobro čuvao od pogleda ili ju je, bezobzirno, ugurao u neki kutak svog odjela i zatrpao poslom, tek nekidan zatražih od njega da neke podatke pukne na server kako bi se njima poslužio u jednoj analizi (koju, bajdvej, radim da bih izbjegao bitnije misaone poslove). ništa od toga, kaže, pobrisao je fajlove, ali može na papiru, ako hoću ponovo unositi ma samo daj što daš, ako treba i radit ću samo da ništa ne radim poslat će, veli, kad uhvati vremena ni pola sata nakon našeg razgovora na vratima moje radne sobe pojavila se Pripravnica. pripovjedači, dakle, nisu lagali. mala je odista zgodna. šta zgodna, da sam Sioux za nju bih odmah dao pola tuceta ponija i ono krzno albino bufala koje već pet generacija visi u našem wigwams-u. (i spričavam se svim ženskim udrugama ako će ovo tretirati kao poziv na prodaju ' ' bijelog roblja ' ', ali to je samo izraz mog evidentnog ushićenja pojavom). danas je ponovno zablistala u mojoj sobi. donjela je neke potvrde na potpis. predložih joj da sjedne i sačeka. odmah ću pogledati. i službeno ozbiljnom facom bacih pogled na papir. nikada nisam tako dugo isčitavao te dosadne, na isti kalup pisane, potvrde kao tada. od slova do slova. slovkao sam u sebi kao prvoškolac nebi li njeno prisustvo potrajalo što duže. podigoh glavu. smješkala se. meni kao pojavi ili meni kao napaljenom bezveznjaku. ma koga briga, smješkala se, i to je dovoljno. - ovdje je prilično hladno rekla je iznenada naravno da je hladno kad sam u sobi naslijedio klimu koju je neko odavno naštelio na 22, a u seljakanju se izgubio daljinac pa temperaturu reguliram uštekavanjem i ištekavanjem klime iz naponske mreže. - hladno? to je zato da dugo ostanem svjež - ha ha vi ste neka lako kvarljiva roba - o da, a onda, što je najgore, kvarim i sve oko sebe, kao breskva u gajbi - da, čula sam - a što ste to čuli, molim lijepo? - pa da vas se moram paziti mater vam zavidnu. jednog ću dana eutanazirati sve te brbljive kokoške ko onomad kad se pojavila ptičija gripa. u krugu deset kilometara oko sebe. zavrtanjem vratova, motkama, bejzbol palicama, vatrenim oružijem, petriotom - zar izgledam tako opasno? - ne znam, ali kad god vas vidim na piću ste s drugom djevojkom e, da, recept koji očigledno uvijek pali za stjecanje ' ' ugleda ' ' u društvu. a sve je samo stvar taktike nastojim svaki započeti razgovor, bio on privatni ili službeni, nastaviti uz piće u ugodnom okruženju nekog kafića. i to ' ' prometnog ' ' kafića a ne neke skrivene šupe. ne zato da bih bio viđen (dobro, malo i zato) nego da pokažem da ništa ne skrivam, da nemam pritajenih primisli kakve se obično, na djelu, iskazuju u mračnim kutovima skrivenih provincijskih kafića. takvi razgovori su uvijek opušteniji i ugodniji i omogućavaju bolje upoznavanje sugovornika (što smatram bitnim osobito u službenim razgovorima). osim toga, kad kažem Mom Svjetlu U Tmini da sam bio s tom i tom u ' ' prometnom ' ' kafiću odmah joj je jasno da ' ' tu nema ničega ' ' jer ' ' da sam htio da me ne vide otišao bi u neku šupetinu u Pripizdini Donjoj, zar ne? ' '. daklem, dokle god me vide na javnom mjestu, nisam opasan - da, ali samo na piću mogao bih vam to objasniti, ali morali bismo otići na piće - pa ne znam razmislit ću gledam je kako stoji ispred drvenog mosta što se nadvija nad mutnom rijekom i gleda u pravcu mračne šume obavijene maglom na drugoj obali. vidim kako se premišlja krenuti preko ili ostati na sigurnoj obali. taj strah od nepoznatog podiže joj adrenalin, razbuktava maštu i organizam u tijelu stvara veliku količinu hrabrosti kao protutežu tom strahu. nasmijala se - još ću razmisliti

Jedna u knjižnici u vukojebačkoj pripizdini, a druga u nekim uličicama blizu Dubrave.

