Ivana Sajko uz pratnju četiri glazbenika, naizgled opušteno i neformalno, izvodi vrlo precizno uvježban glazbeno-čitalački performans u kojemu se izmjenjuju poetski monolozi i opisi ljubavnog čina s pripovjednim dijelovima i dijalozima između autorice i glazbenika, predavačka objašnjenja Rembrandtove Noćne straže s bijegom u poetska smišljanja stvarnih istina umjetničkog djela, citiranja Alaina Badioua o disjunkciji u ljubavi s vrlo dobro odigranom lutkarskom scenom ljubavnih raskrižja, zvučna buka s minutom šutnje što je samo čitanje teksta uzdiglo do vrlo slojevitog performansa.

Roman je sastavio od niza pseudosvjedočanstava Carnerinih kolega iz boksačkog svijeta (rival Jack Sharkey, menadžeri Leon See i Luigi Soresi, boksački sudac Donovan...), njegovih prijatelja (Mirna Loy, John Wayne, Max Schmeling...), supruge Pine i novinara, koje tek povremeno prekida vlastitim dokumentarističkim, objektivnim pripovjednim iskazima, na taj način neprestano ekvilibrirajući između konkretne, autentične stvarnosti i moguće zbilje, odnosno između života i literature.

Praksa Mary Simpson primarno se bavi odnosima između prostora i geste, kroz istraživanje kombinacije apstrakcije s pripovjednim oblicima u slikarstvu, kiparstvu, i filmu.

Od teorijskih djela najpoznatija su mu: Otvoreno djelo (1962.), Odsutna struktura (1968.), Traktat opće semiotike (1975.), Lector in fabula (1979.), Semiotika i filozofija jezika (1984.), Granice tumačenja (1990.), U potrazi za savršenim jezikom (1993.), Šest šetnji pripovjednim šumama (1994.), Kant i čudnovati kljunaš (1997.), O književnosti (2002.).

Na njemu će Dan Bennett govoriti o pripovjednim tehnikama u animiranom filmu, Josh Staub objasnit će kako do karijere u Disneyju, dok će predstavnici Luminus studija objasniti kako napraviti reklamnu kampanju.

Ispripovijedana naoko ležerno, tradicionalnim pripovjednim postupcima s elementima tzv. magičnog realizma, to je uzbudljiva i slojevita priča koja plijeni dah čitatelja.

Vladanju pripovjednim kodom) mogu diviti, ali ne i njegovom geniju.

O pripovjednim tekstovima Starog zavjeta i njihovom specifičnom prenošenju sadržaja vjere govorio je doc. dr. Marijan Peklaj, profesor Teološkog fakulteta u Ljubljani, naglasivši da SZ nije knjiga u kojoj bi bile sistematizirane istine vjere, već se kroz pripovjedne tekstove na primjerima pojedinaca pokazuje na koji su način ovi živjeli vjeru.

Pripovjedačev glas, a zbog autoričinog svjesnog odustajanja da se tema obradi kroz prizmu angažiranog i političkg diskursa postaje slab, skoro da u nekim pripovjednim segmentima prelazi u šapat, a likovima je dopušteno da govore onoliko koliko je dovoljno da izraze bitnu misao.

Mićanović toliko ustraje u svojim pripovjednim meandrima da je to respektabilno

U obliku historiografije, primjerice, sjećanje stvara individualnu ili kolektivnu prošlost pribjegavanjem pripovjednim konstrukcijama kojima se bježnom i nekoherentnom pamćenju pridaju društveno prepoznatljiva značenja.

Algoritmova se biblioteka Facta može i pohvaliti dvjema hrvatskim izdanjima ovoga književnika, književnog kritičara, teoretičara moderne kulture i semiotičara svjetskog glasa: Šest šetnji pripovjednim šumama te Otprilike isto.

Koliko je sličan Conradu po gnomskoj strukturiranosti teksta, moralističkoj usmjerbi i pripovjednim prepletima - isto se tako razlikuje po središnjoj životnoj viziji; a ta nije ona ironijske maske iza koje se krije tragični nihilizam, već je vitalistički eros koji natkriljuje kršćanska nada i vjera u dostojanstvo čovjeka i naroda.

Poznati književnik i književni teoretičar Umberto Eco u svome radu Šest šetnji pripovjednim šumama iznio je kriterij po kojemu se razlikuju pornografski film i obični film s eksplicitnim seksualnim scenama.

Osim u dinamičnosti koju postiže izmjenom kratkih rečenica s dugima, objašnjenje leži u eliptičnosti: kad u knjizi Šest šetnji pripovjednim šumama Umberto Eco dovodi brzinu čitanja teksta odnosno njegovu dinamičnost u vezu s eliptičnošću, on zaključuje kako se povremenim izostavljanjem informacija i preskakanjem nekih dijelova radnje održava čitatelja aktivnim, prisutnim, zainteresiranim.

