Isus nas poziva da se ' probudimo i vidimo Svjetlo

Zato se probudimo, ujedinimo, ustanimo i recimo STOP takvom načinu rada i doslovnom " pranju novca " gdje mi svi skupa ispaštamo a pojedinci profitiraju.

Gdje je to djetinjstvo ako nije upravo u strahu da se jednog dana probudimo kao starci uplašeni od skorog umiranja.

I čitavo vrijeme zapravo svi mi samo tražimo nekog, nekog da uđe u naš život, neočekivano i neobično i da izjutra kad se probudimo, dok sjedimo i pijemo čaj, dok zamišljeno gledamo u daljinu da je tu.

Blještavilo novogodišnje noći je iza nas, zakoračili smo u još jednu Novu... ko bolje, ' ko lošije, ' ko veselije, ' ko tužnije, ' ko s više ili manje problema, ' ko s većim ili manjim očekivanjima... u zadanim životnim okolnostima, kako je već kome život pomiješao karte, ali, i koliko smo sami uložili volje i truda u svoj život, bilo da smo dobro odigrali, ili prokockali ponuđeno... svi se nekako podsvjesno ipak nadamo da će nam u Novoj biti bolje, neovisno o nama samima... a onda se, još mamurni, probudimo u toj Novoj, i shvatimo da je ona Stara ostala s nama i u nama, da naši problemi nisu nestali nikakvim čarobnim štapićem, već da smo ih dovukli sa sobom u Novu, kao što zatvorenik vuče svoju željeznu kuglu... iskreno, vučemo mi sa sobom i svoje snove, težnje, nade, velika iščekivanja... al ' daleko je to od istoga... usporedbe radi, k ' o da smo u Novu ušli sa vrapcom u ruci i golubom na grani... a kako se osloboditi vrapca, a uloviti goluba, pitanje je sad, na koje bi Hamlet u meni htio dobiti odgovor... kartaškim jezikom rečeno, život nam ide u špade, a mi bi rado u kupe... ka ' ća i pisma kaže... život je ka ' lišina, lišina, lišina... zalud s viron čekaš asa... mac se tanji, život biži, svakom dođe ista mira... od života sami friži, samo pasja vira...

Svrha majčina dana je da te druge nedjelje u svibnju aktivnije razmišljamo o našim majkama, probudimo ljubav i zahvalnost za sve što su učinile za nas.

Banja Luka toga dana može biti naša šansa da vjersko, znanstveno i tehnološko znanje koje imamo fokusiramo i probudimo i razbuktamo žar motivacije svih Hrvata, a posebno iz banjolučke biskupije.

Potrebno je da se probudimo i postanemo svjesni svega što se dokađa oko nas.

Probudimo se iz noćne more, suosjećajmo sa našim nesretnim sugrađanima, učinimo nešto dok je još vrijeme, iako već je pet do ponoć, iako već je skoro prekasno, šteta je već učinjena.

Sutra, kad se probudimo, popijemo jednu za popravak, sretnemo se s drugarima, kad sjednemo u Bosansku kafanu ili u Orač, naručimo " još po jednu ", sve će se objasniti, sve će leći na svoje mjesto - pa, zar nismo jarani? "

Uz pomoc gradjanske sutnje dovedeni smo pred ponor u koji necu pasti samo oni najvjestiji. najodgovorniji, najpohlepljivi koji su nas do njega doveli.1.Sutili smo kad su bez pitanja drustveno vlasnistvo pretvorili u drzavno po. 2. Sutili smo a jos i dalje sutimo kad drzava bez kontrole i odgovornosti rasprodaje oteto nam vlasnistvo koje su generacije stvarale i sacuvale da bi samo razbojnici od te prodaje imali korist.3.Sutjeli smo i jos sutimo kako nam se drustvo raslojava na mali broj bogatih a sve veci i veci siromasnih. 4. Srednji sloj kao najvaznija snaga svakog drustva je nestao.5.Nestalo je humanosti i generacijske solidarnosti bez koje nijedno drustvo ne moze funkcionirati (zdrastveno i mirovinsko osiguranje itd.) 6. Stojimo pred ponorom i cekamo da se zemlja pomakne umjesto da se probudimo iz te pogubne sutnje i sprijecimo da nas zaspale bace u provaliju.Stoga mi ova jutarnja spranja sve vise i vise lici na budilicu kako bi se uspjeli na vrijeme probuditi.

