Protiv mora prva je domaća antologija posvećena pripovjednom stvaralaštvu Nizozemske, i ujedno zbirka tekstova ponajboljih nizozemskih pisaca rođenih nakon 1960. Predstavljajući autore koji su se proslavili kratkim pričama, pisce koji su njima započinjali karijeru, ali i one koji su im ostali vjerni, ona iscrtava uzbudljivu kartu jedne književnosti o kojoj ne znamo previše, ali koju itekako imamo razloga upoznati.

U početku književnost, odnosno konzumiranje književnog djela, bilo da je riječ o pripovjednom tekstu ili pjesništvu, nije bila u sferi intimnoga odnosno privatnog.

Uvijek sam se pitala kako nekim piscima uspije zadržati isti stil, napetost i svježinu do kraja romana dok neki drugi odlutaju i izgube se u vlastitom pripovjednom svijetu.

Dramaturginja Sanja Ivić autobiografskom pripovjednom tehnikom iznosi tragikomične situacije u odnošajima s redateljima predstava na kojima je radila prikazujući svoju profesiju kao svestrano opsluživanje kazališnoga mehanizma bez mogućnosti prilagodbe dramskoga teksta, konstruktivnih idejnih prepletanja njezinih i redateljskih zamisli pri stvaranju predstave

Ujedno su se bavili i posve suvremenom pripovjednom prozom (Olja Savičević Ivančević, Ivana Simić Bodrožić) demonstrirajući pritom čitav niz metoda i pristupa, od eksplikacije teksta do psihoanalize i teorije prostora.

Ona može biti svaka od tih perspektiva, a u knjizi ' Žene i ovaj suludi svijet ' Irena Vrkljan postaje pripovjedno tijelo sastavljeno od svih tih različitih perspektiva, ona je - sve one u jednom pripovjednom ' snopu '.

Sjetila se njegove savršene suze koja bi uvijek na istom pripovjednom mjestu kapnula iz njegova ovlaženog oka, uvijek u istom trenutku, uvijek jedna savršena suza koja dirljivo klizi niz obraz... i tako bezbroj ekskluzivnih puta, iz talk-showa u talk-show, tužna priča, isti prizor, kamera zumira njegovo lice, gro-plan, treperavo oko, uzdrhtali kapak, ovlažene trepavice, i evo je kreće - uvijek ona jedinstvena savršena suza.

Opisujući zbilju kao literarnu građu, Marijana Šare ne pretendira na istinu neporecivu, a još manje na moralne norme, tako da moralne krhotine postaju kamen spoticanja glavnoj junaknji ove nestvarne zbilje i zbiljske stvarnosti u romanesknoj tvarnosti i ovisnosti o pripovjednom univerzumu i literarnoj istini do koje se dolazi stalnim procesom semiologije.

Nesretna glumica odluči se pred publikom prepustiti smrti u čeljustima tigra, dok u jednom drugom pripovjednom rukavcu pratimo njenog dečka slikara i njegovog psa koji govori.

S tim u skladu, fragmenti-polemike neće se razviti u samosvrhovit tekst, emancipiran od ostalih i sa svojevrsnom poetikom nego tek kao sloj u osn ovnom, intimno-ispovjednom/pripovjednom diskurzu.

Druga pripovjedna linija do kraja stabilizira stvari, tumačeći nam u trećem pripovjednom licu o čemu je zapravo riječ: Nikanor je zapravo u komi, a to doznajemo preko fokalizatora radnje, Arifa Nevzetija, recepcionera beogradskoga hotela iz kojega su ga, nakon udara, odveli u bolnicu.

To dovodi do ritmičnog pada u središnjem dijelu koji je mogao biti djelomično ubrzan pripovjednom intervencijom poput vrlo zgodnog jurećeg završnog dijela.

Sličnog je mnijenja i Neumann koji navodi sljedeće: (...) na sebe same kao i na vlastite izvore Grimmovi su gledali kao na karike u velikom pripovjednom lancu, pri čemu je svaka od karika imala puno pravo ispričati priču na vlastiti način (Neumann 2001:975).

Nastojim iscrpiti, sukladno žanru, ili postavljenom pripovjednom modusu, sve one mogućnosti tzv. filmske dimenzionalne ontologije s obzirom na izabranu filmski fokalizaciju, redefiniranu temu koju nameće filmska struktura

Martinovićeve priče vode nas daleko u starinu i iz nje vade ona ' opća mjesta ' na koja, transformirana, nailazimo i danas, no pri tome ne treba zanemariti kako se o istoj toj starini pripovijeda iz sadašnje pozicije koja bi se morala osjećati u pripovjednom glasu koji nam to opiranje zaboravu prenosi.

