Epohalnim djelom: O podrijetlu vrste putem prirodnog odabira (On the Origin of Species by Means of Natural Selection) osvojio je svijet.

Genetski nemodificirana biljna sorta razvijena je normalnim sljedom prirodnog odabira ili radom covjeka koji je križanjem (koje je moguce samo unutar bliskog srodstva) proizveo nove sorte boljih proizvodnih svojstava, i te biljke že imati odabrana svojstva svojih roditelja.

Kako do današnjih dana nisu shvatili da su oni sredstvo za rad a ne oni koji imaju prirodno pravo uživanja u plodovima tuđega rada? Naprosto jer je to prirodna selekcija odabranih i onih podređenih (čitaj manje inteligentnih i pametnih). E oni nisu " odabrani ". Odabrani su oni koji su sebe odabrali i raspodjelili statuse upravo po načelu džungle-najbolji i najjači dominiraju, ostali ili rade ili umiru.Tako je i sa potrošnjom i blagodatima života koji proizilaze iz dominante situacije u društvu i td.Dakle siromaštvo i bogatstvo su rezultat prirodnog odabira i prirodne selekcije a ne proizvod pohlepnih i lakomih nezasitnika.Ljudski rod bi trebao poštivati te prirodne, od Boga date, procese te nikako nije u redu da se nasilnim putem pokušava narušiti to prirodno stanje.Prisvajanje viškova, nije nasilnost i neprirodnost To je normalni prirodni proces te nije jasno u kojoj filozofiji siromašni i slabi, traže izjednačavanje statusa sa bogatima? Jednostavno to nije tako određeno u povijesti ljudskoga roda te nebi trebalo narušavati prirodno uspostavljenu nejednakost među ljudima.Da to zaista nebi išlo krivim pravcem, bogati imaju recepte.Od novca do represivne sile.Iz ešalona siromašnih, regrutiraju vojne i policijske snage koje, poput janjičara, nedaju svojim statusnim siromašnim zabluđenicima da pokušaju ispravljati " krivu Drinu "

Darvinizam govori o razvoju čovijeka putem prirodnog odabira, što je neuvjerljivo uz silan trud naučenjaka da to dokažu, a ti o prvim ljudima iz katekizma.Priča o Adamu i Evi je priča za malu djecu.Ona nosi pouku, a ne istinu.

Nasuprot različitim lamarkističkim smjerovima i hipotezama, koje podcjenjuju ili negiraju Darwinovo načelo prirodnog odabira, zoolog August Weismann ne priznaje nikakve druge faktore evolucije osim prirodnog odabira.

Weismann proširuje načelo prirodnog odabira i na procese koji se zbivaju u samom organizmu.

U drugoj polovici 20. stoljeća u nastojanju kritičkog prihvaćanja Darwinove teorije prirodnog odabira osobito se ističe Vjekoslav Bajsić, koji je, kao genijalan filozof i teolog, obrađivao granična pitanja između religije i znanosti, te nije čudo da je došao do izvornih filozofskih uvida i doprinosa, osobito kada je riječ o filozofskom promišljanju Darwinove teorije selekcije te o teoriji evolucije promatranoj s teološkog vidika.

Tek je Darwinovim djelom pružen na jednome mjestu kumulativni (zbirni) dokaz, a što je još važnije ponu? en je i mehanizam prirodnog odabira (prirodna selekcija) kao poglaviti na? in kojim se život razvija.

Teorija prirodnog odabira Charles Darwina osnova je svih evolucijskih objašnjenja, a u znatnoj mjeri utjecala je i na istraživanja ljubomore.

On ih je istaknuo u suprotstavljanju nekim oblicima takozvane negativne selekcije, to jest? ovjekovih aktivnosti kojima se? ovjek zapravo suprotstavlja mehanizmu prirodnog odabira (prirodne selekcije).

Sada nam to više nije važno, pa će razlike među spolovima biti manje, a prenosit će se neke osobine koje će biti važne za sadašnje vrijeme, prema zakonu prirodnog odabira i evolucije.

Prvi je u nas iz kruga prirodoslovaca pisao o Darwinu i darvinizmu, a prvi je uz filozofsko obrazloženje prihvatio i Darwinovu teoriju prirodnog odabira (selekcije).

S druge strane, mutacije u spolnim stanicama smatraju se jednim od preduvjeta evolucije jer se procesom prirodnog odabira u populaciji nakupljaju mutacije koje omogućuju bolju prilagodbu uvjetima okoliša i time utječu na bolje preživljavanje jedinki koje ih nose i prijenos na sljedeće generacije.

Tu su i ostali veliki pobornici ateizma i antiteizma: Ludwig Feuerbach, Karl Marx, Friedrich Engels te je darvinizam ušao u temelje marksističko-materijalističkog svjetonazora, a veličanje borbe za opstanak i prirodnog odabira pretvorilo se u političkom svijetu u tri najveća zla 20. stoljeća: nacizam, fašizam i komunizam.

Hrabri momci toga vremena, Linnaeus, Lamarck, Darwin i Wallace riskirali su živu glavu smiono tvrdeći da su različite vrste evoluirale tijekom vremena na principu prirodnog odabira i da nisu stvorene ni iz čega šest tisuća godina ranije.