Iako si često znam olakšavati pomisao kako je mojoj generaciji sjeban život vanjskim utjecajima, pa se tješim kak ipak ne živim tamo negdje u afričkoj pripizdini kao pripadnica nekog plemena kojeg kolju noći pripadnici nekog drugog plemena, nekad to jednostavno ne ide. davnih sam dana rekla jednom friku zapadnjaku kak nema pojma kaj je to život, jer se zlegel u jednoj državi i po svemu sudeći riknul bu v njoj, a da za sve to vrijeme nije bilo veće frke od povremenih štrajkova kontrolora leta. moja generacija zlegla se u jednoj zemlji, onda je živjela i ginula boreći se za drugu, ondak u toj drugoj ima sad kaj ima, a većinom nema ak se borila za nju i kaj, sad je spika ući u treću. treba imat za to živce, il otupit il zašiljit, ni jedno ni drugo nije normalno. generalno možemo se mi muljat kulike hoćemo al normalno nije.

ma znaš da ima jedna stranica na kojoj piše gdne nabaviti i kako koncentrirati uran-235. nešto su spominjali usisavače u dizajnu atomske bombe... uglavnom, tip priča o postrojenju negdje u pripizdini SAD-a, koje je slabo čuvano, i kako on nabavlja ono žuto što se samo zove kolač: cerek:

NIJE ODBIJEN - prica se u pripizdini da mu tange dobro stoje jer dolazi sa body building grupe

Posto zivim u pripizdini gdje je 80 % penzica sve oko sebe gledam upicanjene travnike i vrtove.

Ali neš ti vraćanja robe u pripizdini.

Ona zivi u pripizdini, a tamo nema dernecenja ko ovdje nego su svi uredni i dobrocudni i slobodno vrijeme provode pijuci caj, okopavajuci vrt te sadeci cvijece.

Nalazim se u pripizdini s komarcima i nemam SOOOBUUUUUU

i ostalo. da. mislim štela sam ja svašta ovih dana pisati, al nikak da uđem tam di se piše i da napišem. štela sam pisati o tome kak je berendica u štiklama nalik kazališnim štulama s duuuubokim poštovanjem intervjuirala maminjoa i kak ga je pitala koliki mu je. i kak je sad brbljala onak žensko, a kad je taj isti maminjo jednu novinarku nazval kurvom šutila je ko i ostale cure, no. onda sam štela pisati kak smo popušili i kak je meni malo degutantis to da su se tele dva i repka i javi se strpali u isti koš. možda bi bilo najbolje da se repka zove tele 2 i gotovo. to su onak malo perfidni slogani slični onom idemo dalje. i ak bum se ikad hitila u politiku uzet ću slogan koji je uvriježen u puku a glasi JEBATE. vjerojatno ću ga poslije modificirati u JEBE MI SE, al to kad se malo umrežim ko svi ovi nevini u remetincu. ondak sam štela pisati o tome kak je jedan drugi dečec pisal u jutarnjem da u centru Zagreba u dvjestotinjak stambenih kvadrata žive sami starci i da su bijedni, a da im stančuge vrede brat bratu i sestra sestri prek 300 somova eura. evo, oni žive v stančugama, a jadan Vojković mora zato graditi nasušni si stambeni prostor neđe u pripizdini. čak si nemre napraviti ni normalni bazen, neg ga mora rovati pod zemljom. mislim, kak ti starci opće moreju živeti i zakaj ih hoto ne preseli sve u neke zajedničke prostorije u hoto vile, na toplo i suho bemu. a da jesu štakornjaci jesu, a bogati, šta rade komunalne službe i naš gradonačelnik. šta to ne počiste kak treba. recimo, štela sam pisati o ideji da se uvedu neki dodatni paukovi, pa da se eventualno takvi starci prebace tim istim paukovima do spomenutog sabirnog centra. u bolnicama ionak nema mesta, a bogme sumnjam da ima i u novom marofu, jer starci su često žilavi i nikak da se sastanu sa sv. Petrom onim tempom kojim bi mi mlađi šteli. mislim, štela sam o svemu tome pisati, al eto kako je malo potrebno da je čovjek sretan kaj opće more pisati, te sam ovom prilikom zahvalna na toj sreći i završavam ovo javljanje.