Cjelovitost svijeta koji je željela opisati autorica postiže i svojom narativnom strategijom: uklju č uje razli č ite verbalne iskaze, upotrebljava i tzv. visoki i niski stil, a koristi se i razli č itim pripovjednim tehnikama.

Hotimice se koristi realističkim motivima (ljubav iz koristi, prostorni/društveni/pomaci od sela prema gradu, tj. od socijalne periferije prema središtu, moda kao oznaka društvenog položaja) i jednostavnim pripovjednim postupcima karakterističnima za trivijalne žanrovske obrasce (susljednost događaja, pripovjedačevo sveznanje, projekcija idealne ljubavi iz literature u život, patetičnost, oponašanje idealnih oblika života itd.).

Budući da su u pitanju Amerikanci, svom su filmu pristupili konvencionalnije, bez posezanja za ikakvim stilizacijskim pripovjednim figurama.

Lirska proza Lipe (1957.) također je primjer suradnje starijih s modernijim pripovjednim strategijama.

U člancima o pripovjednim djelima ukratko se parafrazira fabula, imenuju likovi i određuje prostorno-vremenski okvir radnje, dok se u člancima o pjesničkim zbirkama upozorava na ključne motive.

No to ne znači da možemo zanemariti njegov ulog u prozi, makar smatramo da ovim romanom koji izlazi na svjetlo dana premašuje sve svoje prethodne domete u pripovjednim žanrovima, odnosno sintetizira i sabrane kristalizira sva svojstva kojima se odlikovahu ranija mu djela.

Posebno je mjesto u povijesti hrvatske književnosti Šenoa zaslužio svojim pripovjednim djelima.

U zapletenoj, višerazinskoj postavci Fijaska to ponavljanje očituje se kroz zrcalnu igru, refleksiju sličnih ili na trenutke upravo istovjetnih pripovjednih subjekata, odnosno likova na različitim pripovjednim nivoima, pri čemu nas cijela ta vrtoglava igra neprestano upućuje na autobiografski kôd iščitavanja teksta, dakle na samog autora, Kertésza.

Nizana sažetim i pitkim pripovjednim stilom, popraćena ilustracijama, na jednostavan i vrlo neposredan način osvajaju čitatelja.

U njima poetizaciju te karakterističnu zavodljivost i dopadljivost svoga pisma talijanski autor ostvaruje različitim stilskim sredstvima i kontrastnim pripovjednim postupcima.

Sintagma " theoria in fabula ' mogla bi, s jedne strane, sažeti značajke pripovjednoga podžanra koji je, doduše, postojao i mnogo prije " Imena ruže " - od Dantea do proze 20. stoljeća (Joyce, Woolf, Borges, Musil, Cortazar, Robbe-Grillet, Sarraute, Butor, Calvino itd.) kakvu Ravmond Federman naziva " nadfikcijom " ili " kritifikcijom " - ali se nakon Ecova prvijenca upravo razbuktao u romanima pisaca, književnih kritičara i teoretičara u romanima koji su " teorijske ratove " nastavili voditi drugim, ne uvijek tako diplomatskim pripovjednim sredstvima...

Nedjelja: Od književnoga djela do kazališne predstave igrom; igre (1 sat), igranje (morskom) poezijom (2 sata), igranje pripovjednim tekstom (2 sata) Voditeljica Maja Stanković je profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi i učitelj-mentor; dramska pedagoginja i dugogodišnja voditeljica školskih dramskih skupina i gradskih radionica dramskoga odgoja za prevenciju nasilja i bolesti ovisnosti.

Scottovo autorstvo ne da se, uglavnom, objasniti zajedničkim temama, pripovjednim orijentacijama ili stilskim postupcima u njegovim ostvarenjima, jedino zajedničko najboljim Scottovim filmovima poput " Istrebljivača ", " Aliena ", " Thelme i Louise " i spomenitih " Pada crnog jastreba " i " Šibicara " jest to da su izvrsni.

Nefikcionalne, autobiografske i novinarske grafičke novele imaju izrazitu sposobnost da miksanjem klasičnog storytelling stila s nekonvencionalnim pripovjednim, a posebice vizualnim identitetom, stvaraju doživljaj čitanja koji se poprilično razlikuje od onog kod klasičnog stripa.

Ima u filmu jedan grozomoran detalj koji me šokirao neukusom: to je trenutak u kojem priča, dotad prilično skladna i (pripovjednim) tonom ujednačena naglo i neshvatljivo upada u šablonu.