Kad čovjek kao sijač u prispodobi posije sjeme u zemlju,« spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste sam ne zna kako: zemlja sama od sebe donosi plod »(Mk 4, 27 s).

I u ovoj prispodobi koju nam je izrekao naš Gospodin, ukazuje nam na opasnost grijeha.

U prispodobi se mlađi sin pobunjuje protiv oca padajući sve niže, dok je stariji djetinjasto poslušan i nije sretan: Oba se ta oblika nadvisuju iskustvom milosrđa.

To je kao u Platonovoj prispodobi o pećini.

No, dirnuo si u moje drage virtualne prijatelje (oni su za mene onaj biser kojega je pronašao čovjek u Isusovoj prispodobi i koji je zbog njega rasprodao svo svoje bogatstvo i njega kupio) kojima si imputirao da su ' ' pukli ko cvrčci ' ' i da su ' ' seksualno isfrustrirani ljudi ' ' (dakle i oni su za tebe luđaci).

Budući da je Isus u ovoj prispodobi namjerno uzeo krajnosti (farizej i carinik), čini se da ljudi zbog toga neće moći shvatiti prispodobu.

»Sveto pismo«, nastavio je, »upozorava na opasnost od okorjeloga srca i od neke vrste ' duhovne anestezije ' koja čini slijepim za patnje drugih.« Primjer za to daju svećenik i levit u Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samaritancu, koji su prošli pokraj nesretnika, te bogataš koji nije čuo vapaje siromaha Lazara.

Tek pročitani redak prije evanđelja sastavljen je od nekoliko Isusovih prispodobi: o Sijaču (Mk 4,14), o kukolju (Sijač je Krist, Mt 13,37 b) s jednim biblijskim zaključkom: tko nađe Krista, ostaje zauvijek.

Ovca u ovoj prispodobi je svaki čovjek, pa i onaj koji nije kršćanin.

Kada je riječ o Rondu, možda je manje važno što troje protagonista slušaju i sviraju Mozartov Rondo u a molu ili što raspravljaju o sličnosti između glazbe i žene, koliko autorova odluka da dramaturgiju svoga ingenioznog djela precizno prispodobi strukturi ronda kao glazbenog oblika, koji je repetitivnošću bio vičan snažno potencirati svu učmalost života željnoga, a nesposobnog za pravi iskorak.

Značajke tog slušanja Isus je izrazio u prispodobi u Mt 13,10 - 17.

Razmišljajući o prispodobi o rasipnom sinu iz Lukinog evanđelja, don Jure je razmišljao o vjerskom stavu rasipnog sina.

U prispodobi smo vidjeli 10 djevica, 5 mudrih i 5 ludih, sve su željele doći na svadbu, čekale su zaručnika, ali su od umora zaspale i jedina razlika između njih je bila ta što jedne jesu, a druge nisu imale ulja za svjetiljke.

No Šeks je replicirao ustvrdivši da nije zastupniku rekao da je konj, a taj zastupnik (Burić, op. a.) prepoznao se sam u toj prispodobi.

Razmislimo još jednom malo o ovoj prispodobi.

Radnik u prispodobi rekao je gospodaru neka ostavi smokvu još jednu godinu, ako i tada ne rodi, neka je slobodno posiječe.

Isus u ovoj svojoj prispodobi govori o svjetlu, svjetiljci koja se ne smije staviti pod posudu, ili pod krevet, to jest ne smije se sakrivati nego treba svijetliti svima.

Nebrojeno puta to izgovaramo u Očenašu: oprosti nam kao što i mi opraštamo. Iz svega srca trebamo oprostiti, kaže dosljedno Isus u prispodobi o nemilosrdnom slugi (usp.

Prikrivate oči ko u staroj prispodobi dijete i mislite da vas drugi ne vide, dok taj drugi vidi vas svejedno i kroz vaše zatvorene oči, samo vidi još bolje vašu misao, logiku i glupost (Orgije monaha, Samostanskih drama dio prvi.

Isus upozorava na zaborav prvenstva pravednosti i bratstva, posebice u prispodobi o zlom bogatašu i siromašnom Lazaru.

U prispodobi o čovjeku koji je imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo Isus opisuje sebe, koji odlazi u daleku zemlju muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća.

Karikatura je odslika svakodnevnice bilo da se radi o događaju, postavci ili takozvanoj postavci portretnoj prispodobi osobe.

To je zaista, u ocekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih, sto ne znaci da im je udes istovjetan, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromasnom Lazaru primljenom u " krilo Abrahamovo ".

Isus nam daje odgovor u prispodobi o sijaču i sjemenu.

Prezentacija govori o Isusovoj prispodobi o izgubljenoj ovci i pastiru.

U prispodobi se pojavljuje dobri sin, koji se vraća iz polja.

Bdjeti u prispodobi znači misliti na vrijeme, vjerovati i djelovati s ljubavlju, upravo to što mnogi zaboravljaju, odgađaju ili uopće ne čine.

I u prispodobi gospodar želi posjeći smokvu, ali se radnik za nju zauzima: " Gospodaru, nemoj je posjeći, ja ću se potruditi oko nje, okopat ću je, pognojiti, možda će onda dati svoj plod. " Nije teško zaključiti da je taj radnik zapravo Isus koji se brine za naše obraćenje te se za nas zauzima pred Bogom da nas ne stigne kazna za naš nerad i naše grijehe, već da nam pruži još jednu priliku za obraćenje.

U prispodobi iz evanđelja vjerojatno ste primijetili da uzvanici bez svadbenog ruha nisu imali ispriku zašto nisu dolično obučeni pred kraljem su zanijemili.

Duše mi, ne mogu se dosjetiti prispodobi, barem takvoj na kojoj biste se Vi mogli nasmijati kao što sam se ja Vašoj.