Uvijek kada jesen svojim bojama i prohladnim jutrima zagrli moj grad vraćaju se sjećanja poput onih kako bi trebala čizmice a nemam ih gdje kupiti, pojela bih čevape... sitnice koje sam željela jer sam mislila da bih s njima zaboravila na grmljavinu granata, suze i strah jer je svaki dan netko poginuo ili bio ranjen, strah jer ne mogu normalno hodati ulicom držeći se za ruku s mojim suprugom.