Osim sto se rodih i odrastoh u kontinentalnoj pripizdini (onu muljavu potok-rijeku sto protjece selom mojim malim ne racunam) imadoh (ne) srecu da i moji kreatori potjecu iz djelova koji mora/vode vidli nisu.

bila ja na izletu ali Pamet zaboravila fotoaparat.slike ce biti kod kajina aka brother of abel. bili smo negdje u pripizdini negdje u bungalovima. dva dana izbili se.neki od alkohola a neki smrcali dspi.: D

Svi ti takvi modernisti, uostalom, imaju svoje studije u moderno obnovljenim starim zgradama u centru, stanuju u vilama, a njihovi projekti namijenjeni masi, razne poticane stanogradnje, i dalje se realiziraju u pripizdini, banlieu, koju će nastaniti Vlaji, Alžirci ili, kao u Beogradu, Kinezi, vojska kontrarerevolucije, što će naposlijetku pomesti sve građanske vrijednosti, uključujući tu i ljevičarski idealizam srednje klase.

Luda zabava i bancevanje u pripizdini takodjer nije za odbaciti: jedino sto radi do recimo pola noci su pubovi.

bio je neki glup dan, ko srijeda. onak ja s posla na kavu s frendom, neki cd-ji u igri, razmjena dobara. i tak mi sjedimo i s kave normalno već prešli na pivu. kad eto ti - odjednom niodkuda - njegova cura i nije sama. dovukla frendicu. a nas dvoje taman o bitku jebote:) koji će nam kurac babe, mislim si ja. al aj oke, ta njegova cura je ustvari moja frendica i ja njega prek nje znam - ne prek njenog kreveta, nismo nikad mi niš imali. pitanje je jel bi si bio tak dobar s njim da sam nju karo. ono, bok kak si i kak je mala? jel još uvijek gužva jastuk dok svršava hehhe (to mi je sama pričala kak ga stisne a ponekad i baci luda baba:) i sad ajde, upoznamo se s frendicom, ne zna ju ni ovaj frend još, to joj je neka nova s posla. i uletile u šprehu, mala se smije, pita kaj vas dvojca ovo ono. ja baš sretan bio. trebice s kojima se ne moraš zamarat i pazit da ne postaviš slučajno krivo pitanje koje će izazvat lavinu nesuvislih nepovezanih riječi od kojih ti se riga i počinje zijevati istovremeno. super smo se zajebavali - ono, baš super. i niš ja. nisam ni pito poslje jel mala bizi. imo sam tad jednu fuk-frendicu, nije mi se dalo imat curu:) i ajde bok, bok. pa je onda ona mene zvala, al poslovno. mislim, nije morala baš mene to pitat, al bolje mene nego nekog bilokog. nije tu bilo ni nekog narihtavanja od strane milih mi prijatelja - nadam se - jer ako su mi oni ovo zakuhali jebaćuimmajčicu - šatroooo;) i tako, sve kul. kao znamo se. i pričamo i teče to ko neretva jebote. a ranjenika ni na vidiku. nemrem ni sam sad vjerovat kak sam bio kul kaj se nje tiče. valjda zato kaj se fukica bila taman zaljubila u mene, a nije tjela niš reć nego se prekenjavala neš, kao njoj je još manje stalo nego meni. al ta je pukla bila baš i ne dami se opće o tome pisat. baš mi nekak mukica dođe. eto sreće pa ju nisam volio. pa sad ne patim. a malička je tu cijelo to vrijeme. neka ekipna druženja pa ona dođe s tom mojojm frendicom i frendom. možda joj je dečko negdje vani - neam pojma. nisam pitao. peče me pimpek: D i onda ja jednom ostao bez vozačke. pio sam, da ga jebeš pio sam: D i sad, zima je, magla je, kuracpalac je. malička s autom. bu me odfurala pol puta. veli bude me do doma. ma ne, velim ja. nije ti usput. jel me tad bilo sram da me pička fura doma? jel me bilo sram kaj sam doma u pripizdini? kaj nemam auto? kaj kaj kaj kaj očeš batinaaaaaaaaa puf pričali smo nekaj u autu. okrenuo sam se prema njoj. i baš tad, ali baš baš tad - u istoj toj sekundi jebote, okrenula se ona prema meni. a ona vozi, to se sjećate: D kol mi romentik, kol mi ej saker, al meni je to bilo prejebeno:) ako ste očekivali više, ako ste mislili da se bog zna kaj dogodilo u toj sekundi, niste se puno zajebali - jer ja ne pamtim kad je meni zatiltao herc ko tad - ja to fakat ne pamtim a imam memoriju ko slon to mi svi vele. e pa tad, meni je bilo veri fakin ' savršeno. i da sam pjesnik napisao bi pjesmu o tome, a da sam pekar ispeko bi liziku, bi bezjebe bi i od onda se smijem kad ju vidim i smijem se kad pomislim na nju. i smijem se kad pričamo i smijem se kad ju sanjam - jebeno se smijem u snu. znam, rekla mi je mama:) eto sekunde. eto vječnosti. još malo pa sad će:)

