Kako mi se glava bistri tako se prisjetim još ponečeg.

I meni se zna dogoditi da nakon duzeg izbivanja, Hrvatska iz jedne opustene skandinavske perspektive izgleda nekako toplije, ljepse, ljudskije.Ali kad dodjem u ZG, vec nakon dva dana se prisjetim zasto sam otisao.Bjezim sa ulica da me ne pregaze, trebam tri dana da se adaptiram na zg promet, administraciju, aroganciju i bahatost.I kao da sve to nije dovoljno prije mjesec dana prosetah se sa Kajzerice do Savskog mosta (nedjelja) da kupim cigarete a ono kiosk koji je i u " trulom socijalizmu " radio do 23 h uz legendarnu Dvojku zatvoren?

Moje su misli uz poginule i ne mogu, a da se ne prisjetim taoističke poslovice, koja kaže:

Toj tek rođenoj bebi kasnije sam pisao pjesme, a danas se tek onako prisjetim pubertetskih crvenila i snova o ženama koje su rođene oko tog sasvim nebitnog dana.

U ovakvim se situacijama uvijek prisjetim Ruske kuće, filma i romana majstora žanra Johna Le Carrea, najvećeg pisca hladnoratovskog i posthladnoratovskog špijunskog romana današnjice.

Nisam bila toliko pribrana da se sad prisjetim točno slijeda kad je i što bilo, ali uglavnom kad je prošlo to pečenje i glavica izašla, bilo je vrijeme za pravo tiskanje bez obzira na trud.

Naime, prođe me volja za životom kad se samo prisjetim Triluka, Kunjana, turista i nautičara koji to moraju i gledati i trpjeti.

Prisjetim se stare majke koja je počela kukati da ne može više spavati na jastucima od perja za koje je cijeloga života tvrdila da su jedini dobri za zdravi san.

Sve vrijeme policijske obrade sam se skoncentrirao da se prisjetim svakog detalja, da pomognem rekonstrukciji događaja, osjećao to kao svoju građansku dužnost.

Prisjetim se komunističkog nasilja nad filmom ' Ben-Hur ' Williama Wylera iz 1959. Za Žižeka i mnoge nas to je ' priča o Isusu '.

I prisjetim se često kak su meni moji (moji nisu bili trube) govorili da moram biti pristojna i lijepo pozdravljati susjede.

znači pikanterije... hm. da se prisjetim koje...: misli:

Zanimljivo je ustvari to laganje, kaj ne? imam mlađeg brata od 7 godina, i kad god njemu nešto lažu (npr. starci) prisjetim se kako su meni potpuno iste laži govorili, a ja mu velim otprilike istinu, i nekaj mu i objasnim, i razmislim zakaj su meni lagali, kad su mogli bar pokušat objasnit...

Povremeno postanem svjestan tog procesa kad mi slučajno koja od njih dopadne u ruke, pa se prisjetim zaboravljenoga, s tim da povremeno nisam siguran jesam li knjigu zaista pročitao ili sam je pročitao do pola, pa odustao, ili sam samo svojevremeno mnogo slušao o njoj.

Nasuprot tome, ako je koja od tih važnih knjiga na mojoj polici, svaki put kad mi klizne pogled po hrbatima ondje posloženih svezaka, prisjetim se a, i to sam čitao

A ovaj post je jos jedan nacin da se prisjetim svojih pogresaka i da napokon raskrstim s prošlošću, i nastavim živjeti u sadašnjosti, i naravno, da se potrudim, i pronađem sebe...

Jednog dana nađoh ga u njegovoj ćeliji i rekoh: Oče Simeone, koliko dugo boraviš u ovoj ćeliji? On mi odgovori: Već sedamdeset godina. Upitah ga: Šta je tvoja hrana? A on odvrati: O Hanefi, šta te natjera da me upitaš to? Pa zatim nastavi: Jedno zrno slanutka svake noći. Upitah ga: Šta te ispunjava u tvome srcu, pa ti je ovo zrno dovoljno? On odgovori: Svake godine, u jednom danu, ljudi mi dolaze i ukrašavaju ovu ćeliju, pohode me, i tako mi iskazuju poštovanje; i kad god moj duh malaksa u molitvi ja se prisjetim toga, i iznesem napor jedne čitave godine zbog samo jednog časa.

Kada pomislim na maslačak, prisjetim se davno pročitane priče o jednoj engleskoj lady i njenom sirotom lordu koji je sa zakonitom uređivao ladanjski vrt.

- Gospodin Darcy je teret koji nosim, svima je to jasno, i prisjetim se tog lika kad to najmanje očekujem.

Slušajući sve ovo što se događa, prisjetim se Janjeva.

