Slučaj je ipak tako umio podesiti da su se njih dvoje, za sve opuštenijih zbivanja u kuhinji, znali zateći u situacijama koje su mogle produbiti neke sumnje u duši ordinarne dobričine kakav je bio Tom; dapače, da tu ipak ima nekog vraga postalo mu je jasno kada je u dobru raspoloženju i svečano odjeven, s kaktusovim cvijetom u ruci, banuo na vrata kuhinje i zatekao ih u prisnu zagrljaju, ne znajući što je tomu zagrljaju prethodilo; za razliku od gledatelja koji zna kako je došlo do toga (bezazlenog) zagrljaja, Tom to ne zna, jer iz njegove, prethodnom elipsom dokinute (jukstapozicijske), vizure stvari izgledaju više nego sumnjivo.