Čini se da su ti sagovi, baš kao i život na Zemlji, uspjeli razviti kombinaciju robusnosti i fleksibilnosti koja na najvišu mjeru uzdiže njihovu sposobnost iskorištavanja mogućnosti prirodnog odabira.

Ono je prilikom prirodnog odabira razvilo otpornost, ali istodobno su to i ukusne sorte.

Daleko od toga da ukazuje na nekog višeg planera, iluzija o planiranju u živućem svijetu može se objasniti mnogo ekonomičnije i s razornom elegancijom pomoću darvinističkog prirodnog odabira.

Kako bi se zakon mogao provoditi, policija Kanzasa bit će obučena za proučavanje i razumijevanje organizama koji pokazuju sumnjive znakove evolucionarnog ponašanja, poput prirodnog odabira ili stvaranja novih vrsta.

Međutim, pritisci prirodnog odabira kroz evolucijsku povijest nisu bili jednaki za muškarce i za žene.

Film sugerira kako život na novom planetu neće nastati slobodnim procesima poput prirodnog odabira i mutacija, jer nije nasumce odabran bilo tko, nego samo oni koji to zaslužuju jer su uspjeli čuli božji glas.

1. svemir je nastao ni iz čega prije nekih 14 mrld godina big bangom, 2. unatoč golemi nevjerojatnostima, čini se da su obilježja svemira prilagodjena upravo životu, 3. premda nije poznat precizan mehanizam nastanka života na zemlji nakon što je nastao, proces evolucije i prirodnog odabira omogućili su razvitak biološke raznolikosti i složenosti tijekom dugog razdoblja, 4. nakon što je počela evolucija nije bilo potrebe za posebnom nadnaravnom intervencijom, 5. ljudi su dio tog procesa dijeleći zajedničke pretke s velikim čovjekolikim majmunima 6. ljudi su jedinstveni na načine koji prkose evolucijskom objašnjenju i koji upućuju na našu duhovnu prirodu. to uključuje postojanje moralnog zakona-znanja o dobru i zlu, i traganje za Bogom koji obilježava sve ljudske kulture kroz sveukupnu povijest. ukratko, da opet budem malo patetičan, vjerojatnost da ćemo na ovom trnovitom Putu spoznati Boga je prilično mala, ali je dovoljna i sama činjenica da ste na tom Putu... (ovo malo osim patetike baca na coelha...:)

Za lamarkiste je osnovno načelo evolucijskoga procesa neki teleološki postulat, " unutrašnja svrha ", pa u svezi s time oni umanjuju ili sasvim ignoriraju ulogu prirodnog odabira, a to je po darvinizmu odlučujući faktor biološke evolucije.

Dok se sam Darwin držao postrance od bilo koje vrste rasprava i polemika o principu prirodnog odabira, smatrajući da je antikršćanska ili ateistička promidžba šteti duhovnoj slobodi, njegova teorija, kao znanstvena teorija, poslužila je kao moćno sredstvo i potpora ideologijama, socijalizma, rasizma, eugenike, ateizma, komunizma, nacizma, fašizma, itd.

Po Darwinovoj zamisli prirodnog odabira, neka se populacija organizama može promijeniti tijekom vremena u smislu da to bude ishod (rezultat) pojedina? nih promjena koje pripadnici neke populacije onda uspiju prenijeti na svoje potomstvo.

Darwin, koji je potekao iz liječničke obitelji, i sam je studirao medicinu, a završio teologiju, te otkrio princip prirodnog odabira i utemeljio teoriju evolucije, i danas izaziva velike prijepore i kontroverze, ali nesumljnivo i suvremena teologija podupire dijalog, pa ga je prihvatila većina znanstvenika, ali i mnogi filozofi i teolozi kršćani i drugi teisti.

U svojim radovima pisao je o prirodnim modifikacijama koje se javljaju tijekom reprodukcije i akumuliraju tijekom niza mnogih generacija stvarajući rase, pa čak i nove vrste, te je time anticipirao u općim terminima ideju prirodnog odabira. [ 18 ]

Otkrića ranijih genetičara nisu se lako mogla pomiriti s postepenom evolucijom i mehanizmom prirodnog odabira.

Naime, teleološko poimanje živih organizama, kao svrhovito ure? enih sustava, može se utemeljiti u jednoj zaista prirodoznanstvenoj teoriji, a to je teorija prirodnog odabira (selekcije).

Charles Darwin i Alfred Russel Wallace nisu bili upoznati s ovim djelom kada su skupa odlučili objaviti teoriju evolucije 1858. godine, no Darwin je kasnije priznao da je Wells prepoznao princip prirodnog odabira prije njih, pišući kako je članak " Izvještaj o bjelkinji čiji dijelovi kože nalikuju crnačkoj " objavljen 1818. godine, no " [ Wells ] izričito potvrđuje princip prirodne selekcije, te je to prva potvrda kojom se ona spominje; no on je primjenjuje samo na ljudsku rasu i samo na određene karakteristike ". [ 43 ] Kada je Darwin razvijao svoju teoriju bio je pod utjecajem prirodnog sustava klasifikacije Augustina de Candollea koji je isticao rat između konkurentnih vrsta. [ 44 ] [ 45 ]