Pri spomenu nekog velikog filmskog iskustva koje sam doživio, nekog dobrog filma, rijetko se kad sjećam cijele radnje i detalja, no odmah se prisjetim emocije koju je u meni pobudio i zbog toga pamtim neki film kao veliki doživljaj.

Teško mi je kad se prisjetim koga sve više nema na pozornici splitskog teatra.

Izgledam drugačije, ponašam se drugačije jednostavno niht.. i bek tu rijaliti, sjedim na kafi sa sestričnom i zamislim se, prisjetim se sna i ne čujem. razmišljam o onom ' ne pripadaš ' i pogledam okolo te sve ljude i vidim im samo obrise (to je zato sto inače dobro ne vidim) pričaju, smiju se obuze me tuga jer ne pripadam.

Tako da sad, kad se prisjetim, stvarno mi prvo na pamet pada osjećaj blaženstva.

Modernih vlakova i funkcionalnih željeznica prisjetim se pri svakoj željezničkoj nesreći koja se u Hrvatskoj desi, a dešavaju se redovito.

Odmah se prisjetim dvodnevnog treninga za menadžere koji smo organizovali za jednog klijenta i... prije 7 dana

Bokić Malo sam pauzirala s pisanjem jer sam preko vikenda bila na vikendici, a u petak sam došla doma u pola deset pa sam bila preumorna da pišem.U Vukovaru je bilo ok.Kao razred se dosta dobro slažemo i zabavljali smo se.Sjedili smo u zadnjem dijelu busa.Ali nema veze, mi bi se zabavljali i naprijed.Stvarno mislim da ćemo biti složni kaj se tiče toga.Naravno jedna cura je u busu pokrenula zadirkivanje mene i frenda.Zapravo kad se prisjetim, svakoga u busu je malo zezala tak da mi to nije bed.Nisam se pretjerano obazirala na nju niti na njihove povike i slično, ali mislim da su sad svi shvatili da među nama nema ništa.Mislim sad misle da se ja njemu sviđam, a on meni ne.A jadan.U busu je ona cura kao započela pjevat onu neku pjesmu od divljih jagoda za mene i njega.Na kraju se cijeli bus orio.I kak se ovaj vikend nisam stigla nać s frendom u nedjelju navečer smo se dopisivali prek msn-a i poslao mi je tu pjesmu.Baš me to razveselilo.Na vikendu sam snimila par super fotki.To mi je btw hobi.Fotografija, mislim.Kad će mi se dat možda stavim neke na blogek.Vratimo se na Vukovar.Dosta sam se sprijateljila s par cura i mislim da ćemo mi biti zajedno, s njima ću se najviše družit.E, da zaboravila sam napomenut da se u busu našlo par cura kaj su počele pjevat cajke, pa su im svi vikali da su govno.Ha, ha.Na povratku nam je pukla guma pa smo morali presjedat u drugi autobus, sve u svemu baš je bilo ok i postali smo i svi međusobno bolji.Za razliku od drugog razreda u koji mi ide frendica, oni su se svi međusobno posvađali.Grozno.Danas imam zadnji sat tjelesni, grozno.Od 7 do 8 navečer ja ću morat trčkarat.Jej.E, da i frend mi je ispričao kak se u subotu jedna cura iz razreda napila zbog jednog dečka iz razreda (koji je btw očajan, neznam kak se nekome može sviđati) i onda su ih zvale da dođu i onda je on došao i otišao za par minuta, jer su skužili da ona uopće nije tak jako naroljana.Sam ga je htjela dovuć, da ga vidi.Joj, da pa kak sam vam zaboravila reć

Baš tako toma ta momčad Ferraria ima toliko bisera, da se svaki put nasmijem kad ih se prisjetim, a opet sam istovremeno tužan jer se neće (vjerovatno) priključit borbi za naslov ni sljedeće sezone, pa i dalje (2014 ako i dovedu Vettela), jer nešto je definitivno trulo na planetu zvan Ferrari. 2008 primjerice je bila teatar apsurda, toliko gluposti i krivih procjena tijekom utrka u sezoni vjerovatno nisu imali ni najgori početnici u F1. Zbilja bih volio da se varam, ali mislim da će borba za naslov biti miljama daleko, bez obzira na zaista fenomenalnog Alonsa, koji djeluje bolje nego kad je osvajal naslove, i koristi svaku i najmanju mogućnost u utrkama, svaki milimetar prostora i vremena, a bez prave podrške ostatka ekipe juriša na vjetrenjače Vettel je bio sjajan, ali za mene je vozač godine Alonso (nisam njegov obožavatelj), kapa do poda majstore toliko želje i borbe do krajnjih granica nisam dugo vidjel u F1

- Od kud? - odvratila je, stavljajući kavu ispred mene i nastavila žalosno: - Čekaj da se prisjetim: zar ne dolaziš kasnije?

- Rado se prisjetim tih dana, lijepa prilika je i ovaj razgovor.