Pravo je vrijeme da probudimo i svoju svijest o hrani jer ona u sebi krije veliku moć obnove usporenog organizma, koji je nakon duge i hladne zime možda već i zaboravio na raznolike boje, mirise i okuse brojnih plodova.

U snove zbog kojih, kad se probudimo, gledamo nekud visoko, visoko, i rastemo, rastemo, produžujemo se kroz rukave i nogavice, rastemo, produžujemo se kroz oči i srce kao putevi, kao pruge, kao nevidljive šare ptičjeg leta, daleko, daleko, bez Aladinovih lampi, bez čizama od sedam milja, ošamućeni od bajke koja se zove djetinjstvo.

Ako nešto sami ne učinimo, ujutro kad se probudimo neće ništa biti drugačije, bolje.

Dublje ciljeve prosvjeda najbolje su u pismo potpore istakli studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu ističući: »Aktualni studentski prosvjedi pljuska su i poticaj koji su nas natjerali da se probudimo i iznova promislimo o ulozi čovjeka u društvu i ulozi društva u čovjeku

Probudimo svijest, i to je to.

Probudimo u ljudima želju da poput pastira pohite k Isusu, da uvide ljepotu Božje blizine, da povjeruju u milosrđe Božje i uzljube Boga svog.

Želi da se probudimo od sna i bezvoljnosti.

Nakon toga od 6. do 16. listopada slijede predstave »Život je san«, »Raspra«, »Akvarij«, »Prièe iz Beèke šume« i »Kad se mi mrtvi probudimo«.

Stoga valja podržati meke Hrvate iz Ljubuškog i Mostara, iz Hercegovine, iz Hrvatske, sve kojima je MIR conditio sina qua non, uvjet bez kojeg se ne može, pretpostavka da se sutra ujutro probudimo mirne savjesti i pogledamo u oči našu susjedu, našeg susjeda, svakog čovjeka koji radi i skrbi o boljitku zajednice, vođen porukama dekaloga - ma koje vjere i nacije bio, bit će mi mio

Ujutro se probudimo oko osam, guramo pola puta do Sljemena, pojedemo grah, popijemo pivo.

Erotski nas snovi mogu dovesti u neugodan položaj, obično se probudimo prije nego dosegnemo vrhunac i ostanemo zbunjeni i smeteni cijeli dan.

Zaigrajmo igru sa staklenim perlama, probudimo majstora ludensa dozvolimo mu da bude snubok našoj sreći, da privide tuge odagna u odaje ledenih dubina zaborava.

Osobito se taj neugodan osjećaj javlja kad se ujutro probudimo te kod djece koja su osjetljivija na promjene vlažnosti zraka.

Svane jutro i probudimo se nakon« lude »noći i naravno ne možemo disati, a kamoli jesti, voda nam je obično tada najbolji prijatelj.

I jednog dana nalazi odgovor: »Probudimo interes naše europske djece da pomognu spašavanje svoje male braće u Kini.« Saziva djecu Pariza i predlaže im »plan spašavanja«: svaki dan za djecu u Kini izmoliti jednu Zdravomariju, da po krštenju postanu djeca Božja, i svakog mjeseca darovati jedan novčić za njihove potrebe.

Svaki životni trenutak trebamo biti spremni razumjeti, spoznati potrebe drugih, vjerovati i promicati dobrotu, živjeti strpljenje, povjerenje, jer to je u svakome od nas i ako to probudimo u sebi i mi ćemo biti baš kao ONE, baš kao MEDICINSKE SESTRE, baš kao ANĐELI U PLAVOM

Od trenutka kada se probudimo do trenutka kada legnemo spavati ljudi nas oslovljavaju imenicama i zamjenicama koje označavaju rod bez da se barem jedno zapitaju da li je njihovo viđenje našeg roda koje određuju na osnovi karakteristika našeg spola, ispravno.

Izuzetno rado kupuju proizvode s drugih kontinenata, to je kod njih in, osobito za sloj novonastalih imućnijih građana, pogotovo ako dizajnom proizvoda probudimo njihov interes i pokažemo kulturalno razumijevanje za njihove odabire.

Kada se sljedeće jutro probudimo, sjećamo se svojeg sna kao promatrači, znajući daje to iskustvo bilo odvojeno od onoga što mi zapravo jesmo.