U pripizdini sigurno nema pa se zato i odlucih na podhvat zvan 3 dana jahanja da stignem do mondenog kutka gdje cu provesti slijedecih 24 sata.

Iako je mali u školi sasvim dobar, moju Ženu pogađa kad neko na poslu se fali sa svojim genijalnim ditetom, koje u područnoj školi u nekoj pripizdini ima sve petice od vrha do dna i koji je na županijskom natjecanju u orijentaciji po mahovini plasira se na odlično šesnaesto misto između petnaest takmičara iz sve tri škole koje su na toj pizdariji učestvovale.

JA mi jebe stara Baba u ovoj pripizdini Sućidar.

U selu nije bilo nicega, nisi tokom rata tamo nista mogao kupiti i neki deda prica kako nikada u zivotu nije volio jesti cokolade, ali da sad nije dvije godine okusio slatko i da bi dao i 500 maraka za jednu, ali ih nema nigdje kad su u pripizdini... tuzna prica, deda ima novca, ali nemoze nista kupiti sa njim.... prikaži cijeli komentar

jos jedno ministarstvo locirano u osjeckoj pripizdini je ministarstvo financija. osnovano od uglednog iseljenika iz republjik, ovo ministarstvo je najzasluznije za uvodjenje revolucionarne valute - kite. tim cinom je osigurano zadovoljstvo polovice stanovnistva jer uvijek pri sebi imaju barem jednu valutnu jedinicu. druga polovica stanovnistva od sada radi marljivo da se dokopa barem jedne valutne jedinice i time jos vise poboljsava moral prve polovice. ministar za financije nije odgovoran za nista.

Baš ja gledam jučer Broken Flowers i skužim u jednoj sceni sa nekim bajkerima nešto poznato se čuje iz neke šupe u nekoj pripizdini a kad tamo žeže Dopesmoker od Sleep: zubo: Meni dobar prvi Khanate, " Australasia " od Pelican, " Oceanic " od Isis, većina od Neurosis, sve od Eyehategod, sve od Iron Monkey i naravno stari dide Black Sabbath.

Tip očito živi negdje u pripizdini, gdje su svi oko njega religijski fanairici tipa " Praise the Lord

U mojoj pripizdini postoji neka sljakerska firma (ono, opcenito rusenje starih zgrada, gipsanje, opituravanje i soboslikarstvo) koja se zove Mick Cave.