Duboka kriza već istrošenog modela društvenih odnosa u kojega više nisu stvarno vjerovali ni njegovi glavni protagonisti otvarala je u takvome kontekstu samo dvije mogućnosti: radikalnu reviziju duhovnog i intelektualnog naslijeđa autističnog društva, ili perpetuiranje postojećih pripovjesti o svojoj prošlosti, što je u stvarnosti značilo sve izvjesnije samoubilačko ponašanje o kojem govori W.