Teorijom evolucije dominiraju dva pogleda na proces specijacije (evolucijski proces nastanka novih bioloških vrsta).

Lorkoviæ (1953, 1958) ispravno je sugerirao da bi bilo korisnije taj izraz protegnuti tako da on oznaèuje populacije koje su veæ djelomice završile proces specijacije.

Jednom kada je zona puna, stopa specijacije počinje opadati.

Darwinova teorija evolucije objavljena je 1859. godine i objašnjava raznolikost života na Zemlji nasumičnim procesima varijacije (mutacije, rekombinacije i protoka gena), nakon čega slijedi prirodna selekcija i genetičko skretanje koje će na koncu dovesti do adaptacije (prilagodbe) organizama na uvjete u kojima žive, specijacije (razvoja novih vrsta) ili izumiranja (ako varijacije nisu rezultirale organizmima koji su dobro prilagođeni uvjetima okoliša).

Postanak nove vrste moguce je ustanoviti samo u slucajevima nagle specijacije (kao u poliploidiji), a tocnu krajnju tocku vrsta udrediti samo u slucaju njihova izumrca.

Tijekom starijeg Pleistocena je zbog velike geografske rasprostranjenosti vrste Lynx issiodorensis došlo do postupne specijacije, te se iz te vrste u Sjevernoj Americi razvio do danas preživjeli crveni ris (Lynx rufus, Schreber 1777) i izumrla vrsta Lynx issiodorensis kurteni.

Odabir korisnih mutacija može izazvati evoluiranje neke vrste u oblike koji su bolje prilagođeni preživljavanju u svojem staništu, proces koji se zove adaptacija. [ 64 ] Nove vrste se formiraju procesom specijacije, često izazvane geografskim preprekama koje sprječavaju razmjenu gena između populacije. [ 65 ]

Posebno je izra ` eno mi ljenje da bi upravo kultura, poticanjem dodira me u skupinama i bolje prilagodbe okoli u, bila zaustavila proces specijacije u evoluciji koja se ostvarila od Homo habilisa u erectusa i sapiensa po gradualisti kom modelu (Facchini, 1988).

Kultura kao sredstvo povezivanja i teritorijalnog irenja te genetskog toka pridonosi spre avanju genetske izolacije koja se smatra bitnom u procesu svake specijacije.

Imamo li u vidu Darwinovu nesigurnost oko naravi vrste, mozda se necemo iznenaditi što se kolebao i glede nacina specijacije.

To je Darwina navelo da usvoji teoriju specijacije postupnim preinacavanjem populacije koja je zemljopisno odijeljena (izolirana) od svoje roditeljske vrste.

I to je bila Darwinova teorija specijacije sve do ranih 1850 - ih godina.

Darwin je smatrao da je odijeljenost, izolacija, poglaviti mehanizam specijacije na otocima i, kako se cini, imao je poteškoca u objašnjenju specijacije na kontinentima.

Darwin je, dakle, zakljucio da osim geografske specijacije postoji, takodjer, proces simpatrijske specijacije koji je definirao kao postanak nove vrste ekološkom specijalizacijom unutar zivotnog prostora roditeljske vrste.

Takvo poimanje simpatrijske specijacije preko razilazenja znacajki Darwin je razvio od godine 1854. do 1858. (Kohn 1985) a podupirao ga je i onda kad ce u medjuvremenu dopustiti da je mozda gotovo uvijek neophodna i geografska izolacija.

Upravo natezanje oko simpatrijske specijacije uvuklo je Darwina u zucljive raspre s istrazivacem i prirodoslovcem Moritzom Wagnerom (1868. 1889) koji je isticao da je za specijaciju geografska izolacija apsolutno neophodna.

Unatoc tome, Darwin je isticanjem ucestalosti simpatrijske specijacije nadjacao i prije evolucijske sinteze simpatrijska specijacija smatrala se cestim a, barem što se entomološke literature tice, mozda i preteznim oblikom specijacije.

Jasni stavovi oko mehanizama specijacije, koje smo mi sada - nakon više od 125 godina - u stanju uobliciti, temelje se na našem razumijevanju genetike (kakvo god ono bilo).

Niles Eldredge i Stephen Jay Gould predložili su postojanje obrazaca fosilnih vrsta koje su uglavnom ostale nepromijenjene tijekom dugih perioda (što su nazvali stazom) isprekidanih s relativno kratkim periodima brzih promjena tijekom specijacije. [ 90 ] [ 91 ] Usavršavanje metoda sekvenciranja rezultiralo je velikim porastom sekvenciranih genoma, omogućujući testiranje i razrađivanje evolucijskih teorija uporabom ogromne količine genomskih podataka. [ 92 ] Usporedbe između tih genoma pružile su uvid u molekularne mehanizme specijacije i adaptacije. [ 93 ] [ 94 ] Ove genomske analize proizvele su fundamentalne promjene u razumijevanju evolucijske povijesti života kao što je prijedlog sustava triju domena Carla Woesea. [ 95 ] Napredak u računalnom hardveru i softveru omogućilo je testiranje i ekstrapolaciju sve naprednijih evolucijskih modela i razvoj polja sustavne biologije. [ 96 ] Jedna od posljedica bila je razmjena ideja između teorija biološke evolucije i polja računalne znanosti poznate kao evolucijsko računanje koje pokušava imitirati biološku evoluciju u svrhu razvoja novih računalnih algoritama.

Kod alopatrijske specijacije razvoj u novu vrstu zbiva se u dvjema prostorno izoliranim populacijama što potječu od zajedničkog ishodišta, ali žive u raznim obitavalištima.

Biljni varijeteti vrlo cesto su pojedinacne varijante unutar neke lokalne populacije i, ako ih se drzi zacetnim vrstama, nastaju problemi ne samo u objašnjavanju specijacije nego i u razlucivanju vrsta spram varijeteta, te vrste spram neke druge vrste.

Da bi došlo do specijacije (stvaranje nove vrste), potrebno je izolirano stanište s promijenjenim uvjetima i poželjan je mali broj jedinki koje ga nastanjuju

Mayr je slijedio rad Dobzhanskog s knjigom Sistematika i podrijetlo vrsta iz 1942. godine, a kojom je isticao važnost alopatrijske specijacije u formiranju novih vrsta.

Ovaj oblik specijacije javlja se kada geografsku izolaciju subpopulacije slijedi razvoj mehanizama reproduktivne izolacije.

Biolog koji je radio na njima tvrdi da nema specijacije Dalje, specijacuju ni ne sporim, od osnovnog tipa mogu nastati nove biološke vrste

Nadalje, ako je uistinu u vremenskom periodu od 5 - 9 milijuna godina došlo do takve specijacije, očekujemo brojne fosile koji pokazuju postepeno i šaroliko mijenjanje kostura.

A ti slobodno odaberi neki od primjera specijacije i objasni zašto misliš da ne valja.

I procitaj molim te link koji sam ti dao, jer na njemu postoje deseci primjeraka specijacije koje si u potpunosti ignorirao.

Rase i ostali oblici specijacije nastaju zbog geografske izoliranosti (ili, u ljudi, socijalne) koja sprečava ili smanjuje križanje između jedinki pojedinih populacija.

Genetički drift modelira kako će se razlikovati geni dviju populacije iste vrste nakon određenog vremena zbog separacije i. e. objašnjava kako dolazi do specijacije