Povremeno se čini da je cijeli roman, sa svom tom« ispovijedi », i nastao kao plod junakove frustracije i grižnje savjesti zbog nenamjernog« ratnog zločina », međutim slučaj nastrijeljene babe u cijelom pripovjednom kompleksu ostaje prilično periferan, pa se doima čak i suvišnim, iako se« babu »spominje često i prečesto, dok se u pripovijedanju najavljuje dolazak tog« ključnog trenutka ».

Chaseovu pripovjednom majstorstvu teško je naći pandan na filmu: čak i kada njegovi junaci rade stvari nad kojima bismo se inače zgražali, nemoguće je ne imati razumijevanja za njihove probleme i egzistencijalne dvojbe.

Simulacija stvarnosti u pripovjednom tekstu jedna je od glavnih odlika kojom se koriste pripovjedači ⠀ stvarnosne proze⠀, nastojeći pritom sa svojim adresatima (Âťidealnim čitateljemÂŤ) potpisati i neku vrstu predugovora u kojem će odgovor na pitanje što je stvarnost biti poprilično jednoznačan i u kojem neće biti nepoznanica.

Sven Jakir u početnom, pripovjednom dijelu predstave bori se s većom količinom teksta prezasićenog gestama i pokretima koji sputavaju riječ, zbog čega u silaznoj intonaciji rečenice često guta posljednje slogove.

One, naime, na sadržajnoj ravni medija figuriraju tek kao usputan detalj, manje ili više zgodan dodatak onome što se percipira kao glavna žanrovska struja medijskoga toka vijestima, reportažama, pripovjednom fikcijom itd. dok, nasuprot tome, na ekonomskoj razini medijske proizvodnje imaju upravo ključnu funkciju: najjednostavnije rečeno, bez oglašivačkoga novca većine medija danas niti ne bi bilo.

Reprezentativno ostvarenje nove sovjetske kinematografije i njezine varijante poetskog realizma, čiji je razvoj potaknut procesom destaljinizacije započetim 1956., film se odlikuje emocionalnim, lirskim tonom, osobito u prikazu protagonista, epizodičnom pripovjednom strukturom, dojmljivom fotografijom i efektnom uporabom ekstremnih kutova snimanja, autorskih kadrova i asocijativne montaže u svrhu prikaza subjektivnih stanja protagonista kao i red. komentara (kadrovi junakova bijega pred tenkom).

Čak i u klasičnom pripovjednom stilu memorija i sjećanje važni su za film, a kod modernista je to često jedna od glavnih tema, što se u predavanju i pokazalo na primjerima iz klasika filmske umjetnosti.

U pripovjednom tkivu Sindroma vlasti mogu se, među ostalim, a u skladu s onim o čemu sam govorio, pronaći reminiscencije na jugoslavensku svakodnevnicu osamdesetih godina.

Thomese u svojem autobiografskom pripovjednom eseju posvećenom Isi, njegovu mrtvom djetetu (Dijete sjene, Fraktura, preveden na više od 15 jezika), nazvao riječju koja nedostaje.

Orkestralno polje se otvorilo s pripovjednom Šeherezadom Nikolaja Rimski-Korsakova.

Lujanović je debitirao romanom " Stakleno oko " kojeg je, zbog male naklade i nakladnike, rijetko tko vidio i pročitao, a o njegovom pripovjednom talentu počelo se govoriti nakon zbirke priča " S pogrebnom povorkom nizbrdo ", koja je doživjela solidnu recepciju, ali i autora olako smjestila u ladicu proze koju obilježava tradicija (i suvremenost) bosanskohercegovačkog pripovijedanja.

Za razliku od kompozicija raznih likovnih djela, pa i fotografija, kompozicije u filmskim kadrovima nisu proizvoljne, nego ovise o njihovu mjestu i ulozi u pripovjednom (priop? avala? kom) toku.

U kraćem pripovjednom opusu, zaokupljen motivima smrti, okrenut je slabima i potlačenima s težnjom za društvenom pravdom i osudom tlačitelja.

Potonji je roman s unutarnjom pripovjednom ironijom, što bi se moglo općenito izdvojiti kao princip svih knjiga iz biblioteke, navela je.

U pripovjednom svijetu zbirke nema velikih lomova ni eksplicitnih sukoba likova ili su vrlo rijetki a umjesto neizvjesne emancipacije tu se biraju malene radosti i pouzdane udobnosti svakodnevice: Kad je, u priči ' Dark chocolate ', pristojni mladić darovao blagajnici luksuznu, egzotičnu belgijsku čokoladu kako bi joj se ispričao zbog toga što je dan ranije bio neugodan prema njoj, i kada joj je muž kod kuće tu čokoladu pojeo, ona je samo bacila zgužvani omot u peć i " sretna se vratila za stol "...